Jedan od najvažnijih sastojaka sinoćnje blagdanske trpeze bile su brusnice. Bilo kao sos, žele, ili kao sastojak pite, same ili pomiješane s jabukama ili naranđama, brusnice su nezaobilazni dio svečane večere za Dan zahvalnosti.
To, međutim, ne znači da je i svaka kućanica koja je kuhala jučerašnju večeru i znala kako pripremiti te brusnice. Upravo za njih postoji posebna telefonska služba, nazvana «cranberry hot line», gdje ljubazni eksperti za brusnice odgovaraju na tisuće i jedno pitanje o ovim jakocrvenim, jako trpkim i jako kiselim plodovima.
Hot line za brusnice održava kompanija «Ocean Spray», najveća kompanija za proizvodnju i preradu brusnica u Sjedinjenim Državama, ali, - kako kažu -, i u svijetu. Ova besplatna služba radi tijekom čitave godine, ali pravu poplavu poziva bilježi upravo u nekoliko dana prije Dana Zahvalnosti i, - na sam blagdan. Zadnjih nekoliko dana, «vruća linija» je zvonila barem nekoliko tisuća puta dnevno.
Bez obzira što brusnice prate Amerikance na svakom koraku tokom čitave godine, - ako nikako drugačije, onda kao voćni sok -, kada ih treba pripremiti vlastoručno, a ne samo izvaditi iz konzerve ili staklenke, onda su one američkim domaćicama jednako dobro poznate koliko i kamenje s Mjeseca. Tako barem, uz smijeh, tvrde telefonistice «vruće linije» za brusnice.
Pitanja koja se čuju na «vrućoj liniji» variraju od potpuno temeljnih, - mogu li servirati brusnice sirove, posipane šećerom? -, pa do onih najkompliciranijih, u kojima osoblje pretražuje stare zbirke recepata u potrazi za nečim čega se njihova mušterija sjeća s blagdanske trpeze svoje bake. Neka su pitanja smiješna – trebam li brusnice oguliti prije kuhanja?, ili, nije li dovoljno da ih gnječim, pa da samo koristim ispušteni sok?
Kad smo već kod toga, evo i odgovora: ne, brusnice se ne mogu jesti sirove, kao što su to ustanovili američki doseljenici prije skoro četiri stoljeća, a Indijanci još i ranije. Ne, brusnice se ne mogu oguliti. Ne, gnječenjem sirovih brusnica ne dobije se gotovo ništa soka, jer one svoju vodu vrlo ljubomorno čuvaju. Ustvari, temeljni recept za brusnice ne može biti jednostavniji – stavi ih se u vodu, doda šećera po želji i kuha dok nisu gotove, što je relativno brzo.
«Vruća linija» za brusnice ovih se dana, međutim, sučeljavala i s ostalim aspektima blagdanske večere. Neki zovu zato što je «vruća linija» za purane, kompanije Butterball, prezauzeta, pa misle da ako ljudi znaju kako skuhati brusnice, onda će valjda znati i što činiti s ogromnom sirovom pticom. Upravo s te strane, prisjećaju se telefonistice brusničke vruće linije, dolaze i najbizarnija pitanja, poput «mogu li, umjesto celofanske folije za pečenje purice koristiti hulahopke?» ili, «zabunom sam zaključala pećnicu na automatsko samočišćenje – kako da sada izvadim svoju puricu prije nego što se pretvori u pepeo?»
Možda bi nekim obiteljima bilo jednostavnije svoj blagdanski obrok potražiti u restoranu ...