Problemi o kojima je on pisao u prvoj polovici proslog stoljeca, problemi su koji su Ameriku i Amerikance mucili i u njegovoj drugoj polovici, muce ih i na pocetku novog, 21. stoljeca: beskucnistvo, migracija, siromastvo, moralna odgovornost…druga, tamna strana “americkog sna”.
“Tortilla Flat”, “O misevima i ljudima”, “Plodovi gnjeva”, “Istocno od raja”, “Zima nasih nezadovoljstava”...dobro su nam svima poznati naslovi romana Nobelovca Johna Steinbecka. Kreativnu viziju Johna Steinbecka oblikovala je plodna kalifornijska dolina Salinas u kojoj je i rodjen, 27. veljace 1902. godine. Radnju vecine svojih romana Steinbeck, koji je zarana naucio cijeniti ljepotu zemlje i moc pisane rijeci, kasnije ce i smjestiti u to podrucje.
Nemirnog i buntovnog duha, Steinbeck je jos u svojoj 14. godini odlucio postati piscem. Da bi udovoljio roditeljima, upisao se na sveuciliste Stanford; da bi udovoljio sebi, upisao je samo ono sto je njega zanimalo – knjizevnost i kreativno pisanje. Stanford je napustio, 1925, bez diplome i zaputio se u New York. Vec 1930, Steinbeck se vraca u Californiju. U desetljecu koje slijedi, radi kao manuelni radnik, uglavnom kao berac voca, i pise neka od svojih najvecih djela – “Tortilla Flat”, “Of Mice and Men”, O misevima i ljudima, i “The Grapes of Wrath”, Plodovi gnjeva.
Obican, mali covjek, koji zivi na marginama etnicki sarolikog kalifornijskog drustva, radnik, seljak, paisano, migrant, u stalnoj potrazi trbuhom za kruhom, njihove obitelji na rubu egzistencije…teme su koje definiraju svaku od tih, ali i druge Steinbeckove knjige. Kao i njegovo vjerovanje da ljude uvijek treba gledati u kontekstu njihovog drustvenog i geografskog okruzenja. “Drvece i planine svijet su koji nikada ne treba gledati odvojeno od covjeka…covjek i njegov okolis cine jednu, neodvojivu cjelinu,” pisao je Steinbeck, jos pocetkom 30-ih godina. Steinbeckova kalifornijska proza govori o snovima i porazima obicnih ljudi, onakvih kakvima ih je i oblikovala velicanstvena zemlja koju su naselili.
Svijetu, John Steinbeck ce dati neke od najzivljih i najtrajnijih slika siromasne Amerike, narocito one ruralne, Amerike regionalnih i klasnih zategnutosti, Amerike razbijenih i izgubljenih iluzija. Roman koji ce ga odrediti, i u svijetu i u Americi, bit ce epska kronika “Plodovi gnjeva”, zadnji roman koji je napisao za svog plodnog razdoblja, 30-ih godina proslog stoljeca. Mozda najamerickiji od svih americkih klasika.
Po utjecaju i ucinku koji je izazvao, usporedjuju ga s onim antirobovlasnickim Harriet Beecher Stowe, “Cica Tominom kolibom”. Steinbeckov, o obitelji Joad, koja je, poput tisuca drugih, svoj jalovi komad zemlje u Oklahomi, u vrijeme elementarnih nepogoda i teske gospodarske krize, morala napustiti i s onim sto je na krov automobila stalo, krenuti put Californije, zaceo je siroku debatu o teskom zivotu sezonskih radnika i bio kljucan u pokretanju poljoprivrednih reformi.
Dok Joadove prati kroz njihove opetovane sukobe s okrutnim realnostima Amerike podijeljene na one koji imaju i na one koji nemaju, dok ih prati u njihovim nastojanjima da sacuvaju barem malo ljudskog dostojanstva, Steinbeck ispituje osobnu, drustvenu i politicku cijenu gospodarskih i prirodnih kataklizmi. Steinbeck je na stranicama tog svog romana zabiljezio jedan povijesni trenutak Amerike – stanje onih koji su se, bjezeci iz drugih krajeva Amerike, 30-ih godina, slijevali u Californiju, ali i vise od toga – stanje svih ljudi u bijegu, svih imovine i moci lisenih, stanje svih beskucnika. Tim, i romanom “O misevima i ljudima”, John Steinbeck je postao pjesnikom americke radnicke klase.
Apoteoza obicnog covjeka bila je stalna tema Steinbeckovog rada, i onda kad je pisao o drugim povijesnim trenucima 20. stoljeca – drugom svjetskom ratu, hladnom ratu, vijetnamskom ratu. Okorjeli populist, uvijek zaokupljen problemima covjekove okoline, odlucan humanist, Steinbeck je u svoj dnevnik, 1938, zapisao:”Osnova svakom postenom pisanju mora biti razumijevanje covjeka. Ako jedan drugoga razumijemo, bit cemo i jedan prema drugome bolji. Poznavanje onog drugog nikad nece dovesti do mrznje, samo do ljubavi…”
Steinbeck je jedan od najsuosjecajnijih pisaca 20. stoljeca cije pisanje je tom osnovnom temom razumijevanja prozeto i kad govori o revolucionarnom zanosu i kad govori o klasnom sukobu i pohlepi, demokratskim idealima i odgovornostima svakoga od nas ponaosob kad vazemo izmedju dobra i zla.
G. 1962, John Steinbeck je dobio Nobelovu nagradu, uglavnom za “Plodove gnjeva” (za taj je roman dobio i Pulitzerovu nagradu). Odluku svedske Akademije, neki su dobro poznati i utjecajni americki kriticari i novinari docekali s podsmjehom. Steinbecka su, naime, zbog njegove siroke popularnosti, smatrali drugorazrednim piscem. Ni danas mu mnogi od njih ne poklanjaju vecu ili ozbiljniju paznju.
Medjutim, ako prodaja znaci uspjeh, onda je posthumna karijera Johna Steinbecka jedna od najspektakularnijih prica o uspjehu u analima suvremene americke knjizevnosti. Vise od cetvrt stoljeca nakon njegove smrti – umro je 1968, u dobi od 66 godina, svi su njegovi romani u tisku, ukljucujuci njegovu zadnju knjigu, “Putovanja s Charlijem”, napisanu 4 godine prije smrti. Godisnje se Steinbeckovih knjiga proda u vise od 800.000 primjeraka. Samo “Plodovi gnjeva”, vec preko 60 godina prodaju se godisnje, samo u Americi, u 300.000 primjeraka. Bio je inspiracija brojnim drugim umjetnicima, aktivistima i politicarima – od Cesara Chaveza i novinara Edwarda Murrowa do Woodya Guthrieja i Brucea Springsteena.
U drugim zemljama, Steinbeck uziva status “angaziranog umjetnika” Amerike, pisca koji se uhvatio u kostac s njenim drustvenim, politickim, kulturnim i ekoloskim problemima. Kao takav, danas je izuzetno popularan u Juznoj Americi. Ali i za Sjedinjene Americke Drzave, John Steinbeck je, sto godina po rodjenju, vrlo upotrebljiva povijest.