Prije nešto više od dvije godine u Bosni i Hercegovini je po prvi put donesen državni zakon o sigurnosti saobraćaja. Poslanici državnog parlamenta tada su odlučili da kazne za prekomjernu brzinu, vožnju bez dozvole i pijane vozače budu…. niže.
U međuvremenu, u crnim hronikama novinskih izdanja svakodnevno su brojne vijesti o stradalima u saobraćajnim nesrećama. Fizički i verbalni obračuni među učesnicima u saobraćaju skoro su svakodnevna pojava.
Građani na ulicama pojedinih dijelova grada ne osjećaju se sigurnim. Jedna od takvih ulica je i sarajevska ulica Zaima Šarca. Njeni stanovnici smatraju je najopasnijom u Sarajevu. U samo jednom dijelu te ulice u proteklih nekoliko mjeseci teško su provrijeđene četiri osobe, među njima i dvoje djece. Na mnogim mjestima u glavnom gradu vidljivi su tragovi saobraćajnog nasilja. U policiji kažu da se svaka ozbiljna policija u svom djelovanju vodi statističkim podacima.I statistički gledano, osnovni problem u saobraćaju je jasno uočljiv.
„Od svih sigurnosnih elemenata koji čine sigurnost na nekom području, jedinom sa tim segmentom, segmentom sigurnosti saobraćaja u prvih devet mjeseci nismo zadovoljni. Naime, imamo povećanje saobraćajnih nezgoda od 15 odsto“ – kaže Jusuf Zornić, portparol MUP-a Kantona Sarajevo
U policiji tvrde da su oni ipak na visini zadatka. Gospodin Zornić kao argument nudi opet statistike, podatak o velikom broju kontrolisanih automobila, uz savjet građanima da sami dojavljuju saobraćajne prekršaje:
„Ono što nas
posebno raduje je da u posljednje vrijeme imamo jako dobru saradnju sa sugrađanima. Evo… koristim i ovu priliku da ih sve zamolim da nas
o svemu onome što je bezbjedonosno interesantno, ne mora biti samo saobraćaj u pitanju, obavijeste.“
Slijedeća stepenica u sistemu koji treba da štiti građane je sud. Uprkos činjenici da je Zakon o sigurnosti saobraćaja uveo red u sistem, Goran Salihović, predsjednik Općinskog suda u Sarajevu,nezadovoljan je odredbama kojima su snižene kazne za najteže prekršaje:
„Najčešći prekršaji u tim najtežim saobraćajnim prekršajima su nedozvoljena brzina, vožnja pod dejstvom alkohola i vožnja bez vozačke dozvole. To su osnovni uzročnici i ostalih prekršaja i iz njih proizilaze i eventualna krivična djela. Za ta tri najčešća prekršaja kazne su faktički smanjene, što po meni nije nikako bilo dobro.“
Činjenicu da građani za sigurnost u saobraćaju odgovornim smatraju policiju i sudove gospodin Salihović prihvata. Ipak, tvrdi on, sud može da radi samo po zakonu:
„Sudac ne može da dosudi kaznu koja nije propisana zakonom… niti može da propiše veću kaznu od one koja je već propisana. Znači, mi se krećemo u okvirima koje je propisao zakonodavac. Zakonodavac je procijenio da treba da ima takav zakon. E sada, po meni, svi ti građani, svi mediji… mi iz sudstva … trebalo bi da kažemo je li u primjeni taj zakon opravdao svoju svrhu ili nije.“
Tako se priča o nasilju u saobraćaju, svakodnevno vidljivom na ulicama,vraća na sami početak. U državni parlament koji je prije dvije godine donio Zakon o sigurnosti saobraćaja. Zakon kojim su povećane kazne za nepropisno parkiranje i nekorištenje sigurnosnog pojasa, a snižene kazne za vožnju preko dozvoljene brzine, vožnju bez dozvole i vožnju pod uticajem alkohola.