Predstavnici Evropske komisije i grupa za zaštitu ljudskih prava navode da su Romi, najveća evropska manjina, i dalje izloženi diskriminaciji i progonu širom evropskog kontinenta. Usprkos mjerama EU da ih integrira u društvo, Romi su i dalje isključeni iz obrazovanja i radnih mjesta. Čak i u Briselu, gdje se nalaze glavne institucije EU, Romi i njihova djeca se bore da izađu iz siromaštva. Novinarka Glasa Amerike Nina Maria Potts izvještava o tome na koji način neke neprofitne grupe u Briselu nastoje pružiti pomoć Romima.
Drvodeljstvo nije samo hobi u ovoj radionici u Briselu, to je životna vještina. Mnogi koji pohađaju ovu radionu su ovdje upućeni kao problematični, isuviše teški slučajevi. Sve veći broj učenika je romskog porijekla, i oni se nadaju da će se izvući iz siromaštva i naći posao. Ali rezultati su tek samo kap u čaši, kaže koordinator ovog obrazovnog programa Stephano Iannuzzi.
Nešto se kreće, ali ne dovoljno, siguran sam ne dovoljno u ovom trenutku i zato imamo mnogo studenata koji čekaju da ovdje dođu. Želja je da oni zapravo ne bi ni trebali doći ovdje, već ići u škole gdje će dobiti prave diplome. Još uvijek ima dosta posla, kaže gospodin Iannuzzi.
U EU ima oko 10 miliona Roma, koji žive u gotovo svih 27 zemalja članica. Oko 6 hiljada Roma iz istočne Evrope živi u Briselu. Oni imaju državljanstvo EU, ali većina živi u legalnom međuprostoru. Zbog radnih ograničenja na nove zemlje članice, oni nemaju automatski pravo da žive i rade u Belgiji kao što to imaju državljani ostalih zemalja EU.
Oni ne primaju novčanu pomoć, društvo ih ne podržava, oni zapravo žive uz logiku preživljavanja, i ona je veoma kratkoročna, nije dugoročna kao škola, kaže Koen Guerts, koordinator programa u neprofitnoj organizaciji Foyer koja radi sa Romima. Dio njene misije je ubijediti romske obitelji da sklone svoju djecu sa ulica i pošalju ih u škole. Uključiti roditelje je ključna stvar, kaže gospodin Geurts.
Škole priznaju da je prisutnost roditelja u ovim školama doista porasla. Imali smo susrete sa više od 20 roditelja, dok je njihov broj prije ovog projekta bio nula.
Foyer upošljava školske medijatore koji su i sami Romi, koji djeluju kao veza između romskih obitelji i škola. Medijator Florin Muntean kaže da život bez obrazovanja ili posla, nije život.
Osoba koja ide i prosi u podzemnoj željeznici ne radi to iz zadovoljstva. Ona to radi jer nema izbora, nema sredstava za život, nema para da plati struju, i živi u strahu da će iz mjesta gdje stanuje biti izbačena na ulicu. A tu je i rizik da će biti vraćena u Rumuniju, kaže gospodin Muntean.
Aurel Rostas kaže da je jedva izbjegao takvu sudbinu, zahvaljujući gospodinu Munteanu. Kada mu je bilo 15 godina, umrla mu je majka, i on je napustio svoje selo u ruralnom dijelu Rumunije, kako bi potražio novi život u Briselu. Sada, 3 godine kasnije, on ima posao i dijeli stan sa svojom sestrom Aureliom. Rostas kaže da ima dosta stvari iz njegovog starog života koje bi rado zaboravio.
Želim zaboraviti da u Rumuniji nisam imao šta da jedem, nisam imao odjeću ni obuću, nisam imao novca. Ali sada sam ovdje u Belgiji i dobro mi je. Našao sam posao, imam odjeću, vrijedno radim, kaže Aurel Rostas.
Evropska komisija, koja je nedavno održala svoj prvi susret između predstavnika EU i Roma, je obnovila svoju odlučnost da se bori protiv diskriminacije nad Romima. Ali neprofitne grupe navode da je novac najpotrebniji na lokalnom nivou, kako bi se život promijenio za svako romsko dijete.