Odmah po otvaranju konvencije demokratske strane danas u Bostonu, pred delegatima tog skupa naći će se stranačka platforma. Taj poprilično obiman dokument je zvanično, političko, određenje Demokrata prema širokom spektru pitanja - od rata protiv terorizma do trgovine. Politički analitičari smatraju, kako se to može čuti u rubrici koju je pripremio novinar televizijskog programa Glasa Amerike Meredith Buel, da su takve platforme same po sebi relikti prošlosti dok pitanja o kojima platforma govori biračima ostaju važna i nakon konvencije.
Dugo su vremena platforme usvajane na konvencijama američkih političkih stranaka imale veliki značaj u definiranju stranaka pred biračima i za birače.
Prva platforma Demokratske stranke usvojena je 1840. godine i taj je dokument sadržavao oko hiljadu riječi. Neke kasnije platforme imale su i do 40 hiljada riječi. Aktivisti su željeli, naime, da se stranka odredi o brojnim pitanjima. Kada su u pitanju platforme, bilo je i velikih frakcijskih borbi oko političkog opredjeljenja o kontroveznim pitanjima. Sve se to promijenilo prije 30-ak godina.
Alan Lichtman: Ovih su dana platforme gotovo besmislene. Kao i konvencije, platforme su više pisane da bi okupile birače, a daleko manje jaka ideološka volja. Danas zaista niko ne poklanja pažnju platformama. Većina Amerikanaca-glasača nema pojma šta je u platformama, a kandidati vode vlastite kampanje i ne žele biti ograničavani platformama.
Ranijih godina glavna borba, vezano za stranačke platforme, vodila se -primjera radi - oko pitanja abortusa i trgovinske politike. Ove godine, kažu anlitičari, obje stranke žele od javnosti skriti unutar-stranačka neslaganja.
Stuart Rothenberg: Demokrati nastoje izbjeći podjele, nastoje se okupiti oko njihovih izbornih kandidata i pobjediti Georga Busha. Republikanci osjećaju da je jedini način da ostanu jedinstveni ponovna Bushova pobjeda. I oni će izbjegavati unutar-stranačku raspravu oko spornih pitanja i borbu oko platforme.
Analitičari predviđaju da će glavna izborna pitanja koja će uslijediti nakon konvencija biti ekonomija, spoljna politika, post-ratno nasilje i obnova Iraka i globalni rat protiv terorizma. Već sada na to ukazuju istupi Johna Kerryja i Georga W. Busha:
Jonh Kerry: Sadašnji predsjednik vodi najarogantniju, neprikladnu, neodgovornu ideološku spoljnu politiku u modernoj povijesti naše zemlje.
A sadašnji predsjednik ukazuje na ekonosmki oporavak. Predsjendik Bush ukazuje na izazove sa kojim se susrela njegova vlada nakon 11 septembra 2001, recesiju, rat, skandale u korporacijama i ističe da su i pored toga uspjeli povratiti povjerenje potrošača i da je od avgusta prošle godine otvoreno milion i po novih radnih mjesta.
George W. Bush: Američka ekonomija je pretrpjela mnogo. Ako zaista razmišljate o tome, izvanredno mi je zadovoljstvo što mogu reći da je naša ekonomija jaka, da jača i da smo svjedoci postojanog rasta.
Uz ekonomiju i rat u Iraku, očekivana glavna pitanja izbornih kampanja, mnoge Amerikance brinu prijetnje o novim terorističkim napadima od sada pa do novembarskih izbora.
Alan Licthman: Čitava serija pitanja proistekla iz 11. septembra biće centralni dio izbora. Rat u Afganistanu i Iraku, unutarnja sigurnost, Patriotski zakon, pitanja oko oružja za masovno uništavanje vezana za Busha, njegov način vođenja rata..... To kako izborni kandidati determinišu vlastite poglede na ta pitanja mogli bi odlučiti izbore.
Analitičari smatraju da su se samo stranački aktivisti i birači u, u nekoliko saveznih država, do sada fokusirali na utrku za Bijelu kuću. To će se početi mijenjati nakon konvencije Demokrata krajem ove sedmice, odnosno konvencije Republikanaca sljedećeg mjeseca u New Yorku.
Tada će već stranačke političke platforme biti uveliko zaboravljene, a predsjednički kandidati i brojna pitanja izbijaće, sa približavanjem izbora, u prvi plan.