U začepljenim arterijama pacijenata pronađena mikroplastika

Ilustracija: Mikroplastika

Mikroplastika i nanoplastika predstavljaju potencijalni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti I moždani udar, zaključci su male studije naučnika iz Italije.

U svijetu gdje je plastika postala gotovo neizbježan sastojak svakodnevnog života, mikro- i nanoplastika čine sveprisutni dio ekosistema, infiltrirajući se u okoliš kroz različite puteve, uključujući otpadne vode, plastične ostatke, pa čak i zrak. Mikroplastika je pronađena i na najvišim vrhovima svijeta, ali i u placenti beba.

Kod više od polovine osoba u studiji pronađena plastika u naslagama iz arterija

Istraživački timovi širom svijeta prate ovu pojavu. U nedavnom istraživanju, naučnici iz u Napulju predvođeni dr Raffaelom Marfellom sa Univerziteta Campania pregledali su masne naslage uklonjene iz krvnih sudova 304 pacijenata sa arterijskom bolešću i otkrili su da je više od polovine imalo naslage kontaminirane sitnim česticama polietilena ili polivinil-hlorida (PVC).

Rizik kardiovaskularnih bolesti veći skoro pet puta

Oni čiji su plakovi u arterijama sadržavali mikroplastiku ili nanoplastiku imali su 4.5 puta veću vjerovatnoću da će imati moždani udar, srčani udar ili umrijeti iz bilo kog razloga tokom narednih 34 mjeseca, u poređenju sa onima čiji plakovi nisu sadržavali plastične kontaminacije.

Studija je objavljena u februaru 2024. u New England Journal of Medicine.

Istraživači su naveli da pacijenti sa mikroplastikom ili nanoplastikom u tkivu plaka takođe imali visoke nivoe zapaljenskih proteina u krvi koji su poznati po tome što igraju ulogu u aterosklerozi i zatajenju srca.

Mikro- i nano plastika novi faktori rizika po zdravlje

Mikroplastika i nanoplastika nastaju razgradnjom većih plastičnih predmeta ili se proizvode namjerno u industrijskim procesima. Njihova mala veličina omogućava im da prodiru duboko u okoliš i ulaze u prehrambeni lanac, što ih čini teško uklonjivima i može povećati njihov potencijalni utjecaj na zdravlje.

Kardiovaskularne bolesti već predstavljaju globalni zdravstveni izazov, a identificiranje novih faktora rizika kao što su mikro- i nanoplastika dodaje složenost u prevenciji i liječenju ovih bolesti.

Dok naučnici nastavljaju istraživati ovu temu, potrebno je poduzeti mjere kako bi se smanjila emisija plastike i ograničio njen utjecaj na okoliš. To može uključivati strože propise o recikliranju, poticanje alternativnih materijala koji su biorazgradivi, te educiranje javnosti o štetnosti plastike i potrebama za očuvanjem okoliša.

U konačnici, istraživanje o utjecaju ovih malih fragmenata plastike na kardiovaskularno zdravlje predstavlja samo jedan segment šireg problema plastike u okolišu. Ova tema zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje znanstvenike, industriju, vladu i javnost kako bi se razvile održive strategije za upravljanje plastičnim otpadom i zaštitu zdravlja ljudi i okoliša.