<!-- IMAGE -->
Iako su protekli američki predsjednički izbori daleko iza nas, najprodavanija non-fiction knjiga u Sjedinjenim Državama jest djelo koje se bavi manje poznatim pojedinostima izborne utrke 2008. Između ostalog u knjizi se može pročitati o izvanbračnoj aferi demokratskog kandidata Johna Edwardsa, o ponekad napetom odnosu između predsjedničkog kandidata Baracka Obame i njegovog dopredsjedničkog kandidata Joea Bidena, neuspjelom predsjedničkom pokušaju republikanca Ruddyja Giulianija i nominaciji Sarah Palin za dopredsjedničku kandidatkinju Johna McCaina. Naslov knjige je Game Change: Obama and the Clintons, McCain and Palin, and the Race of a Lifetime, a autori su novinari John Heilemann i Mark Halperin.
Knjiga Game Change temelji se na više od 300 interviewa s osobama koje su na vrlo različite načine sudjelovale u predsjedničkim kampanjama 2008. Mnogi navodi iznose se po prvi put kao, primjerice, da se Hillary Clinton namjeravala kandidirati već na izborima 2004. godine, što je podržao i suprug Bill, međutim, odustala je na savjet kćeri Chelsea. Obitelj Clinton mogla bi se promatrati i kao svojevrsni "glavni lik" ove knjige.
Jedan od autora knjige Game Change Mark Halperin kaže da je današnja državna tajnica Hillary Clinton već u vrlo ranoj fazi izbornog procesa bila uvjerena u svoju pobjedu: "Ona je već bila planirala svoju predsjedničku tranziciju. To se događalo u jesen 2007. godine. Primarni stranački izbori u Iowi još se nisu održali. Ona je sve to planirala uglavnom zato što je vrlo oprezna i organizirana osoba, međutim, osoblje njene izborne kampanje bilo je nevjerojatno nervozno da će procuriti u javnost kako Hillary Clinton godinu dana prije izbora, kad još nije bila ni nominirana, planira svoju tranziciju, da odabire zastore za Bijelu kuću itd. To bi se moglo promatrati kao vrlo arogantno i oni su bili užasnuti takvom mogućnošću."
Čitalac će iz ove knjige saznati da su senatori Harry Reid i Chuck Schummer privatno zatražili od Baracka Obame još u jesen 2006. godine da se uključi u predsjedničku utrku, nadajući se da će to udahnuti novu energiju Demokratskoj stranci i povećati njene izglede za izbornu pobjedu. Autori također pišu o tome kako je Hillary Clinton optuživala Obamu da "igra na kartu rase" i da je htjela napraviti veliko pitanje od navoda o njegovom korištenju droge, ali da ju je njeno osoblje uvjerilo da to ne čini.
Pišući o Elizabeth i Johnu Edwardsu, Heilemann i Halperin iznose mnoge pojedinosti iz privatnog života ovog para koji upućuju na to da je bivši senator sve više postajao megaloman, a da je osoblje njegovu suprugu promatralo kao jednu "uvredljivu, nametljivu. snishodljivu i paranoidnu ludu ženu".
Događaj koji opisuje jedan od autora knjige Game Change John Heilemann dogodio se u listopadu 2007, kad je list National Inquirer po prvi put objavio tekst o Edwardsovoj izvanbračnoj aferi s Rielle Hunter: "Elizabeth se nije dala smiriti. Kad su pomoćnici došli da ih odvezu na aerodrom, ona je još bila u kućnoj haljini i pisala je blog o tome kako se Edwardsi ne ponašaju tako, da je to nešto što bi možda mogli učiniti Clintonovi. Krenuli su na aerodrom i Edwards je izišao iz automobila na pola puta. Nije mogao izdržati u istom automobilu s njom. Kad su došli na aerodrom imali su žestoku svađu. Ona je u jednom trenutku rastrgnula bluzu koju je nosila i povikala 'Pogledaj me'."
O ulozi Sarah Palin autori kažu da su savjetnici Johna McCaina izražavali zabrinutosti zbog njenih nerazumijevanja temeljnih činjenica prije nekog televizijskog interviewa, primjerice, zašto su Sjeverna i Južna Koreja dvije zasebne države. Pozivajući se na iste izvore, autori navode da je Sarah Palin vjerovala kako Saddam Hussein stoji iza terorističkih napada od 11. rujna.
Sve u svemu, za ovu knjigu moglo bi se reći da obiluje pikanterijama i anegdotama svih vrsta u kojima je najčešće predsjednik Obama u pozitivnom svjetlu – uostalom, on je i pobijedio - dok, kao što smo vidjeli u ovih nekoliko primjera, autori nisu toliko blagonakloni prema izbornim "gubitnicima" s obje strane.
Ono što će čitatelj primijetiti u ovoj knjizi jest i to da svojevrsna atmosfera televizijskih sapunica prati svakoga tko se u Sjedinjenim Državama natječe za predsjednika, bez obzira na stranačku pripadnost ili ideje za koje se zalaže.
Knjigu Game Change Johna Heilemanna i Marka Halperina objavila je izdavačka kuća Harper.