Administracija predsjednika Busha uputila je američke vojnike u misije diljem svijeta u nadi da će tako pridonijeti globalnoj sigurnosti. Američke su snage danas razmještene u Afganistanu i na Bliskom istoku, ali i u zemljama poput Hondurasa i Tajlanda. Neki stručnjaci strahuju da je američka vojska angažirana preko svojih kapaciteta. S druge strane, ministar obrane Donald Rumsfeld tvrdi da američke snage mogu uspješno voditi rat većih razmjera na dvije ili čak tri bojišnice.
Pentagon je do daljnjega odustao od planiranog upućivanja 27 tisuća vojnika i 350 komandosa na Filipine, gdje su trebali pomoći filipinskim oružanim snagama u borbi protiv islamske pobunjeničke skupine Abu Sayyaf. Međutim, Phillip Mitchell, stručnjak za kopnene snage s londonskog Instituta za strateške studije, smatra da to ne znači da će Sjedinjene Države ograničiti svoju vojnu nazočnost na globalnoj sceni. "Mislim da će Sjedinjene Države ostati vojno prisutne, prije svega zato što su posljednja preostala svjetska super-sila. Kao takva, ima globalne interese i globalni domet. Mora održavati ne samo sigurnost na svojim granicama, već i na razini cijelog svijeta. Zato vidimo da Pentagon razmješta američke snage diljem svijeta".
U proteklih nekoliko mjeseci, Pentagon je razmjestio 235 tisuća vojnika za potrebe eventualnog rata protiv Iraka. Međutim, Ivan Oelrich, visoki znanstveni suradnik Federacije američkih znanstvenika, upozorava da se američki vojnici vrlo često upućuju u inozemstvo u ulozi savjetnika. "Ponekad se u inozemstvo šalje tek šačica ljudi, njih pet ili šest, koji čak mogu biti vezani uz američko veleposlanstvo. Oni primjerice, mogu pomagati u vojnoj obuci ili u komunikaciji stranih vlada s američkim snagama. Ukoliko neka zemlja kupi američko oružje, Pentagon će u nju uputiti svoje osoblje koje će obučiti lokalne snage u uporabi novog oružja. Dakle, ponekad “razmještaj” obuhvaća tek nekoliko pojedinaca. To znači da ne treba gledati u koliko su zemalja američki vojnici razmješteni, već koliko ih je razmješteno u svakoj pojedinoj zemlji. Kada tako gledate, podaci o razmještanju su daleko manje dramatični".
Iako se neke snage razmještaju za potrebe obuke, a ne za borbu, druga su razmještanja od kritične važnosti. Vojni analitičari kažu da je američka vojna nazočnost u Južnoj Koreji, Japanu, Afganistanu i Saudijskoj Arabiji vrlo važna, jer američke snage u tim zemljama služe za odvraćanje moguće agresije u regiji. Međutim, američke globalne vojne obveze navele su neke da se počnu pitati – jesu li američke snage angažirane preko svojih mogućnosti. Patrick Garrett, analitičar je organizacije Globalsecurity.org. "Mislim da je ta tvrdnja zavaravajuća. Sjedinjene Države imaju vjerojatno najbolju vojsku na svijetu. Možda nije tako brojna kao sjevernokorejska, ali svakako ima daleko bolje kapacitete".
Sjedinjene Države imaju milijun i 400 tisuća muškaraca i žena u uniformi. Trenutno je gotovo 20 posto američkih oružanih snaga razmješteno u inozemstvu. U doba hladnog rata, Washington je u Europi imao 400 tisuća vojnika. Danas ih ima 40 do 50 tisuća. Phillip Mitchell iz londonskog Instituta za strateške studije, vjeruje da će se broj američkih vojnika u Europi i dalje smanjivati. "Taj je broj već smanjen u proteklih nekoliko godina. To se i moglo očekivati, s obzirom da je hladni rat završen. No, Sjedinjene Države se sada sučeljavaju s novim potrebama u razmještanju. Više se ne razmatra razmještanje vrlo velikog broja vojnika s tenkovima i oklopnim vozilima, već se naglasak stavlja na manje jedinice, koje se mogu vrlo brzo razmjestiti bilo gdje u svijetu".
Nove razmještaje američkih snaga prati porast anti-američkog raspoloženja diljem svijeta. U Južnoj Koreji, u kojoj su od kraja Korejskog rata 1953. godine razmještene tisuće američkih vojnika, mladi izražavaju vrlo negativne osjećaje prema Americi. To je navelo neke Amerikance da se upitaju bi li Sjedinjene Države uopće trebale riskirati živote američkih vojnika u zemljama gdje oni uopće nisu dobrodošli. Iako je ministar obrane Donald Rusmfeld naznačio da je spreman sa Seulom razgovarati o smanjenju broja američkih vojnika u Južnoj Koreji, nitko ne vjeruje da će se Amerikanci potpuno povući iz te zemlje. Takva bi odluka – pojašnjava Phillip Mitchell – bila jednaka pozivu Sjevernoj Koreji da napadne svojeg južnog susjeda. "U svakoj zemlji, u kojoj je razmješten velik broj stranih vojnika, možete naći, pogotovo među mladima, one koji se tome protive. Sjećam se da je u Njemačkoj ne tako davno vladalo jako i anti-američko i anti-britansko raspoloženje. Takvo raspoloženje često jačaju lokalni političari, koji ga koriste za vlastite ciljeve.
Amerikanci ne žele svoje vojnike uputiti u još jedan Vijetnam. Sjedinjene su Države u tom krvavom ratu izgubile više od 50 tisuća ljudi. Iako je strah od slične situacije razumljiv, gospodin Garrett iz organizacije Globalsecurity smatra da Sjedinejne Države vrlo vjerojatno neće više biti uvučene u neku sličnu situaciju… Javnost se takodjer često pita predstoji li budućnost u kojoj će Sjedinjene Države voditi više ratova odjednom. Trenutno, dok se planira rat s Irakom, administracija predsjednika Busha pokušava izbjeći simultani sukob sa Sjevernom Korejom. Umjesto toga, poseže se za diplomacijom. No, stručnjaci ne dvoje da bi Sjedinjene Države unatoč tome branile Južnu Koreju u slučaju napada sa Sjevera. Još jednom Patrick Garrett. "Smatram da su Sjedinjene Države definitivno sposobne voditi dva simultana velika regionalna sukoba, u onom smislu u kojem ministar obrane Rumsfeld govori u posljednjih nekoliko mjeseci. Potpuno je moguće da mogu voditi rat u Iraku, a sasvim je sigurno da ogu voditi I rat na Korejskom poluotoku , istovremeno nastavljajući svoju vojnu nazočnost u Afganistanu. No, imam sumnji bi li Sjedinjene Države željele otvarati velike nove frontove na drugim lokacijama, koji bi iziskivali desetke I desetke tisuća vojnika".
Vojni analitičari ne štede s pohvalama na račun umijeća i discipline američkih vojnika. No iako se večina njih slaže da bi Pentagon mogao voditi ratove na dva fronta I na oba odnijeti pobjedu, oni se ipak nadaju da taj dan neće doći.