Mnogi u Sjedinjenim Državama - uključujući i mnoge Republikance - smatraju da se Ukrajini već previše pomaže. Što na to kaže Rice, upitala ju je naša kolegica Tatiana Vorozhko.
Rice: „Rekla bih da Ukrajini pomažemo u velikoj mjeri i da smo već kroz Kongres odvojili daljnja sredstva za još veću pomoć. Više se radi pozivu na urgentnost da se Ukrajini pruži ono što joj treba da može odbaciti ruskog agresora. Za primjer, mogli smo pretpostaviti prije više mjeseci da će Ukrajini trebati zračna obrana jer je jedina stvar koja je Vladimiru Putinu ostala da koristi - teroristička taktika, napadi raketama na ukrajinske civilne mete. Mogli smo to predvidjeti. Dakle, gledajmo unaprijed i dajmo Ukrajini ono što joj treba. Nitko ne traži naše vojnike, Ukrajinci se bore sami. A najveći ulog te borbe je da nije prihvatljivo da se vojnom silom uguši manji susjed. U ogromnom je interesu Amerike da se Rusiji pošalje poruka da to neće biti dozvoljeno.”
Glas Amerike: Jedan od najjačih argumenata protiv te opcije je mogućnost da se Putina provocira na eskalaciju, uključujući i nuklearnu opciju. Što mislite o tome?
Rice: „Ne znam koliko se još više može provocirati Putina. On je pokušao uništiti svog susjeda, koristi terorističku taktiku, vrše se ratni zločini. Što se tiče nuklearne opcije, ne treba ju potpuno ignorirati, ali vjerujem da je Putinu začudno stalo do međunarodnog ugleda, a nuklearni udar bi Rusiju učinio izopćenom zemljom za budućnost. Bio je upozoren na to, ne samo od nas, nego i od Indije i Kine.”
Glas Amerike: Na Ukrajinu se vrši izvjestan pritisak - premda s američke strane ne na službenoj razini - da počne pregovore s Rusijom. Kao bivši diplomata, izgleda da Vi mislite drugačije.
Rice: „Diplomacija pregovora slijedi situaciju na terenu, a ne obratno. Dakle, treba osigurati da, kada dođe do pregovora, Ukrajine bude u najjačoj mogućoj poziciji. Vladimir putin je proglasio regije Donjeck i Luhansk ruskom teritorijom, to se ne može preokrenuti pregovorima. Dakle, pregovori sada bi Rusiji dali bolju poziciju nego da se Ukrajini omogući da ju odbaci dalje iz zemlje. Tražiti od Ukrajinaca koji trpe ratne zločine i uništenje svoje teritorije, koji vide svoje sugrađane odvedene u Rusiju, da sada pregovaraju, po meni nije nešto što mi kao Amerikanci možemo zagovarati. Kad gledate što se događa, to izgleda kao 1939, a to se ne može dopustiti 2023.”
Glas Amerike: Mislite li da je trebao biti jači američki odgovor na Putinovu agresiju na Gruziju 2008, i na aneksiju Krima 2014?
Rice: „Ne znam što smo više mogli učiniti u slučaju Gruzije, ali vjerujem da smo zaustavili ruske ambicije da zauzmu Tbilisi. Oni su očigledno željeli zbaciti Sakašvilija, ali Gruzija je ostala nezavisna zemlja. Jeste da su uspjeli zauzeti Abhaziju i Južnu Osetiju, ali tamo su već bili kao mirovne snage, što je, mislim, bila greška. Što se tiče Krima, voljela bih da smo uveli mnogo jače sankcije, ali u isto vrijeme je došlo do financijske krize i ekonomskih problema. No, Ukrajinci su veoma dobro iskoristili vrijeme nakon aneksije Krima: izgradili su sjajnu modernu vojsku koja brzo manevrira i djeluje i to je jedan od razloga što Rusiji ne ide dobro, iscjeljuju neke od svojih unutarnjih sukoba i razvili su jaki osjećaj nacionalnog identiteta, čak i na istoku zemlje. I premda bih voljela da smo učinili više, to vrijeme nije bilo izgubljeno.”