Korejski rat nikad nije službeno okončan i još uvijek je na snazi dogovor o prekidu vatre – postignut je na današnji dan 1953.godine. No, u proteklih pedeset godina provokacije Pyongyanga su bile učestale, povećavajući opasnost od obnavljanja neprijateljstava.
27. srpnja 1953. godine dogovorom o prekidu vatre okončane su borbe vodjene tijekom trogodišnjeg Korejskog rata. U ratu je poginulo ili je nestalo više od milijun vojnika, a – prema nekim procjenama – živote je izgubilo oko tri milijuna civila. Sjevernokorejske su se snage povukle na svoju stranu granice postavljene na Korejskom poluotoku. Sukobljene su strane uspostavile demilitariziranu zonu, takozvanu ničiju zemlju koja i danas dijeli dvije Koreje.
Tijekom proteklih pet desetljeća Sjeverna i Južna Koreja su u više navrata bile na rubu obnavljanja borbi. Sjevernokorejski čelnici jasno su dali na znanje da Južnu Koreju i njene saveznice – naročito Sjedinjene Države – smatraju opasnošću po njihovu komunističku zemlju. Polazeći od toga, Pyongyang je pokušavao destabilizirati južnokorejsku vladu, te isprovocirati Sjedinjene Države čijih se 37 tisuća vojnika nalazi u području nedaleko od sjevernokorejske granice.
Dva puta je pokušan atentat na bivšeg južnokorejskog predsjednika Park Chung-heea. Atentati su bili neuspješni, ali je ubijena supruga predsjednika Parka. 1983. godine dvojica su časnika sjevernokorejske vojske priznala da su postavili bombu prilikom posjeta južnokorejskih diplomata Burmi. U eksploziji je poginulo 17 južnokorejskih diplomata, uključujući i ministra vanjskih poslova – podsjeća Robert Hathaway, znanstveni suradnik washingtonskog Instituta Woodrow Wilson.
“Da nije kasnio na taj događaj, sjevernokorejski bi predsjednik vjerojatno bio ubijen. To je vjerojatno bio najnečuveniji, ali ni slučajno ne i jedini incident te vrste.”
1987. godine putnički Boeing 707 kompanije Korean Airlines eksplodirao je tokom leta i tom je prilikom poginulo 95 putinika i 20 članova posade. Zarobljena sjevernokorejska agentica priznala je da su ona i njen kolega postavili eksplozivnu napravu kako bi zastrašili ljubitelje sporta koji su planirali doći na Olimpijske igre u Seulu 1988. godine.
1998. godine Sjeverna Koreja je lansirala projektil koji je preletio preko Japana, još jednom pojačavajući napetost u tom području. … Kako međutim kaže novinar, biznismen i publicist Michael Breen, provokacije nisu jednosmjerna ulica, iako veći dio odgovornosti snosi Pyongyang.
“Sjevernokorejci, na neki način, smatraju nazočnost Sjedinjenih Država u Južnoj Koreji svojevrsnom provokacijom. Postoje također priče – za koje ne znam u kojoj su mjeri istinite – da su pokušaji atentata na južnokorejske predsjednike bili, ustvari, odmazde za poteze Seula koje je Pyongyang protumačio provokacijama.”
Zadnjih je godina u središtu napetih odnosa bila ambicija Pyongyanga da postane nuklearna sila. Pyongyang tvrdi da mu je potrebno nuklearno oružje kako bi odvratio invaziju sunarodnjaka s juga i njihove američke saveznike. Ove se godine Sjeverna Koreja povukla iz međunarodnog sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja, te je priznala da radi na programu gradnj atomskog oružja.
U međuvremenu, granica između Sjeverne i Južne Koreje i dalje je jedno od najopasnijih područja na svijetu – područja na kojem bi mogao započeti sukob širih razmjera, a možda čak i nuklearni rat.