Sklonište za beskućnice u Chicagu teško da podsjeća na antičku Atenu, gdje je nekoć Sokrat izazivao umjetnike, političare, i obične prolaznike na dvoboj logike, ali upravo na tom skromnom mjestu događa se svojevrsna renesansa filozofije.
Riječ je o "Sokratovom kafiću" - ne nekom novom kafiću ili kavani, nego nečemu što se može opisati kao "čardak između mjesta i stanja uma". Zamisao nastala u glavi pisca Christophera Phillipsa, Sokratovi kafići označavaju okupljanja, - u školama, bolnicama, staračkim domovima, zatvorima, pa čak i kafićima! -, za ljude koji vole raspravljati o nekim pitanjima, a ne uzimati ih zdravo za gotovo.
Tema rasprave među čikaškim beskućnicama ovog je puta - prijateljstvo. Rasprava je vrlo živahna, jer, kako kaže Patty Zuccarello, posrednica u raspravi, "premda si nitko ovdje ne umišlja da je Sokrat, ipak se svi okreću promišljanju i zagledanju u dušu, a kad su u pitanju temeljna uvjerenja, diskusije vrlo lako postanu užarene".
Kako kaže Christopher Phillips, zamisao o Sokratovim kafićima stvorila mu se u glavi još dok je bio tinejđer. Dok druga djeca odrastaju sanjajući da postanu nalik Michaelu Jordanu, mladi je Phillips čitao o Sokratu. Naravno, i studirao je filozofiju, ali mu se uštogljene, knjiške rasprave uopće nisu dopale i poželio je vratiti filozofiju iz njezinih akademskih rasprava natrag na ulice, baš poput Sokrata.
Počeo je skromno, prije pet godina, vodeći filozofske rasprave utorkom navečer, u malom kafiću u gradiću Montclair, u New Jerseyu. Uskoro, ljudi su dolazili čak iz Filadelfije da bi proveli večer u raspravama o temeljnim životnim pitanjima. Jednoga dana, primio je pismo od jednog štićenika u staračkom domu, koji je poželio da se takva večer održi u njegovom staračkom domu.
Otada, Christopher Phillips putuje Amerikom i iza sebe ostavlja trag Sokratovih kafića - do sada, više od 80 okupljališta za amatersku filozofiju. Posljednjih godinu dana, gospodin Phillips putuje sa svojom suprugom, koju je upoznao tako što je jedne večeri bila jedini sudionik rasprave. Kako oboje kažu, on je sjajno odgovorio na njezino pitanje "što je ljubav".
Sudionici u raspravama u Sokratovom kafiću su vrlo raznoliki - u isto se vrijeme, u burnoj raspravi, mogu zateći arhitekt, umirovljenik, mali poduzetnik, svećenik, čistač ulica. Ono što im je svima zajedničko je intelektualna znatiželja. Jedna je zatvorenica gospodinu Phillipsu izjavila da je završila u zatvoru zato što je bila siromašna duhom - opće siromaštvo, rekla je, uskratilo joj je mogućnost da redovito posjećuje muzeje, koncerte ili čita knjige. A, bez duha, zaključila je, lako se odala kriminalu.