Među brojnim novinarima koji prate ratna zbivanja u Iraku je i nekoliko izvjestitelja Glasa Amerike. Deborah Block se kreće zajedno s marinskim topništvom i javlja nam da specijalne postrojbe idu ispred velikog konvoja raznih vojnih vozila, čisteći put od nagaznih mina, ravnajući teren kako bi ostala vozila mogla lakše proći ili uklanjajući električne ograde. Nakon što inžinjerci obave svoj dio posla prvi na taj teren dolaze marinci.
David Borgida: Kakvi su prvi utisci po ulasku u Irak?
Deborah Block: Kada smo prešli granicu naišli smo na ljude koji su uzvikivali – 'Dobrodošli… Amerika, Amerika…'. Mahali su nam, uz uzdignute palčeve. Ostali su jednostavno bili uplašeni, jer mislim da im ovaj konvoj marinaca izgleda dosta čudno, nisu naviknuti na to… Neki su od Iračana jednostavno i dalje išli za svojim poslom… U protekla 24 sata američke su snage jako napredovale na jugu Iraka, a osvojen je i najviši vrh u ovom dijelu zemlje – Jamal Shinam, brežuljak visok 151 metar. Vidjela sam kako zrakoplovi ispuštaju bombe na to brdo, nakon čega ostaju veliki krateri. Poslije marinci odrade svoj posao topništvom, da bi nakon toga ušli i pješaštvom…Nije bilo nikakvog iračkog otpora…"
David Bogida: Kako se marinci psihološki nose sa svim tim stvarima, s ratom, teškim životnim uvjetima, novim situacijama. Kakav im je moral?
Deborah Block: Kod marinaca je moral vrlo visok i mislim da se osjećaju kao da je njihova misija uspješna. To su dobro obučene postrojbe koje su provele nekoliko mjeseci u Kuvajtu, uz samu iračku granicu, vježbajući svakodnevno …Oni su zapravo bili zasićeni tog čekanja, pa su ili željeli kući ili da rat napokon počne …Kažu mi da im je žao zbog toga što će se nevinom iračkom stanovništvu u ratnom vihoru možda i dogoditi razne štete, ali im je drago da će Saddam Hussein biti uklonjen s vlasti.