Prije nesto vise od 80 godina, jedan mladi novinar po imenu George Dewey Hay zatekao se na jednom seoskom plesu – hoedownu – negdje dolje u Tennesseeju. Bio je opcinjen guslacima, jednostavno nije mogao zaboraviti tu glazbu. “Fundamentalna kao sto su sunce i kisa,” rekao je za nju. Kad je, 1925. godine, Hay postavljen za programskog direktora nesvilske radio postaje WSM, odmah je pozvao jednog od guslaca kojega je cuo na onom hoedownu - 77-godisnjeg Uncle Jimmy Thompsona, da navrati u radio-postaju i odsvira nekoliko melodija. Hay je vjerovao da bi radio-publika u tome uzivala. Imao je pravo – rodila se ubrzo Grand Ole Opry...
Publika je toliko uzivala u onom prvom Hayovom programu “uzivo,” s guslacem-amaterom Uncle Jimmyjem, da je vec potkraj prosinca te iste, 1925. godine, program, pod imenom Barn Dance, poceo s redovitim emitiranjem svake subote poslijepodne. Kako je isao odmah iza jednosatnog programa klasicne glazbe, Hay ga je jedne subote, poigravsi se malo rijecima, ovako najavio svojim slusateljima: “Tijekom proteklog sata slusali smo ono sto znamo kao grand opera, a sad vam predstavljamo grand ole opry.” Ime je ostalo, slusateljima se dopalo i rodila se pokretacka sila iza country-and-westerna, sredisnja za razvoj glazbene industrije Nashvillea. Nije proslo ni nekoliko mjeseci, a studio iz kojega se program emitirao bio je doslovno opsjednut guslacima, gitaristima, sviracima bendza, pojavila se cak i jedna starija gospodja sa citrom, prisjecat ce se Hay kasnije.
Svi su zeljeli nastupiti u radio-programu koji je rapidno dobijao na popularnosti. Novi studio je bio izgradjen sa ciljem da, tijekom emitiranja, moze prihvatiti i vjernu publiku kako bi ona mogla i vidjeti, a ne samo slusati, guslace poput Uncle Jimmy Thompsona, usne harmonikase poput DeForda Baileyja, svirace na bendzu i izvodjace old-time glazbe poput Uncle Dave Macona...
Kad je osnovao Grand Ole Opry, 1925. godine, u Nashvilleu, Georgeu Hayu je bilo 30 godina. Medjutim, njegova ideja se nije tada i tu rodila. Vodio je vec bio jedan slican tjedni program na jednoj radio-postaji u Chicagu, program old-time glazbe s ruralnog Juga. Naime, sredinom 20-ih godina pocinju veliki demografski pomaci koji ce se nastaviti u iducih nekoliko desetljeca – vise od 11 milijuna Juznjaka, medju njima cak oko 9 milijuna farmera, krenut ce put industrijskog sjevera i zapada ili se naseliti u gradovima Juga poput Atlante, Richmonda, Houstona, Dallasa.....
Ta juznjacka dijaspora nije zeljela izgubiti vezu s folk-kulturom svojih prijasnjih, ruralnih zajednica. Potraznja za nostalgicnom country-glazbom sve je vise rasla. Komercijalni radio, rodjen 1920. godine, mogao je udovoljiti tim zeljama. Hay je, dakle, u Nashville dosao potpuno svijestan tih potreba i s dosta iskustva.... G. 1939, Hayov program – Barn Dance – prenosi se vec u cijeloj zemlji. Te godine, George Hay po prvi puta cuje Billa Monroea koji, s bratom Charlijem, kao Monroe Brothers, izvodi jednu novu vrstu old-time glazbe, dobit ce ime bluegrass, “spoj sakralnog i sekularnog, urbanog i ruralnog, hillbilly i ragtimea,” kako bluegrass opisuje povjesnicar Chad Berry.
No, nisu samo doseljenici s Juga ti koji traze old-time country, poznat i pod imenom honky-tonk i hillbilly. Svidja se ta glazba i mnogim Sjevernjacima jer daje jednu ruralnu autenticnost svijetu koji postaje sve gradskiji, i prigradskiji, svijetu u kojemu oni zive. Grand Ole Opry putuje, 1947. godine, u New York City gdje dvije veceri odrzava koncerte pred rasprodanom dvoranom Carnegie Halla! U Nashvilleu, show je vec bio preselio u legendarni Ryman Auditorium koji postaje “Maticna crkva” countryja, podize novu generaciju country-zvijezda – Ernesta Tubba, Kitty Wells, Patsy Cline, Hanka Williamsa.... George Hay je uvijek inzistirao na autenticnosti, “drzite se svojih korijena,” govorio je svima.
To je, pise jedan drugi povjesnicar – Charles Wolfe – znacilo: nema modernog orkestra, nema elektricnih glazbala, nema previse “nalickanoga.” Medjutim, cetrdesetih godina upravo ce doci do toga i Barn Dance gubi na popularnosti, ali Grand Ole Opry uspjesno nastavlja i 50-ih i 60-ih godina, jos uvijek u Rymanu, od Nashvillea cini srce countryja i daje novu generaciju glazbenika – Cheta Atkinsa, Johnnyja Casha, Jima Reevesa....
G. 1974, show prelazi iz Ryman Auditoriuma u potpuno novi kompleks, na rubu Nashvillea, potpuno se udaljava i od svojih dugogodisnjih poklonika. Jedan drugi grad – Branson, u saveznoj drzavi Missouri, preuzima uspjesnu formulu Grand Ole Opryja i postaje mecca country-turista. G. 1994, stari Ryman, obnovljen i dotjeran, ponovno otvara vrata, Grand Ole Opry se uspjesno vraca s jos jednom novom generacijom glazbenika – Emmylou Harris, Joshom Turnerom, Keithom Andersonom, Del McCoury Band-om... Ono sto je, zahvaljujuci Georgeu Hayu, pocelo, kao eksperiment, prije nesto vise od 80 godina, postalo je doista jedna stara americka institucija.