Jedan panel američkog Senata objavio je pola stoljeća stare dokumente s kontroverznih saslušanja koja je bivši senator Joseph McCarthy vodio o navodnoj infiltraciji komunista u američke ustanove. Novoobnjavljeni dokumenti rasvijetljavaju jedno mračno poglavlje američke povijesti. Senator McCarthy bio je predsjedatelj senatskog Pododbora za istrage tijekom 1953. i 1954. godine, na vrhuncu hladnog rata između Sjedinjenih Država i Sovjetskog saveza. Ovaj republikanac iz savezne države Wisconsin je iskoristio svoj položaj kako bi poveo nemilosrdnu anti-komunističku kampanju u kojoj je osuđivao osobe iz javnog života i održavao niz vrlo polemičnih saslušanja koje su njegovi kritičari proglasili 'lovom na vještice'.
S vrlo malo ili bez ikakvih dokaza za svoje optužbe, senator McCarthy se oslanjao na klevete i aluzije kako bi okaljao ugled svojih protivnika, praksom koja je poslije postala poznata kao 'makartizam'. Ovog tjedna isti odbor kojem je McCArthy svojedobno predsjedao objavio je stenograme s tih saslušanja. Riječ je o devet tisuća stranica svjedočenja u kojima je na 160 saslušanja iza zatvorenih vrata sudjelovalo preko petsto svjedoka. Senatorica Susan Collins, republikanka iz Mainea, nadgledala je cijeli projekt.
"Stenogrami koji su bili zapečaćeni preko pedeset godina bacaju novo svjetlo na jedno sramotno poglavlje američke povijesti, vrijeme kad su stotine nedužnih ljudi bile izvedene pred jedan pododbor Senata, s vrlo malo obzira za propisanu proceduru ili ustavna prava, u vrijeme kad su se napadi na nečiji karakter, blaćenje, i proglašavanje krivim samo na temelju druženja s nekim, nametali kao istina i poštenje.
Senatorica Collins govorila je u istoj prostoriji u kojoj su mnoga saslušanja održana prije pedeset godina. Među svjedocima koje je senator McCarthy pozvao ispred svog pododbora bili su skaldatelj Aaron Copeland, pjesnik Langston Hughes i novinar New York Timesa James Reston. Bilo je tu i glumaca, vladinih službenika, sindikalnih čelnika i vojnih časnika.
I dok je senator McCarthy objašnjavao svjedocima njihovo ustavno pravo da mogu odbiti odgovarati na pitanja, istovremeno je takvo njihovo odbijanje tumačio kao priznanje krivice. Godine 1957. Vrhovni sud Sjedinjenih Država je presudio da svjedoci pred kongresnim odborima imaju sva ustavom zajamčena prava. Senat je također revidirao svoj pravilnik kako bi se spriječile slične zlouporabe u budućnosti. Međutim, senatorica Collins kaže da novoobjavljeni dokumenti pružaju jedan vrlo važan podsjetnik.
"Dajući široj javnosti pristup ovim stenogramima iz tog doba danas se nadamo da će ekscesi iz vremena makartizma poslužiti kao poučna priča budućim generacijama."
I dok nijedan svjedok nije nikad uhićen u vezi sa saslušanjima senatora McCarthyja, jedan čovjek – uposlen na Glasu Amerike u to vrijeme – počinio je samoubojstvo. Povjesničar Donald Ritchie, koji se bavi poviješću Senata, kaže da je Raymond Kaplan, inženjer Glasa Amerike, oduzeo sebi život jer se bojao da će morati svjedočiti.
"Njega nisu pozvali, no njegovi kolege s Glasa Amerike su pozvani da objasne što se dogodilo. Bilo je to u takvoj atmosferi straha da se on bojao kako će ga pozvati na svjedočenje ispred McCarthyjeva pododbora."
Riječ je bila o dva odašiljača koja je gospodin Kaplan pomogao konstruirati. Tornjevi nisu emitirali signal u Sovjetski Savez kamo su trebali, a senator McCarthy je bio uvjeren da je riječ o diverziji, a ne – kao što se kasnije pokazalo – o nedužnoj pogrešci.
Nakon saslušanja iza zatvorenih vrata senatora McCarthyja, došlo je i do saslušanja koje je prenosila televizija i kojima je omogućeno milijunima Amerikanaca da vide njegove metode, što je pak dovelo do žestoke javne rasprave i senatske opomene 1954. godine. Umro je tri godina kasnije od zdravstvenih komplikacija vezanih uz alkoholizam.