Liječnik and pisac Oliver Sacks stekao je svjetsku slavu svojim bestsellerima o vlastitim i drugim istraživanjima na polju kliničke neurologije. U svojoj najnovijoj knjizi, Musicophilia, dr. Sacks se bavi brojnim i tajnovitim vezama između glazbe i mozga, te načinima na koje percepcija glazbe otvara prozor u funkcioniranje našeg najkompliciranijeg organa.
Dr. Oliver Sacks je bio ljubitelj glazbe još od dječačke dobi, u Londonu, četrdesetih godina prošlog stoljeća, a i danas, pijanino u njegovom domu u Greenwich Villageu često je u uporabi. No, dr. Sacks se prvi put zainteresirao za klinički potencijal glazbe u bolnici Beth Abraham, u njujorškom Bronxcu, šezdesetih godina prošlog stoljeća. U to je vrijeme, Sacks upravo počeo raditi na odjelu s pacijentima koji su patili od teških posljedica encefalitisa, virusne upale mozga. Većina pacijenata desetljeća je provela u dubokoj kliničkoj letargiji, mnogi se uopće nisu mogli pomaknuti osim - kako je ustanovio dr. Sacks - kada bi čuli glazbu.
"Glazba bi ih pokrenula i ovi naizgled nepokretni ljudi bi i plesaliv i pjevali i općenito funkcionirali dok bi svirala glazba. To je bilo zaprepašćujuće otkriće i za mene i za sve druge. U to vrijeme sam poznavao pjesnika Audena i odveo sam ga jednom na odjel. I on je bio zapanjen i, kao pjesnik, poslužio se riječima njemačkog pjesnika Novalisa koji je rekao: 'svaka je bolest glazbeni problem, svaki je lijek glazbeno rješenje'," kaže Sacks.
U svojoj karijeri neurologa, dr. Sacks je liječio mnoge druge glazbene probleme: glazbene halucinacije, epileptičke napade izazvane glazbom, kao i druge, ponekad rijetke i neobične bolesti. U knjizi Musicophilia, dr. Sacks zaranja u druge neobične neuro-glazbene fenomene, od kojih neki imaju nedvojbeno pozitivne učinke, poput sinestezije – kad osoba vidi ili, čak, okusom osjeća glazbu koju, istodobno, i čuje. To stanje sugerira da su različiti dijelovi ljudskog mozga uključeni u percepciju i zamišljanje glazbe.
"Ne postoji jedan određeni centar za glazbu u mozgu; postoje slušna područja koja su u to uključena, ali se aktiviraju i vizuelna područja moždane kore, kao i motorička … kad god se misli o glazbi, čovjek nesvjesno počne pratiti ritam. Čak i kad se to ne pokazuje mahanjem ruke ili cupkanjem noge, mozak sam po sebi prati ritam. Uz to, glazba ima i emocionalni i evokativni aspekt. Dakle, mnogi dijelovi mozga – od onih koji su uključeni u osjetilnost, preko pokreta, intelektualne prosudbe, emocija, pa do sjećanja … sve je to uključeno u doživljavanje i proživljavanje glazbe," kaže dr. Sacks.
Dr. Oliver Sacks vjeruje da će daljnja istraživanja načina na koje glazba dolazi u interakciju s mozgom dovesti do novih metoda liječenja pacijenata koji pate od čitavog niza poremećaja rada mozga. A, kao što sugerira njegova najnovija knjiga Musicophilia, ta bi istraživanja mogla otkriti i nove pojedinosti o tajnoj moći glazbe nad ljudskim umom.