Britanski premijer Tony Blair doživio je brojne žestoke kritike kada je poveo svoju zemlju u američki rat protiv Iraka. Britanski je parlament ovih dana pokrenuo istragu o njegovom korištenju obavještajnih informacija koje su pomogle u formuliranju opravdanja za rat. Kakvi se problemi nameću pred premijera Blaira zbog njegove odluke da postane jedan od vođa koalicije za svrgavanje Sadama Huseina?
Pitanje iračkog oružja za masovno uništavanje možda je najveći izazov koji se postavlja pred Tonya Blaira. Britanski premijer i predsjednik Bush tvrdili su da je upravo zabranjeno iračko oružje dovoljan razlog za vojnu akciju. Sada, više od dva mjeseca nakon pada Sadamovog režima, mnogi članovi britanskog parlamenta pitaju se – gdje je to oružje.
Rat protiv Iraka od samog je početka bio vrlo kontroverzan u Britaniji. Premijerova Laburistička stranka bila je duboko podijeljena, a ankete su pokazivale da se javnost uglavnom protivi vojnoj akciji. Dva ministra su podnijela ostavku. Sada se kontroverza ponovno rasplamtala zbog pitanja zabranjenog iračkog oružja. Mnogi smatraju da premijer Blair gubi kredibilitet čak i u svojoj stranci, zbog toga što još uvijek nije pronađeno nikakvo zabranjeno oruožje. Zastupnik u Parlamentu Jeremy Corbyn iz redova Laburističke stranke jedan je od premijerovih najglasnijih kritičara.
"On je ozbiljno otuđio vrlo velik broj članova parlamenta, ne toliko među onima koji su se od početka protivili ratu, već među onima koje je uvjerio da su njegovi argumenti o iračkom oružju validni. Oni su u parlamentarnom izjašnjavanju podržali njegovu strategiju, ali su zato danas vrlo ogorčeni," ocjenjuje on.
Gospodin Corbyn također je kazao da je premijerova politika, pogotovo njegova bliskost s Washingtonom, u suprotnosti s osnovnom ideologijom Laburističke stranke.
"On slijepo slijedi vrlo desničarsku američku vladu, koja, kako se čini, troši ogromne količine novca na oružje, a ozbiljnim društvenim i političkim nepravdama diljem svijeta posvećuje vrlo malo energije. Mnogi od nas smatraju da je zadatak Laburističke vlade da bude neovisna politička sila u svijetu, no i da se zalaže za dobrobit društva. Međutim, upravo je naša vlada vodila dva rata sa Sjedinjenim Državama," smatra gospodin Corbyn.
S druge strane, pristaše premijera Blaira kažu da takvi komentari dolaze iz male, ali glasne skupine laburista, koji žele povesti svoju stranku u drugom smjeru. Među premijerovim pristašama je i laburistički zastupnik Donald Anderson.
"Premijer je vrlo rano donio stratešku odluku o priključivanju američkoj koaliciji. Već je tada bilo jasno da će naići na otpor. Sada se te iste snage ponovno udružuju oko pitanja oružja za masovno uništavanje. Na temelju materijala koji su mi bili predočeni, vjerujem da je premijer postupio ispravno i da je dosljedno predstavio obavještajne podatke koje je imao," kaže gospodin Anderson.
Neki stručnjaci smatraju da bi podjele u Laburističkoj stranci mogle koštati gospodina Blaira njegovog stranačkog čelništva. No, Donald Anderson smatra da se laburisti trebaju držati premijera, koji im je donio dvije izborne pobjede.
Profesor Glen Rangwala, stručnjak za britansku vanjsku politiku sa sveučilišta Cambridge slaže se da je položaj gospodina Blaira na čelu stranke siguran. No, kako kaže, premijerov kredibilitet je ipak stradao i teško da će tako lako ponovno steći povjerenje javnosti i svoje stranke. Profesor Rangwala također ističe da je Blairova podrška za rat protiv Iraka utjecala i na odnose Britanije s europskom zajednicom. Neslaganja oko rata produbila su podjele između Britanije i nekih vodećih europskih sila, poput Njemačke i Francuske. Između Britanije i tih zemalja već postoje neslaganja oko pitanja kao što su Europski ustav i usvajanje eura.
"Stječe se dojam da je Britanija marginalizirana u europskom projektu. No, to može biti samo privremeno. Pojedini europski čelnici sada se pokušavaju pomiriti s Britanijom, jer shvaćaju da će biti vrlo teško ostvariti politički napredak u Europskoj uniji bez veza s Londonom," ocjenjuje naš sugovornik.
Profesor Rangwala kaže da je rat u Iraku oslabio položaj premijera Blaira na domaćem planu i u odnosima s europskim saveznicima, no da to za njega vjerojatno neće biti politički pogubno.