Sve veći broj Iračana, i to s dobrim razlogom, odbija se boriti za Saddama Husseina. Mnogi od onih koji se bore za njega jasno pokazuju zlu prirodu njegova režima, kako je to istaknuo predsjednik George Walker Bush: "U tom režimu nalaze se ljudi za koje je hrabrost brutalan odnos prema nenaoružanim zatočenicima. Oni izvode napade pretvarajući se da su civili. Oni koriste stvarne civile kao živi štit. Pretvaraju se da se predaju, a potom pucaju na one koji im ukazuju milost. Ova banda ratnih zločinaca je upozorena. Dan oslobođenja Iraka biti će također i dan pravde.”
Teški ratni zločini, uključujući ubijanje ratnih zarobljenika i napade na iračke civile, počinili su pripadnici paravojnih snaga koje sebe nazivaju Saddamovim fedajinima. Oblačeći se u civilnu odjeću ili koristeći civile kao taoce, Sadamovi fedajini pokušavaju prisiliti koalicijske snage da pucaju na civile. Pretvaranjem da se predaju, koristeći tako priliku za postavljanje zasjede koalicijskim snagama, Saddamovi fedajini se nadaju da će iračkim snagama, koje bi napustile Saddama Husseina, učiniti to vrlo opasnim.
Saddamove fedajine organizirao je 1995. godine sin Sadama Huseina, Uday. Ljudi pod njegovim zapovjedništvom su okorjeli kriminalci. Odlično su plaćeni i opremljeni te dobijaju zemljište i druge privilegije koje su uskraćene iračkim gradjanima. Saddamovi fedajini počinili su mnoge zločine protiv iračkih šiitskih muslimana te drugih koje se drži protivnicima režima. Medju žrtvama su i dvije stotine žena kojima su Saddamovi fedajini odrubili glave. Obitelji žrtava bile su prisiljene u javnosti izložiti njihove glave. Taktika terora kojom se koriste Saddamovi fedajini i drugi agenti režima čine rat još užasnijim. Medjutim, ona ne može promijeniti ishod rata. Predsjednik Bush je rekao: "Svakog dana Sadamov stisak nad Irakom popušta. Svakog dana irački građani su bliže slobodi".
Kada dođe taj dan, oni koji su počinili ratne zločine i zločine protiv iračkih građana biti će izvedeni pred lice pravde.