Carol Highsmith, kroničar Amerike u slikama

Carol Highsmith, kroničar Amerike u slikama

​Proslavljena fotografkinja Carol Highsmith slika Ameriku već 35 godina. Ona slika sve: male obiteljske farme isto tako kao i poznate istorijske spomenike. Sve svoje fotografije poklanja Kongresnoj biblioteci, bez autorskog prava. Ima ogromnu kolekciju snimaka, među njima na stotine predivnih pejzaža iz američkih nacionalnih parkova. Novinarka Glasa Amerike Julie Taboh je sa umjetnicom u Washingtonu razgovarala o njenim bezbrojnim putovanjima.

Za Carol Highsmith kažu da je ona fotograf Amerike. Ona putuje ovom zemljom već tri decenije i slika ljude i mjesta za koje smatra da čine Ameriku jedinstvenom.

"Kad putujem Amerikom šta je ono što ću snimiti? Sve! Neko mi je jednom rekao: zašto bi ti htjela slikati most Golden Gate, na primjer, kada svako živ na ovom svijetu pravi slike o njemu? Da, o mostu Golden Gate ima prepuno slika, a taj most će biti tu možda i nakon 500 godina, ali fotografija visoke rezolucije koja se čuva u Kongresnoj biblioteci ipak je moja", kaže Carol Highsmith.

Highsmith surađuje sa Kongresnom bibliotekom u Washingtonu, najvećom bibliotekom na svijetu, i snima sve što joj upadne u oči.

"Vrlo je važno da sakupimo sve divne prizore na jednom mjestu gdje znaju kako treba sačuvati stvari", govori Highsmith.

Njena ogromna kolekcija je bez autorskog prava, i puna je snimaka američkih nacionalnih parkova.

"Bila sam u većini parkova, snimila sve od spektakularnih prizora Velikog Kanjona do zimskih predjela u Yellostone parku", priča poznati fotograf.

U Yellowstone-u, prvom američkom nacionalnom parku, bila je zadivljena bizonima: "Od svih slika životinjskog carstva, a napravila sam ih puno, slike s bizonima su najbolje, jer to su životinje koje su tu već nekoliko stotina hiljada godina. Tako gledam ovaj divan prizor u Yellowstone parku i zimi, i tokom proljeća, i jeseni, i vidim male bizone, gledam ih kako rastu i razmišljam o tome, hoće li opstati zauvijek ovdje?"

Highsmith snima i danju i noću, pod svim vremenskim uslovima, čak i iz zraka, mada se plaši letenja: "Konačno sam stigla i do Aljaske, do parka Denali. Morala sam unajmiti avion da me odvede na samo mjesto i sve vrijeme sam mislila: kako li sam dospjela u ovu situaciju? Pa sam si rekla: e pa moraš to uraditi do kraja! Jer je to takvo snimanje, pogotovo snimanje glečera Ruth, to je iskustvo koje se doživi samo jednom u životu... jer jednog dana više ni mene neće biti."

Strah da će ti ikonski američki prizori jednog dana nestati jaka joj je motivacija.

"Kažu da će Yellowstone jednog dana nestati. Hoće li bizoni moći da to prežive? Ili Washingtonov spomenik. Ne tako davno imali smo zemljotres ovdje u Washingtonu. Spomenik je mogao da se sruši", nastavlja svoju ispovjest Carol Highsmith, i kaže: "Zato sam tu da sve ovjekovečim na vrijeme."

Neka njena iskustva su zaista posebna.

"Prizor u Fordovom teatru gdje je Lincoln ubijen prije 150 godina. Tu su glumci koji koji nam predočavaju istorijski događaj, i čovjek sa svijećom mu osvjetljava lice. I mislim u sebi, pa to je osjećaj skoro identičan tim osjećajima koje su ljudi imali te sudbonosne noći", prisjeća se gospođa Highsmith i dodaje:"Slikala sam i kaput koji je Linkoln imao na sebi kada je umirao, sa tragovima krvi na njemu. Kada si toliko blizu tim predmetima.. to je prosto nevjerovatno."

Carol Highsmith će biti zapamćena ne samo po svom radu nego i po velikodušnosti tokom cijele svoje karijere.