Kad režim Saddama Husseina jednom bude srušen, američke i koalicijske snage igrat će ključnu ulogu u održavanju reda. Predsjednik Bush je obećao čvrstu američku pomoć Iraku u uspostavi demokratske vlade. U tu bi vladu uključene bile i etničke i vjerske skupine koje su pod Saddamom Husseinom bile isključene. Američki dužnosnici i neovisni stručnjaci kao i predstavnici dviju iračkih skupina – šijita i Kurda - govore o svojim ulogama u Iraku nakon Saddama Husseina.
Irak je mozaik etničkih i vjerskih skupina. Arapi i Kurdi čine većinsku etničku zajednicu, ali tu su i turkmenaska i asirska. Među vjerskima, najbrojnija je šijitska zajednica, od sunitske tri puta veća. Ali pod vladavinom Saddama Husseina, manjinska sunitska zajednica držala je kontrolu u svojim rukama. Irački Kurdi i šijiti bili su sustavno isključivani i protjerivani iz Saddamovog režima.
Po njegovom padu, međutim, članovi tih zajednica zahtjevat će značajnu političku ulogu u novoj vladi. Na konferenciji za tisak, pred početak rata, predsjednik Bush je iznio svoju viziju slobodnog i demokratskog Iraka u kojoj bi zastupljeni bili svi Iračani. Izrazio uvjerenje u sposobnost iračkog naroda da sam sobom vlada, jer, kako je rekao, iračko je društvo razvijeno, iračko je društvo bogato; Irak će biti mjesto na kojemu će i Kurdi i šijiti i suniti pokazati da mogu živjeti zajedno; Irak će, rekao je predsjednik Bush, biti "katalizator pozitivnih promjena u regiji".
Grossman: Želimo demokratski, ujedinjeni Irak
Bushova administracija zagovara federalni model Iraka u kojemu svaka zajednica uživa jednaka politička i kulturna prava. Američko je Državno tajništvo, prošle godine, iniciralo projekt Budućnost Iraka. Projekt je okupio neovisne Iračane u inozemstvu i predstavnike političkih skupina. Svi zajedno raspravljaju o praktičnim pitanjima od zajedničkog interesa kao što je obnova zemlje.
U susretu s novinarima prošlog tjedna, pomoćnik Državnog tajnika za politička pitanja, Marc Grossman, naglasio je da Sjedinjene Države nemaju nikakvih pretenzija na suverenitet Iraka ili na njegova prirodna bogatstva. Američki je primarni interes, rekao je on, uklanjanje oružja za masovno uništavanje i u pružanju pomoći zemlji na održavanju teritorijalnog integriteta:
"Želimo demokratski, ujedinjeni Irak, Irak nenarušenog teritorijalnog integriteta, multietnički Irak, Irak bez oružja za masovno uništavanje i Irak koji živi u miru sa svojim susjedima. Pokazat ćemo da nam je namjera Irak osloboditi, a ne okupirati i kontrolirati njegove ekonomske resurse. I jos nešto vrlo važno – želimo sačuvati njegov teritorijalni integritet.”
O'Leary: Nitko ne želi neovisni Kurdistan
Carol O’Leary, profesorica diplomacije na Sveučilištu American, strahuje da bi demokratski ideali zamišljeni za Irak mogli biti potkopani susjednim državama poput Turske i Irana: ”Susjedne države, Turska i Iran naročito, djelovat će, tijekom tog procesa, na štetu razvoja pluralističke, demokratske i federalne strukture Iraka.”
Turska, koja ima brojnu kurdsku zajednicu, boji se stvaranja neovisne kurdske države duž svoje granice. Iran također odbacuje ideju neovisnog Kurdistana. No, kako većinu iranskog stanovništva čine sijitski muslimani, oni žele, kaže Carol O’Leary, svoj udio u vlasti: "Iranski su mi dužnosnici rekli u Teheranu, iz kojeg sam se upravo vratila, da s federalnim uređenjem Iraka nemaju problema, da ih ne smeta ni da Kurdi budu dio takvog Iraka, ali ono što ne žele vidjeti, baš kao ni Turska ni Sirija, to je neovisnost Kurda. Ono s čime ne bi mogli živjeti, to je zamjena Saddama Husseina arapskim sunitima. To bi bilo, kažu, isto što i odrezati sistemu glavu, ali mu tijelo ostaviti da dalje djeluje.”
Kurdi se moraju zadovoljiti federalizacijom Iraka
Na dva nedavna sastanka, u Londonu i u Salahuddinu u sjevernom Iraku, oporbene su skupine postigle sporazum o federalnom uređenju. Po riječima Carol O’Leary, takvo je uređenje od ključne važnosti, jer svi su segmenti društva, naročito šijiti i Kurdi, patili pod vladavinom Saddama Husseina. Sve su skupine, etničke i vjerske, bile žrtve njegovog režima.
Ujedinjeni, teritorijalno integralni Irak, po njenom mišljenju, mora pažnju konačno posvetiti kurdskom pitanju. Ono je oduvijek bilo destabilizirajuci element u iračkom političkom životu i nastavit će, kaze Carol O’Leary, ukoliko ga se ne riješi. Za njegovo riješenje, međutim, nije potrebno stvaranje neovisnog Kurdistana, odgovor je već pred nama –federalno uređenje Iraka.
Kurdi, koji čine 20% iračkog stanovništva, uspješno održavaju autonomiju u sjevernom Iraku vec više od 12 godina. Područje je stvoreno uz pomoć Sjedinjenih Država i njihovih saveznika nakon što je Saddam Husein ugušio pobunu Kurda po svršetku prvog Zaljevskog rata.
Karim: Želimo sudjelovati u iračkoj vladi
Najmaldin Karim je predsjednik Kurdskog instituta u Washingtonu, neprofitne organizacije koja se zalaže za prava kurdskog naroda gdjegod oni živjeli u svijetu. On kaže da Kurdi neće zahtjevati neovisni Kurdistan kao što se neki u Iranu i Turskoj boje. Ali, dodao je, Kurdi čvrsto podržavaju stvaranje demokratskog, federalno uređenog Iraka koji poštuje prava svih svojih građana i koji živi u miru sa svojim susjedima:
"U takvom, federalnom uređenju, Kurdi će imati svoj povijesni, geografski Kurdistan, kojim će sami upravljati i bogatstva zemlje dijeliti s cijelim Irakom. Obrambeni mehanizam bit će isti za sve u Iraku, sve će nas zastupati ista predstavništva u svijetu. Pitanja od lokalne važnosti trebala bi biti prepuštena ljudima koji žive u određenim područjima. Kurdi će imati svoj parlament koji će djelovati u sklopu centralne vlade. Prepuštanjem dijela vlasti centru, mi očekujemo pravo da u toj vladi sudjelujemo.”
Potencijalni problem mogao bi biti Kirkuk. Kurdi su nekad činili većinu u području tog naftom bogatog grada. Kurdi ga smatraju i povijesnim srcem Kurdistana. Ali tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, vlada Saddama Husseina protjerala je iz njega na desetke tisuća Kurda, zamijenila ih Arapima s drugih područja Iraka. Činjenica da je Kirkuk središte bogatog naftonosnog područja, mogla bi zakomplicirati povratak Kurda.
Analitičarka Carol O’Leary kaže da se neki unutar i izvan Iraka boje da bi zahtjevi Kurda za većom autonomijom mogli dovesti do preuzimanja izvora nafte i do odvajanja od Iraka. Razne su kurdske političke skupine, međutim, javno naglasile da traže samo autonomiju unutar Iraka.
al-Musawie: Šijiti žele demokratski i slobodan Irak
Šijiti su druga skupina koja ce odlučivati o budućnosti Iraka. Arapski šijiti čine više od 65% iračkog stanovništva. Poput Kurda, i oni su velike žrtve podnijeli nakon brutalnog gušenja njihove pobune protiv Saddama Husseina, 1991. godine. Ključna šijitska oporbena skupina je Vrhovno vijeće islamske revolucije u Iraku. Njen čelnik, ajatola Baqir Al-Hakim, utočište je našao u Iranu. Evo što o željama te skupine u poslijeratnom Iraku kaže njen predstavnik u Washingtonu - Karim Al-Musawie:
"Tražimo sudjelovanje, pluralizam i izabranu vladu. Nije važno koja će skupina, etnička, vjerska ili koja stranka, dobiti većeg udjela u vladi ili koliko glasova. Najvažnije je kako graditi novi Irak, demokratski i slobodan.”
Neki promatrači brinu da bi Iran mogao snažno politički utjecati na iračke šijite. Ali Karim Al-Musawie odbacuje njihovu zabrinutost. On utjecaj iranskih šijita na iračke uspoređuje s odnosom koji papa ima s katolicima u svijetu: "Većinu Iranaca čine šijiti i to je naša zajednička veza. No, to ne znači da mi tražimo neovisnost. Ne mislim da drugog utjecaja, osim vjerskog, ima. Siguran sam da Iranci imaju svoju teoriju o njihovoj vladi i o njihovoj zemlji; Iračani istovremeno imaju svoju, i po pitanju vlade i po drugim pitanjima zemlje.”
Federalizacija - brana radikalizmu?
Jedan od načina da se izbjegne utjecaj iz Irana, kaže Carol O’Leary, bilo bi upravo davanje iračkim šijitima uloge u vladi poslijeratnog Iraka. Ako puna politička i kulturna prava ne budu data šijitima, kaže ona, mogla bi nastati i rasti šijitska varijanta islamskog radikalizma. Iako je u početku oklijevalo, podsjeća Carol O’Leary, Vrhovno je vijeće islamske revolucije u Iraku ipak dalo podršku federalnoj strukturi novog Iraka:
"Ono odobrava demokratski, federalni, pluralistički Irak. Nije oduvijek na strani federalizma, ali tijekom zadnjih nekoliko godina našlo je u Kuranu islamske temelje kao opravdanje federalizmu.”
Za međusobne odnose Kurda i šijita, dviju do sada marginaliziranih i brutaliziranih skupina, Najmaldin Karim izražava optimizam: ”Šijiti nisu ništa manje patili od Kurda osim kad je riječ o primjeni kemijskog oružja, stoga smatramo da je ispravno za šijitsko stanovništvo Iraka da dobije svoju ulogu i mjesto u vladi Iraka. Odnosi svih, različitih šijitskih skupina s Kurdima, vrlo su dobri.”
Vrijeme će pokazati može li se iz pepela brutalnog Saddamovog režima roditi jedan feredalni, ujedinjeni i demokratski Irak, Irak koji će istinski poštivati sve svoje etničke i vjerske skupine. Većina analitičara složna je u ovome – sudjelovanje u političkom razvoju Iraka bit će za Sjedinjene Države dugoročna i potrebna zadaća kako bi se pomoglo svim skupinama da nađu svoje, pravedno mjesto u budućem Iraku.