Poticaj za mirnom revolucijom došao je od čehoslovačkih susjeda, kao i iz unutrašnjosti zemlje. Promjene u Poljskoj i Mađarskoj, te pad režima u Istočnoj Njemačkoj ohrabrili su češke i slovačke građane da izađu na ulice kako bi se izborili za svoju slobodu. Tjedan dana nakon pada Berlinskog zida, nezadovoljni studenti mirno su hodali ulicama Praga, tražeći političko restruktuiranje vlastite vlade. Studentima su se pridružili i umjetnici, a na čelu pokreta bio je disidentski i dramski pisac Vaclav Havel, koji će šest tjedana kasnije postati predjsednikom demokratske Čehoslovačke. Češki novinar Jiri Fisher iz Južnoazijskog odjela Glasa Amerike naziva Baršunastu revoluciju iz 1989. godine najfascinantnijim periodom svog života:
"Mislim da je to bio magičan trenutak u kojem je kazalište igralo ogromnu ulogu. Kazališni djelatnici proglasili su štrajk, a scene u Pragu, Ostravi i Brnu postale su političke tribine. Glumci nisu igrali u izrežiranm produkcijama, već su pozivali čelnike Komunističke partije da stupe s položaja. Vrlo je zanimljivo da je čehoslovačka redakcija Glasa Amerike uspostavila izvrsne veze s jednim od tada najpopularnijih glumaca u Pragu, Jirijem Bartoskom, sada direktorom filmskog festivala Karlovy Vary. On je izvještavao uživo s mjesta gdje su Vaclav Havel i njegovi prijatelji održavali sjajne filozofske rasprave. I u Ostravi i u Brnu imali smo po jednog izvrsnog glumca koji je u naše radio emisije slao izvješća uživo. Oni su nam omogućili da imamo vijesti s lica mjesta i iz prve ruke doznamo što se događalo u svakom od tih gradova."
Jiri Fisher kaže da su njegovi zemljaci o događajima u Poljskoj, Mađarskoj i Istočnoj Njemačkoj bili informirani putem međunarodnog radija. On kaže da se sjeća, na primjer, kad je jedan od njegovih slovačkih kolega iz Glasa Amerike nazvao jednu ženu u robnoj kući u Bratislavi smještenoj upravo na trgu gdje su se održavale demonstracije. Ona je slušalicu isturila kroz prozor i uperila je prema trgu kako bi ljudi širom zemlje mogli čuti što se događalo.
"Jedan dragi kolega, Erik Strazan, izveo je taj savršeni trik. To je zaista bilo čudnovato."
No, kaže gospodin Fisher, među češkim građanima vladao je cinizam prema njihovim političkim čelnicima. Oko 20 posto ljudi nije doživjelo Baršunastu revoluciju kao pozitivan ili neophodno potreban događaj, kaže on:
"Bivši glavni sekretar Komunističke partije u Čehoslovačkoj, Miloš Jakeš, rekao je da mu nije jasno što se i kako dogodilo. On tvrdi da je ekonomija tada bila odlična i da su svi Čehoslovaci bili sretni. A za sve promjene koje su uslijedile krivi perestrojku Mihaila Gorbačova."
Ruska novinarka Masha Lipman iz moskovskog Centra Carnegie kaže da su posljednjih 20 godina svakako promijenile način na koji ljudi u bivšem Sovjetskom savezu pamte Baršunastu revoluciju u Čehoslovačkoj:
"Brojni Rusi vrlo su entuzijastično gledali na te događaje koji su odražavali ono što se događalo u našoj vlastitoj zemlji. Za razliku od zemalja Srednje i Istočne Europe gdje je oslobođenje od komunizma značilo i oslobođenje od zle strane sile – jer je njima komunizam nametnuo Sovjetski savez – u Rusiji te događaje doživljavaju na dvosmisleniji način. Pad komunizma je za Ruse značio i gubitak sfere sovjetskog utjecaja, velikog dijela teritorija Sovjetskog saveza, a to je za njih predstavljalo dramatični gubitak statusa."
Matthias Rueb, Direktor washingtonskog ureda njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung, kaže da su tijekom Baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj Nijemci ostali prikovani uz televizijske ekrane.
"Moje je osobno mišljenje da je Praška revolucija bila još ljepša od pada Berlinskog zida u Istočnoj Njemačkoj. Oni su imali ljepše simbole – zveckanje ključeva i polaganje cvijeća na kacige i štitove policajaca. Nije slučajno da su pisci poput Vaclava Havela i svih kazališnih djelatnika u Bratislavi i Pragu predvodili revoluciju generalnim štrajkom u kazalištu. Tu su revoluciju potaknuli studenti i umjetnici – zbog toga je cijeli lanac događaja iz 1989. godine dobio poseban duh koji se ne zaboravlja."
Dvadeset godina kasnije, kaže Matthias Rueb, divljenje prema češkim i slovačkim revolucionarima ne jenjava. Baršunasta se revolucija smatra, kaže on, vrlo specijalnim događajem, a danas Njemačka, kao i Austrija i Francuska, u Češkoj republici vide dobrog susjeda. Obje zemlje, i Češka republika i Slovačka, danas su članice NATO saveza i Europske unije.