Nedavnom konferencijom u Washingtonu dominirale su teme vezane za rat u Ukrajini, a na jednom od panela se razgovaralo o seksualnim zločinima u oružanim konfliktima, njihovoj prevenciji i iskustvima naučenim u Bosni i Hercegovini.
Novinarka Glasa Amerike Inda Swanke je razgovarala sa profesoricom Tanyom Domi sa Univerziteta Columbia i sa Emily Prey ekspertom sa Instituta za političku strategiju New Lines, koje su predstavile studiju na ovu temu.
Nikad više... ne ponovilo se - pamtimo ova obećanja iz suvremene istorije kad su u pitanju ratni zločini, holokaust, genocid. I u ovom trenutku nije izvjesno da li smo kao civilizacija svjesni dubokih posljedica ratova dok u isto vrijeme istražujemo njegove tragične uzroke i posljedice, akademski i humanistički.
Genocid nikada neće prestati, rekla je na početku prezentacije studije o seksualnom nasilju u konfliktu u Ukrajini, sa lekcijama naučenim iz rata u Bosni i Hercegovini, jedna od autorica Emily Prey. Postavlja se pitanje, zašto onda genocide izučavati i voditi razgovore o njihovoj prevenciji, kada su lekcije nenaučene.
„Kršitelji ljudskih prava i diktatori koriste metode jedne zemlje da bi ih primjenjivali u drugoj. Dok god oni postoje, dok postoje ljudi koji žele da ugnjetavaju druge, ljudi širom svijeta će i dalje biti proganjani i istrebljivani po osnovama religije, nacionalnosti, i to je razlog zbog kojeg genocid jednostavno neće nestati To ni na koji način, međutim, ne znači da ne treba da učinimo sve što je u našoj moći da učimo iz prošlih sukoba kako bi spriječili buduće. Ne smijemo zaboraviti da je genocid zločin namjere te da je to izmedjuostaloga spolno baziran zločin”, ističe Prey.
Šta to zapravo znači kad su žrtve oba spola?
„Ako pogledamo genocide iz ugla spolova, iz ugla koje spolovi igraju u društvu, vidjećemo da je to vrlo spolno fokusiran zločin (jer se dugoročno uništava nihova uloga u društvu). To je također zločin namjere, i često zaboravljamo da postoji 5 genocidnih akata-krivičnih djela, te je masovno ubistvo samo jedan od njih, i jedini smrtonosni akt kojim se definiše genocid. Uprkos tome, svijet se fokusira na masovna ubistva a zanemaruje druge zločine među kojma su i silovanje, seksualno nasilje, odvajanje djece od roditelja…. To smi vidjeli i u Bosni I Hercegovini i sada u Ukrajini. Srpske snage su promišljeno organizovale kampove za silovanje bošnjačkih žena koje su onda usljed silovanja u svojoj utrobi nosile plod druge grupe ljudi, što je takodjer genocide”, kaže Prey.
A to su zaboravljena djeca, koja se nisu rodila odlukom roditelja, često su bili siročad i sada su odrasli ljudi, također žrtve genocida, poručuje koautorica studije Tanya Domi dodajući da se toj djeci treba obezbijediti reparacija.
„Niko nije mislio na njih kao prezivjele žrtve genocida što oni jesu, i hrabrost koju su pokazali javno govoreći o tome je vrijedna divljenja. Ono sto je interesantno i pozitivno u ovoj situaciji je da je u Brčko Distktriktu u julu 2022. godine prihvaćen zakon koji ovu djecu, koja su rođena kao posljedica silovanja definiše kao žrtve, drugim riječima oni sada imaju pravo na pomoć koja uključuje psiho-fizičku medicinsku njegu, pristup radnm mjestima, obrazovanju... Ova su djeca bili stigmatizarana, neka su izbačena iz kuća, mnogi su odrastali kao siročad, a i oni su žrtve.
Ovo je velika stvar i treba spomenuti da je Bosna i Hercegovina prva zemlja u Evropi koja je usvojila ovakav zakon, što je najmanje sto možemo da učinimo”, rekla je Domi.
Još jedna tabu tema, o kojoj se rijetko govori su masovna silovanja muškaraca u pritvornim centrima tokom rata u Bosni i Hercegovini, kao i sad u Ukrajini. Tek sada nakon 30 godina, muškarci koji su bili silovani u koncentracionim logorima u Bosni i Hercegovini u vrlo malom broju počinju da govore o tome, i tek sada im se može pružiti psihološka i zdravstvena pomoć jer postoji duboki osjećaj srama kod žrtava, te su često stigmatizirani u društvu.
Međutim, upravo je to bio cilj počinilaca zločina, jer je seksulano nasilje u konfliktu planirani metod rata, i ako to shvatimo, lakše se suočiti sa posljedicama, i za pojedince i za a cijelo društvo, ističe Emily Prey i dodaje:
„Seksualno nasilje i silovanje su vrlo efikasni metodi uništavanja samog tkiva jednog društva. Seksualno nasilje je metod ratovanja i nema nikave veze sa zadovoljsvom, nego sa dominacijom, sa moći… Žene i djevojke su svim u ratovima silovane zbog njihove društvene i biološke funkcije nositeljki života, stubova porodice i društva, ali njih se siluje i da se posalje poruka njihovim muškarcima o njihovoj nemoći da zastite vlastite žene. Vidjeli smo to u Bosni i Hercegovini, kao i u Ukrajini, gdje su srpski vojnici, I sada ruski vojnici, čak tjerali članove porodice na seksualne akte sa članovima porodice, što to su užasni, užasni akti koji mogu uništiti zajednice.”
Nevjerovatno je teško razgovatati o ovim zločinima, ali takodjer vrlo važno da to činimo jer su I dalje tabu tema, a to treba prevazići, ističe Prey. Ona kaže da je to nužnost da bi se žrtvama mogla pružiti potrebna pomoć i da bi pravda bila zadovoljena, jer bez iscjeljenja žrtava neće biti ni iscjeljenja cijelog društva.