Među najznačajnijima su provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine, prava manjinskih zajednica, nepostojanje zakona o restituciji imovine, nepovoljan položaj vjerskih službenika… 2022. godinu je, nažalost, obilježio i zastoj u radu lokalnih odbora Međureligijskog vijeća.
Među pozitivnim, ipak, izdvaja se podatak o smanjenjenom broju napada na vjerske službenike i objekte.
Aškenaska sinagoga u Sarajevu.
Vjerske slobode u BiH ugrožene brojnim predrasudama
Slobode vjere i uvjerenja u Bosni i Hercegovini su ugrožene, prije svega zbog predrasudama opterećenog odnosa između vjera, kultura i nacija, a zatim i zbog instrumentalizacije religije od strane nacionalnih stranaka.
Ni same vjerske zajednice nisu jednako tretirane, od pitanja povrata nacionalizovane imovine koja se vrši ad hoc, u zavisnosti od političke podrške pojedinom slučaju, do ugovora sa državom na čije potpisivanje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini čeka već deset godina.
Remzija Pitić
Predsjednik Komisije za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Remzija Pitić vjerske slobode smatra neodvojivim od korpusa svih sloboda pojedinca: “Moramo naše donosioce odluka stalno podsjećati da imaju obavezu da sve državljane Bosne i Hercegovine tretiraju na jednak način. Nažalost, mi nismo izgradili demokratsko društvo koje razumije šta je zapravo sloboda pojedinca, pa i njegova sloboda na religiju i ispoljavanje vjerskih osjećanja. Niko ne bi trebalo da je prisiljen da prisustvuje nečemu što nije u skladu sa njegovim uvjerenjima, pogotovo ne u javnim institucijama koje su u dobrom dijelu ove zemlje u suprotnosti sa onim što zovemo sekularnim konceptom države.”
Baščaršijska džamija
Fra Ivo Marković, profesor franjevačke teologije, smatra da su religiozne zajednice instrumentalizovane od strane dnevne politike i da to ometa razvitak društva: “Razlog za blokadu odnosa između društva i religije i religija međusobno jesu nacionalne stranke koje instrumentalizuju religije za svoje potrebe, što razara misiju religije. Nacionalne stranke bi morale razviti kulturu odnosa prema religiji. Religija je nevjerovatno važan društveni faktor koji mnoga društvena pitanja može izliječiti. Društvo im mora omogućiti da funkcionišu kao religije i da kao religije proizvode svoje proizvode, a tu su važni religiozni radnici, fakulteti, izobrazba, vjeronauk, mislim da svako pametno društvo mora biti zainteresirano da pomogne, da takvi segmeti društva na svim svojim razinama funkcioniraju. Nacionalne stranke su zbog te svoje unutrašnje inercije opasne za svoju vlastitu nacionalnu zajednicu i opasne su po religiju, koja je itekako duša nacije. Religiozne zajednice su sve ugroženije, jer stranke shvataju da preko religija mogu ostati na vlasti. To ometa razvitak našeg društva.”
Fra Ivo Marković
Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci kaže da je Zakon o položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini jako dobar, da je jevrejska zajednica zadovoljna svojim položajem:
“Problem je što ove tri etničke grupe ili tri vjerske zajednice su toliko zauzete mrzeći jedna drugu da nemaju kad da mrze Jevreje. Ako pitate šta je glavni problem svih vjerskih zajednica, uključujući i jevrejsku, to je restitucija imovine. Mi smo jedina zemlja koja je imala socijalistički režim do rata, a koja nije ništa uradila na povratu imovine onima od kojih je ona nacionalizovana, između ostaloga i vjerskim zajednicama. To je sigurno jedan od elemenata bez kojih bismo teško ostvarili ono što EU očekuje od nas, a mi očekujemo da postanemo ne samo zemlja kandidat, nego uskoro i članica EU. Međutim to ne ide dok se ne reguliše pitanje imovine.”
Jakob Finci, Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH
“Slično je i sa ispunjavanjem presuda Evropskog suda za ljudska prava”, kaže Finci. “Mi kao članica EU moramo da poštujemo Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, to smo potpisali još 2000. da ćemo poštovati, ali očito je da je ne poštujemo, i presude kao što je Sejdić-Finci iz 2009. još nije implementirana, što je za svaku ozbiljnu državu koja drži do vladavine prava neozbiljno i ne može se ničim opravdati.”
Zbog nereformisanosti glavnih tradicionalnih religija koje ne idu u korak sa svim duhovnim potrebama savremenog čovjeka, jedan broj građana se okreće novim vjerskim zajednicama.
Fra Ivo Marković ističe važnosti ravnopravnosti i nediskriminacije svih opredjeljenja, uključujući i pravo ateista i agnostika na vlastito uvjerenje.
Crkva sv. Josipa u Sarajevu
„Nacionalnost dobijamo rođenjem, vjeru biramo”
Biblijska protestantska crkva je među pedesetak registrovanih novih crkvi i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ustanovljena je 1990. godine. U skladu sa zakonom, novu crkvu i vjersku zajednicu može registrovati zajednica koja okuplja najmanje 300 sljedbenika.
Dario Kapin, pastor smatra da je taj broj nedostižan za zajednice čiji sljedbenici to postaju vlastitim izborom.
“Dok god se kod nas u narodu u BiH ne desi promjena svijesti, a to je da je nacija nešto s čim se rađamo, a vjera nešto što odabiramo, dotle ćemo imati problem shvatanja vjerskih sloboda”, kaže Kapin.
Mufezuur Rahman je u BiH na čelu HO “Ahmadiyya Muslim Jamaat”, međunarodne islamske humanitarne organizacije koja djeluje u 213 zemalja širom svijeta. Svojom misijom ispunjavaju osnovne obaveze vjernika i promovišu vrijednosti islama.
Rahman Mufezuur
“Uvijek ima nekih izazova, pokušaja osporavanja, ali mi kao organizacija znamo šta je naš posao i mi se fokusiramo na to. Ako imate problem sa nama to je vaša stvar, to vi treba da riješite… Ima širom BiH takvih prijatelja koji dobrovoljno se javljaju, posvećuju svoje vrijeme i rad na našim projektima, ima i takvih koji su na općinskom i kantonalnom nivou vlasti, a koji na takav način sarađuju sa nama, mi ih smatramo kao da su članovi”, govori Rahman.
Ono što bi volio da vidi u BiH je slika koju nosi iz zemlje svog porijekla, Indije.
“Kada je Ramazan, džamija nema toliki kapacitet da može primiti sve vjernike da oni mogu obaviti svoj namaz. Zna se desiti da Hindusi oslobode svoje dvorište da Muslimani obavljaju svoj obred…I takođe kada je kod neke druge vjere praznik onda Muslimani čestitaju i daju svoj doprinos. Jednostavno jedno zdravo društvo tako treba da funkcioniše”, kaže Rahman.
Ključ je u sistemskom rješavanju i dijalogu na svim nivoima
Saborna crkva u Sarajevu
Jakob Finci je i jedan od osnivača Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini. Vijeće radi na usklađivanju stavova vjerskih zajednica, nastoji da uspostavi što bolje odnose sa nadležnim državnim organima i da omogući normalno ispunjavanje svega onoga što Zakon o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica omogućava, a to je slobodno ispunjavanje vjere i bez ometanja svakoga da iskaže svoju vjersku pripadnost. Šesnaest lokalnih odbora Vijeća su prije zastoja koji se desio tokom prošle godine postizali dobre rezultate. Gospodin Finci, ipak, najavljuje nastavak rada odbora u ovoj godini:
“Na zadnjoj sjednici Međureligijskog vijeća koja je održana prije nepunih mjesec dana, Srpska pravoslavna crkva, odnosno mitropolit Hrizostom je rekao da će on dati nalog svim eparhijama u BiH da popune ta mjesta nedostajuća pravoslavnih predstavnika gdje god oni nedostaju. Ne možete ništa raditi na silu, ako neće svi zajedno da rade. A tamo gdje hoće, gdje postoji ta saglasnost, tu su rezultati vrlo dobri i vrlo se pohvalno o tome izražava i međunarodna zajednica i oni koji se bave međureligijskom saradnjom svugdje u svijetu navode kao primjer bosanskohercegovačko Međureligijsko vijeće.”
Na pitanje šta je potrebno da bi se izašlo iz začaranog kruga neriješenih izazova, svi sagovornici navode – dijalog. I samih vjerskih zajednica međusobno, a onda i sa državom.
Dario Kapin kaže: “Ima sigurno prostora gdje bi vlasti mogle mnogo više da učine da vjerskim zajednicama poput nas i poput drugih crkava i vjerskih zajednica daju veća prava, da imaju saradnju sa nama i više svjesnosti koliko je nama potrebna pomoć da bi ovdje mogli da funkcionišemo i radimo i obavljamo svoj posao.”
“Ni same religiozne zajednice nisu zrele za demokratsko društvo, suviše su partijarhalne. Morale bi religiozne zajednice živahnije pomagati iz svog duhovnog kapitala afirmaciji rodne ravnopravnosti, pa i ljudi drugačije seksualne orijentacije. Religiozne zajednice se na neki način obrambeno postavljaju prema mnogim suvremenim pitanjima i onda se stvara konfrontacija. Mora se tu praviti dijalog”, poručuje fra Ivo Marković.