Drugi organi se u BiH ne transplantiraju. Nema transplantacija od emotivno bliskih ljudi i ne rade se transplantacije sa živih donora ako nisu kompatibilne krvne grupe.
Neprofitna organizacija Donorska mreža BiH pokušava povećati svijest o plemenitosti i važnosti doniranja organa, kako bi pomogli onima koji čekaju transplantacije.
Pandemija otežala transplantacije
Tomislav Žuljević je bubrežni bolesnik od 2005. godine, a na dijalizi je proveo 14 mjeseci. Jedan je od osnivača i predsjednik Udruženja/Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Srednjebosanskog kantona i Federacije BiH te je član i Upravnog odbora Donorske mreže u BiH.
„Zahvaljujući sestriću koji mi je darovao bubreg, transplantiran sam prije više od 15 i pol godina“, kazao je Žuljević.
Tomislav Žuljević
Prema dostupnim informacijama iz Federalnog ministarstva zdravstva, odnosno Centra za transplantacijsku medicinu trenutno se na Federalnoj listi čekanja nalazi 288 osoba.
Žuljević ističe kako je pandemijsko vrijeme zaustavilo program presađivanja organa u našoj zemlji.
„U periodu od početka 2020. pa do polovice 2021. nismo imali niti jednu jedinu transplantaciju. U to vrijeme imali smo povećan broj smrtnih slučajeva pacijenta na dijalizi što zbog Covid-a 19, što zbog dugotrajnog i iscrpljujućeg liječenja dijalizom“, rekao je, naglašavajući kako u BiH svake godine umre oko 400 pacijenta na dijalizi.
Kazao je kako je bilo i slučajeva da preminu dijalizni pacijenti koji su bili spremni za transplantaciju i imali živog donora.
„To je prestrašna činjenica i žalosno je da se nismo uspjeli ni kao institucije ni kao klinički centri organizirati da se proces transplantacija nastavi i za vrijeme pandemije“, primijetio je Žuljević.
Druge države su to uspjele, Hrvatska je nešto malo smanjila broj transplantacija, a Slovenija je čak povećala broj presađenih organa. Sjeverna Makedonija u jeku pandemije uradila po prvi put u historiji transplantaciju srca. „Jedino se mi u BiH nismo uspjeli konsolidirati kako bi spašavali ljudske živote, barem one koji su imali žive donore“, kazao je
Žuljević, dodavši da „BiH mora povećati broj transplantacija, posebno od preminulih osoba, kako bi na neki način došli u situaciju da bude dio Eurotransplanta“.
„Ove godine smo imali samo osam transplantacija, dok susjedna država Hrvatska ima između 250 i 300 transplantacija što je nelogična i nenormalna razlika. Mi moramo i možemo bolje“, zaključuje on.
Ogorčenost i čekanje
U Republici Srpskoj ne postoji lista čekanja, što ne znači da nema pacijenata kojima trebaju organi. U FBiH postoji lista pri Centru za transplantaciju Federalnog Ministarstva zdravstva.
„Kada je u pitanju Lista čekanja, posebno za bubreg, ona bi po nama trebala biti dosta duža. Razlog tome je što u Federaciji BiH ima blizu 2000 pacijenata na dijalizi, a trećina njih bi mogla biti transplantirana“, kaže Žuljević.
„Problem je i što liječnici koji vode dijalizne centre ne rade na tome da pacijente stimuliraju i nagovore da idu na obradu kako bi ušli u evidenciju onih koji čekaju transplantaciju. Pacijenti koji nisu na listi su ogorčeni, deprimirani i jednostavno nemaju volje da se stave na listu jer u Federaciji BiH nemamo kadaveričnih transplantacija“, dodaje Žuljević.
Pacijenti koji čekaju na transplantaciju srca i jetre su u bezizlaznoj situaciji jer se transplantacija srca još uvijek ne radi u BiH, a transplantacija jetre jako rijetko. Godišnjese radi jedna ili niti jedna.
Predrasude otežavaju spašavanje života
Jedan od najvećih problema u procesu doniranja organa u BiH, prema riječima dr. Halime Resić, nefrologinje i voditeljice neprofitne organizacije Donorska mreža BiH, predstavlja odbijanje porodica da daju saglasnost o doniranju organa nakon moždane smrti i nedovoljno utvrđivanje moždane smrti.
„Potencijalni donori organa su u intenzivnim njegama bolnica i kliničkih centara, koje trebaju da otkriju transplant koordinatori. Prema španskom modelu transplantacije, postoje kontinuirane edukacije dva puta godišnje za transplant koordinatore kako da se otkrivaju donori i kako da se poboljšaju razgovori s porodicama“, objašnjava dr. Resić.
Halima Resić
Edukacija kako zdravstvenih radnika, tako i građana, bitna je za razvijanje predrasuda o doniranju organa.
Ona dodaje kako predrasude postoje zato sto građani nisu dobro informisani o donorstvu i što niko ne želi da razmišlja o smrti. Većina religijskih zajednica nema predrasude prema doniranju organa, ali postoje društvene predrasude, primjerice, mišljenje da organe dobijaju samo bogati ili da se neki organi mogu transplantirati samo s mrtvih osoba.
Drugima je pristanak na davanje organa podsjećanje na vlastitu smrtnost i nerado razmišljaju o tome. Još jedan razlog predrasuda jeste i postojanje nelegalnog tržišta organima, međutim, treba imati na umu da je uređen i funkcionalan sistem doniranja organa jedan od preduslova borbe protiv ilegalne trgovine.
„Donorska mreža u BiH vrši edukaciju građana o donorstvu i pokušava razbiti predrasude u tome. Zbog toga su jako važni mediji i postoje svake godine i radionice za novinare da bi bolje razumjeli ovu problematiku. Nama su potrebne kvalitetne i široke kampanje kao što ih je imala Hrvatska. U Rijeci 98% porodica daje saglasnost za doniranje organa kada se utvrdi moždana smrt“, dodaje Resić.
„U posljednjih 20 godina ne vodimo nikakav registar ljudi koji su izrazili želju da se u slučaju moždane smrti njihovi organi mogu transplantirati. Donorska mreža nije banka organa već organizacija koja promovira donorstvo. Donorska kartica je provokacija za razgovor o donorstvu i doniranju organa, a ne zakonska obaveza da širite tu plemenitu ideju“, kaže
Resić, dodajući kako Donorska mreža BiH postoji zahvaljujući entuzijazmu njenih aktivista zajedno sa Udruženjem dijaliznih i transplantiranih pacijenata FBiH.
Broj transplantacija ovisi i o razini građanske svijesti o važnosti donacije i transplantacije. Donorska mreža u BiH gotovo svakodnevno radi na edukaciji i podizanju svijesti kod građana na ovu temu, a nudi i mogućnost potpisivanja online donorske karticu na svojoj web stranici.
Propisi postoje, ali se ne provode
Federalno Ministarstvo zdravstva je donijelo Zakon o transplantaciji organa i tkiva i različite pravilnike i zakon nikad nije bio prepreka kao i akreditacije ustanova koje su u toku.
„Problem je što nemamo krovnu instituciju na nivou države za transplantaciju niti nacionalnog koordinatora za transplantaciju, a to bi sigurno poboljšalo transplantacijski proces“, primjećuje dr. Resić.
Ministarstvo civilnih poslova BiH je nadležno za međunarodnu saradnju po pitanju transplantacije organa, ali i entiteti imaju određen stepen ingerencija.
„Oba entiteta imaju odlične propise i provedbene akte - koji se ne provode. Građani Brčko distrikta BiH mogu birati u kojem od entiteta će se liječiti, ali transplantaciju u ovim uslovima, kao ni drugi građani BiH - teško da će realizovati igdje“, kaže Adela Čomić, voditeljica poslova u Donorskoj mreži BiH.
Vlade kantona imenuju uprave bolnica sekundarnog nivoa zdravstvene zaštite, ali imaju i obavezu, zajedno sa drugim kantonalnim organima da materijalno opremaju bolnice i obezbijede adekvatno finansiranje ljudskih resursa. „Imenovani menadžmenti bolnica organizuju rad ljekara i disciplina, što je također jedna od značajnih karika u lancu koji ne funkcioniše“, primijetila je Čomić.
„Federacija BiH je sa Republikom Hrvatskom, 2017. godine potpisala ugovor o reciprocitetnoj razmjeni organa, koji nije zaživio. Ministarstvo civilnih poslova u svojoj nadležnosti ima i izradu Strategije o donorstvu i transplantacijama. Uostalom, Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH za 2022. jasno ističe upravo potrebe za ovakvim djelovanjem“ naglasila Čomić.
Institucionalni problemi s Eurotransplantom
Federalno ministarstvo zdravstva je 2013. godine potpisalo sa Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske protokol o suradnji.
„Navedeni protokol rezultirao je uspješnom saradnjom kada smo preko Republike Hrvatske, u dva navrata, ponudili Eurotransplantu organe koji su alocirani preko ET sustava, a samim tim i naši pacijenti su dobili mogućnost transplantacije u Republici Hrvatskoj“, odgovorili su iz Federalnog ministarstva zdravstva za Glas Amerike.
„Novi dvogodišnji Protokol o suradnji potpisan 2017. godine, ali je implementacija zaustavljena od strane Eurotransplanta u martu 2018. godine jer su u međuvremenu na snagu stupila nova pravila Eurotransplanta, po kojim prekogranična razmjena organa sa državama članicama Eurotransplanta nije moguća bez zaključenog Osnovnog bilateralnog sporazuma između države Bosne i Hercegovine i Eurotransplanta“, navode iz Federalnog ministarstva.
Iz Federalnog ministarstva su objasnili kako je Eurotransplant tražio da se sporazum potpiše sa predstavnicima relevantnih institucija, odnosno, Ministarstva civilnih poslova BiH i entiteskih ministarstava zdravstva. „Od 2010. godine do danas Federalno ministarstvo zdravstva je prema Ministarstvu civilnih poslova BiH upućivalo inicijative za pokretanje aktivnosti s ciljem pristupanja Bosne i Hercegovine Eurotransplantu i do danas nismo zaprimili odgovor Ministarstva“.
Iz Ministarstva civilnih poslova (MCP) su na ovo odgovorili kako „trenutno oblast transplantacijske medicine u Bosni i Hercegovini nije razvijena u mjeri koja bi omogućila ispunjavanje uvjeta za članstvo u Eurotransplantu“. Međutim, iz MCP dodaju i sljedeće:
„Svjesni povećanih potreba stanovništva u Bosni i Hercegovini za uslugama transplantacijske medicine i nemogućnosti osiguranja potrebnih organa, Ministarstvo civilnih poslova BiH, sukladno sa svojim nadležnostima u oblasti zdravstva u Bosni i Hercegovini, se ponovno obratilo krajem 2022. godine Eurotransplantu upitom da, uvažavajući specifičnosti Bosne i Hercegovine, razmotri mogućnost modifikacije propisanih uvjeta za članstvo Bosne i Hercegovine u Eurotransplantu, gdje bi zahtjev za članstvo podnijela Bosna i Hercegovina (Ministarstvo civilnih poslova - koje bi bilo nadležno i za izvještavanje u predmetnoj oblasti), a uvjete za članstvo bi ispunili Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.“
Međutim iz Eurotransplanta su samo dobili odgovor koji ih je uputio na link u kojem se upisuje procedura pritupanja.
„Iduća aktivnost ovim povodom je održavanje sastanka između predstavnika Eurotransplanta i Ministarstva civilnih poslova BiH, na kojem će se razgovarati o idućim aktivnostima BiH sa ciljem pronalaska mogućnosti pristupanja Eurotransplantu“, odgovorili su iz MCP za Glas Amerike, naglašavajući kao je ministrica Dubravka Bošnjak svjesna značaja i obveze da jedna zemlja bude punopravna članica Eurotransplanta, i da će pružati punu potporu u svim aktivnostima Bosne i Hercegovine u vezi podnošenja zahtjeva te i pristupanjem Eurotransplantu.
Edukacija kako zdravstvenih radnika, tako i građana, bitna je za razvijanje predrasuda o doniranju organa.