Razgovaramo danas sa pedijatrom, doktorom Lane Strathernom sa medicinskog fakulteta Baylor iz savezne države Texas. Njega je zanimalo da li tako često nasilje roditelja nad mališanima ima kakvu povezanost sa emocionalnim vezama majki i djece za vrijeme trudnoće i u prvoj godini života. Rekao nam je da su prvo pronašli nekoliko desetina majki sa djecom koje su se dobrovoljno prijavile za ispitivanje i da su majkama objasnili kako bi se trebale podvrgnuti neinvazivnom i bezbolnom dijagnostičkom testu kojim se utvrđuje aktivnost pojedinih moždanih centara. U ovoj studiji, u centru pažnje bio je centar za užitak koji se aktivira kad je osoba izložena nekakvom ugodnom iskustvu.
"Na jednoj od ranih posjeta, promatrali smo majku i njeno dijete kako se igraju. Snimali smo djecu hvatajući izraze lica koji su odavali i radost i nezadovoljstvo. Na našim slikama bilo je i nasmijanih lica i uplakanih lica i kojekakvih drugih grimasa."
Sljedeći korak je bio da se majke izlože snimanju mozga dok su im se u isto vrijeme pokazivale slike s izrazima lica njihove, ali i tuđe djece. Posebna se pažnja posvetila centru za užitak i vezi između pojedinih slika i aktivnosti ovog centra. Rezultati su pokazali da su majke odgovarale samo na slike sretnih lica vlastite djece. Sreća na licu tuđeg djeteta nije imala isti učinak. Otkriveno je, baš kao što se i očekivalo, da se centar za užitak nije aktivirao za vrijeme gledanja slika djeteta koje plače. Doktor Strathearn pretpostavlja da bi neki ljudi mogli imati urođeno manju aktivnost ovog centra i da bi to mogao biti razlog za stvaranje slabih veza sa vlastitim djetetom i razvijanje predispozicije za buduće fizičko i psihičko napastovanje.
"Puno raznih stanja može uzrokovati neaktivnost tog centra. Od depresije, emocionalne neangažiranosti njihovih vlastitih majki pa do korištenja opojnih droga."
I
upravo će nastavak studije pokušati dokazati da je kod majki koje koriste
kokain, taj centar manje aktivan. Rad u cjelini možete pročitati u stručnom
časopisu Pediatrics.