Nova studija u Sjedinjenim Državama otkrila je široko rasprostranjeno zagađenje otrovnom živom u ribi iz vodotokova koji su naizgled potpuno čisti. To je najnoviji pokazatelj mjere u kojoj je rašireno zagađenje živom.
Živa je otrovna za živčani sustav, a posebice je štetna po djecu. Izloženost djece najtoksičnijem obliku, metilnoj živi, može oštetiti njihovo pamćenje, sposobnost održavanja pažnje, jezične sposobnosti, kao i druge mentalne sposobnosti.
U novoj studiji, znanstvenici američkog Nacionalnog geološkog ureda, USGS, pregledali su gotovo 300 vodotokova diljem Sjedinjenih Država, u razdoblju od 1998. do 2005. Mjerili su koncentracije žive u ribama koje su na vrhu prehrambenog lanca, dakle onima koje ribiči najviše cijene, poput pastrve i grgeča. Otkriveno je da je četvrtina uzoraka imala razine žive daleko veće od one koja se smatra sigurnom za prehranu.
Geokemičar Mark Brigham, jedan od autora studije, kaže da su neke od najviših koncentracija žive nađene kod riba iz relativno najčišćih vodotokova, okruženih netaknutim šumama i močvarama: "Ti su ekološki sustavi vrlo pogodni za pretvaranje anorganske žive u metilnu živu."
Brigham kaže da bakterije određenog soja, izobilnog u šumama i močvarama, pretvaraju živu u kemijski oblik koji se uspinje prehrambenim lancem do riba, te, na koncu, do bića koja jedu ribe, uključujući ljude. Pitanje je, međutim: odakle potječe živa koja se našla u tim očuvanim šumskim i močvarnim područjima?
"Jedina živa koja dopire u ta područja je ona koja dođe s oborinama, kišama," kaže Brigham, dodajući da živa dolazi u atmosferu iz čitavog niza i prirodnih i industrijskih izvora. Najveći pojedinačni izvor tog zagađenja je izgaranje ugljena kao energenta.
Takva živa, iz ugljena, mogla bi dolaziti i iz područja vrlo daleko od Sjedinjenih Država, kaže Desiree Narvaez, iz Programa Ujedinjenih naroda za očuvanje okoliša: "Priroda žive je da se prenosi globalno. Dakle, bilo kakvo ispuštanje žive na jednom kontinentu može pogoditi neki drugi kontinent. Recimo, ispuštanje se događa u Aziji, a živa u kiši pada u Sjevernoj Americi. Ili, obratno: od ispuštanja u Sjevernoj Americi bude pogođena Afrika."
To čini zagađenje živom globalnim problemom, kaže gospođa Narvaez, dodajući da su Sjedinjene Države treći najveći zagađivač živom, iza Indije, dok je daleko najveći Kina.
Gina Solomon, iz Vijeća za obranu prirodnih resursa, kaže da Sjedinjene Države moraju predvoditi u smanjenju svog otpuštanja žive prije nego što isto traže od zemalja u razvoju: "Mislim da postoji goruća potreba - iz zdravstvenih razloga! - da sve zemlje u svijetu smanje zagađivanje živom. To se sigurno odnosi na Aziju gdje je sektor energije glavni izvor globalnog zagađenja živom."
Azija je, isto tako, i najveći potrošač ribe. Premda još nije provedeno dovoljno dobrih istraživanja na tom području, Desiree Narvaez, iz Ujedinjenih naroda, kaže da su mjestimična testiranja pokazala vrlo visoke razine žive u azijskim ribama.
Autor studije Mark Brigham kaže da se živa akumulira kako se ide sve više u prehrambenom lancu - od alga, preko malih ribica, pa do velikih riba predatora. Dakle, najveće ribe imaju i najveće koncentracije žive. Manje ribe, kao i one koje su niže u lancu prehrane, uglavnom su i sigurnije za prehranu.
Brigham ističe da je većina uzoraka koje je prikupila njegova ekipa bila sigurna za jelo. A, zdravstveni stručnjaci preporučaju jedenje ribe u sklopu zdrave prehrane ... no, ne ako je ona zagađena s previše žive.