''Hello, I'm Margaret. I go to West Potomac High School.''
Margaret Gorguissian započinje videochat sa srednjoškolcima na drugoj strani svijeta, opisujući atmosferu u njenoj školi:
''Svi u našoj školi puno rade na međusobnom prihvaćanju i uvažavanju.''
U srednjoj školi SMA Islam Al Azhar 1 u glavnom gradu Indonezije, Jakarti, Raynard Rabiul Tsani opisuje svoju školu:
''Postoji jedna jedinstvena veza...nešto što nas ujedinjuje i drži skupa, bilo da je to ista vjera ili ista rasa, ili isti zakon.''
Ovaj razgovor na dvije suprotne strane svijeta financira Zaklada Faith Tonyja Blaira.
Cilj joj je izgraditi generaciju mladih koji će lako prihvaćati vjerske i kulturne razlike - kaže koordinatorica programa Kristen Looney:
''Pokušavamo izgraditi sigurno mjesto gdje će učenici biti ono što jesu i gdje će razgovarati o tome što ih motivira u životu.''
''Bilo koja škola sad može uskočiti s mikrofonom.''
Uz pomoć moderatora, koji se priključuje iz sasvim drugog kraja svijeta, oni diskutiraju i o nekim manje ugodnim temama:
''Ako nosim hidžab, osjećam se kao da moram dokazati da sam uspješna,'' kaže jedna djevojčica muslimanka.
''U prošlosti, u ovoj je zemlji bilo puno nasilja,'' kaže jedan mladi Indonežanin.
Učenici ovog razreda vodili su razgovore ovakvog tipa skoro svakog mjeseca u protekloj godini. Te se diskusije odnose na više od samih vjerskih tradicija.
''Iako nismo izravno govorili o vjeri, mislim da su oba razreda uvidjela da među nama postoje vjerske razlike, i mi te razlike poštujemo,'' komentira Margaret Gorguissian.
A Rahma Marsha, srednjoškolka u Indoneziji, dodaje:
''Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi istih pogleda na svijet, i zbog toga se međusobno poštujemo.''
Ovakvi razgovori, ili chatovi, neće riješiti probleme u svijetu, ali ih na neki način čine manje ozbiljnima.
Vaš browser ne podržava HTML5
SAD: Srednjoškolci videochatovima premošćuju razlike u vjeri i kulturi