"Da li znate za poslovicu: 'U laži su kratke noge", upitao je na kraju unakrsnog ispitivanja, Slobodan Milošević Nikolu Samardžića, bivšeg ministra vanjskih poslova Crne Gore, sada svjedoka optužbe pred haškim sudom. Zbog činjenice da su Samardžiću, zbog teške bolesti, amputirane obje noge, tužitelji su smatrali da je riječ o uvredi svjedoka, o čemu je nakon prijepodnevne rasprave, vodjena kratka rasprava zatvorena za javnost.
Nakon toga, tužitelj Geoffrey Nice je iznio mišjenje kako je Miloševićeva izjava "neoprostiva i zaprepašćujuća" i da je primjer "lošeg ukusa".
Sa svoje strane, sudija May je saopštio kako Sudsko vijeće dijeli mišljenje da je optuženi Milošević izrekao "voulgarnu uvredu".
Nakon Nikole Samardžića, na klupu za svjedoke je izveden beogradski novinar Dejan Anastasijević, ratni izvještać više jugoslovenskih i svjetskih medija tokom sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Inače, u drugom haškom sudu, Medjunarodnom sudu pravde, danas je saopšteno da će se najnovija runda maratonskog spora "Bosna i Hercegovina protiv Jugoslavije", koji se još od marta 1993. vodi pred ovim sudom, odigrati od 4. do 7. novembra ove godine.
Tokom ta četiri dana u haškoj Palati mira će se raspravljati o zahtjevu Jugoslavije za "revizijom" presude iz jula 1996. kojom se Medjunarodni sud, odbačujući "preliminarne prigovore Beograda", proglasio nadležnim da presudjuju u sporu "Bosna i Hercegovina protiv SR Jugoslavije".
Spor je u marta 1993. pokrenula BiH, optužujući SRJ da je - ulogom koju je igrala u ratu u Bosni - prekršila Konvenciju o genocidu.
Argumenat Beograda je to da je SRJ tek 1. novembra 2000. postala "nova članica UN", što u trenutku donošenja presude 1996. "očito nije bilo poznato ni Sudu, ni stranama u sporu". U zahtjevu je takodje navedeno da je SRJ tek u martu 2001. formalno obavjestila generalnog sekretara UN o pristupanju Konvenciji o genocidu, stavljajući odmah rezervu na njen član IX, što znači da ne prihvata automatsku nadležnost Medjunarodnog suda u sporovima oko primjene te Konvencije.
Bosna i Hercegovina je krajem prošle godine podnijela pismeni odgovor na zahtjev SR Jugoslavije u kojem se pored ostalog tvrdi da u ovom slučaju postoje dovoljni pravni osnovi za nadležnost Medjunarodnog suda, kao i da zaključak do kojeg su sudije dossle u julu 1996., kada su odbacile prigovore Beograda, "ne zavisi od toga da li je Jugoslavija u trenutku donošenja presude bila članica UN i potpisnica Statuta Medjunarodnog suda."
U prethodnim, bezuspješnim pokušajima osporavanja nadležnosti Medjunarodnog suda, SRJ nije dovodila u pitanje medjunarono-pravni kontinuitet sa SFRJ niti svoj status ugovorne strane Konvencije o genocidu, već je nastojala da ospori pravo BiH da se na tu Konvenciju poziva i dokazivala da ona važi samo u medjunarodnim, a ne, kako je tvrdila, u unutrašnjim konfliktima.