Top priča BiH
NATO: Snažna podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH
Lideri NATO saveza pozvali na pomirenje unutar BiH i apelovali na političke lidere da se uzdržavaju od retorike koja produbljuje podjele.
Bosni i Hercegovini je odato priznanje zbog doprinosa NATO operacijama, uz poruku da je Alijansa posvećena očuvanju snažnog političkog dijaloga u BiH i da nudi podršku u primjeni reformi.
NATO saveznici su pozvali političke lidere da konstruktivno rade na ostvarenju euroatlantskih aspiracija, primjenom potrebnih političkih, izbornih, ekonomskih i reformi u odbrani, uključujući i Program reformi, bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu u NATO-u.
U komunikeu je također izražena snažna podrška suverenitetu i teritorijalnom integritetu "stabilne i bezbjedne Bosne i Hercegovine", u skladu sa Dejtonskim sporazumom i drugim relevantnim međunarodnim sporazumima.
Lideri NATO-a poručili su da cijene partnerstvo sa Srbijom i da bi jačanje odnosa Srbije i NATO-a bilo bi korisno za Alijansu, Srbiju i cijeli region.
"Podržavamo dijalog pod pokroviteljstvom Evropske unije i druge napore usmjerene ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine i pozivamo dvije strane da iskoriste priliku i učestvuju u dobroj namjeri u postizanju trajnog političkog rješenja", poručili su, između ostalog, čelnici NATO-a u završnom saopštenju poslije samita u Briselu.
Također je potvrđena posvećenost produženom angažmanu NATO-a na Kosovu kroz KFOR,"koji doprinosi bezbjednom okruženju i većoj stabilnosti Zapadnog Balkana", kao i kroz trenutne inicijative izgradnje kapaciteta bezbjednosnih organizacija Kosova.
"Sve promjene statusa KFOR-a biće zanovane na uslovima na terenu a ne vremenskim rokovima", navodi se u saopštenju.
U komunikeu se ističe da je Zapadni Balkan region od "strateškog značaja za NATO, o čemu svjedoči duga historija saradnje i operacija."
"NATO je snažno posvećen bezbjednosti i stabilnosti Zapadnog Balkana i podršci evroatlantskim aspiracijama zemalja regiona. Pojačaćemo napore u regionu i unaprijediti politički dijalog i praktičnu saradnju kako bismo podržali reforme, promovisali regionalni mir i stabilnost i suprostavljali se zloćudnom uticaju spoljnih aktera", navodi se u saopštenju sa samita.
Lideri zapadnog saveza dodali su da su demokratski principi, vladavina prava, unutrašnje reforme i dobrosusjedski odnosi vitalni za regionalnu saradnju i evroatlantske integracije, i izrazili nadu da će doći do daljeg napretka u tom smjeru.
Građani još jednom blokirali početak izgradnje hidroelektrana na Neretvici
Više stotina građana Konjica, Mostara, Jablanice i okolnih mjesta, okupilo se danas u Goranskom Polju, općina Konjic, kako bi zaustavili izgradnju malih hidroelektrana na rijeci Neretvici. U tome su danas uspjeli, jer mašinama nisu dozvolili prolaz. Nakon što se izvođač radova povukao, građani su se počeli razilaziti.
"Ovo je moj rodni kraj, moja rodna gruda. Dišem punim plućima kada prolazim ovuda. Ništa mi nije teško raditi za rijeku Neretvicu. Borit ćemo se do posljednjeg dana", rekla je za Glas Amerike Ferida Ćosić iz Mostara.
Povod okupljanja građana Doline Neretvice je najava dolaska mašina konzorcija Amitea Mostar i GPI Konjic, koji danas žele početi radove na izgradnji dvije male hidroelektrane.
Planirana je izgradnja ukupno 15 malih hidroelektrana na slivu rijeke Neretvice.
Safet Sarajlić iz Udruženja Neretva - Pusti me da tečem, rekao je da su se građani danas primarno okupili jer je Elektroprivreda BiH, kao investitor, poslala zahtjev Općini Konjic i Mjesnoj zajednici Buturović Polje, da će s teškim mašinama ući u korito Neretvice.
"Mi ćemo na svaki njihov zahtjev odgovoriti protestima. Nijedna mašina ne može ući u korito Neretvice. Svojim životima ćemo braniti našu rijeku", rekao je Sarajlić.
Predsjednik Udruženja Neretva - Pusti me da tečem Ibrahim Turak ističe da već dugo traje borba za Neretvicu.
"Svima ćemo dokazati da mini hidroelektrane na Neretvici nisu poželjne jer lokalno stanovništvo ne želi da rijeka bude devastirana. Zakleli smo se i obećali da ćemo istrajati u ovoj borbi", izjavio je Turak.
Firma GPI iz Konjica, koja je izvođač radova, povukla se danas s lokaliteta Buturović Polja, zbog nemogućnosti prolaska.
"Mi smo potpisali ugovor s JP Elektroprivreda d.d. Sarajevo za izvođenje radova na mini hidrocentralama. Lokalno stanovništvo se organizovalo i ne dozvoljava nam prolazak do gradilišta. Nemamo šta danas tražiti ovdje. Sva dalja prava ćemo tražiti putem Elektroprivrede. Mi smo potpisali ugovor 15. januara 2020. godine vrijednosti 11 miliona KM. Ovo je već drugi put da izlazimo na teren, ljudi nam ne dozvoljavaju da radimo i nemamo više namjeru pokušavati na ovakav način", rekao je Džemal Novalić, direktor firme GPI iz Konjica.
Građanima se na protestima pridružio i bend Dubioza kolektiv, koji je pjesmom poslao poruku o zaustavljanju gradnje mini hidroelektrana na ovom području.
Mještani ovog dijela Hercegovačko-neretvanskog kantona smatraju da bi gradnja mini hidroelektrana uništila floru i faunu Hercegovine. Još uvijek nema pravnog okvira koji bi zaustavio gradnju mini hidroelektrana u BiH.
Udruženje Neretva - Pusti me da tečem pokrenuo je pravni postupak pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kako bi se osporilo izdavanje okolišnih dozvola za gradnju.
Općina Konjic je 2009. godine potpisala Ugovor s Elektroprivredom BiH o dodjeli koncesije za izgradnju 15 mini hidroelektrana na rijeci Neretvici.
Prema riječima Anesa Podića iz Udruženja Eko-akcija, u BiH je do sada izgrađeno 106 mini hidroelektrana. Aktivisti za zaštitu rijeka i prirodnih ljepota ističu da "nicanje" novih hidroelektrana ne predstavlja nikakvu korist za građane, te da se od ugovora za njihovu gradnju okoriste isključivo investitori, odnosno potpisnici ugovora.
Isti problem imaju i mještani naselja Kruščica, u blizini Viteza. I na ovom lokalitetu investitori, kompanija Geneaa d.o.o. iz Viteza, ne odustaju od izgradnje mini hidorelektrane na rijeci Kruščici. Stanovnici ovoga mjesta su tokom 2017. i 2018. godine, osim organiziranja protesta, započeli i pravni procesa.
„Kajak“ simbol kraja jednog bezbrižnog doba Banja Luke
Banjalučki „Kajak“ nijemi je svjedok promjene Banja Luke. I ljudske i urbanističke. Osamdesetih godina prošlog vijeka, kultno okupljalište mladih, danas ima sasvim drugo lice. A na njemu stare bore od smijeha i novi ožiljci od vremena koje je donijelo smrt i kriminal.
Tu sam proveo najljepše trenutke 80-tih godina“ , priča Davor Višić, pokazujući na mjesto nekadašnjeg kultnog banjalučkog mjesta „Kajak“.
„Prijatelji iz Sarajeva tražili bi da ih odvedem u 'Kajak', jer su čuli da je to najpopularnije mjesto u gradu. Iznenade se kad vide skromni objekat, međutim, atmosfera oko 'Kajaka' je bila odlična.“
Koncert Live Aid, koji je 1985. godine uživo gledalo 400 miliona ljudi u 60 zemalja svijeta, banjalučka omladina pratila je upravo u „Kajaku“.
„John 5 je u jednom intervjuu rekao da su 80-tih filmovi bili dobri, muzika fantastična, a ljudi su bili ljudi. Tako je bilo i u Banjaluci“, sjeća se Davor.
„Društva su se sastojala od djece direktora i fizičkih radnika, nije bilo klasa, svi smo bili isti i nismo gledali kako se ko zove.“Davor Višić
Suzana Sekulović Kadirić, skoro tri decenije živi u Švedskoj, ali dobro pamti kultni „Kajak“.
„Vrate mi se slike 'zlatnih ´80-tih godina'. Osjećaj slobode, opuštenosti... miris Vrbasa, procvjetalih aleja. Kulturno-umjetnička scena je eksplodirala i u Banjaluci, kao i ponuda raznih kafića. Međutim, 'Kajak' je bio i ostao kult, a u principu je bio sagrađen od trošnog drveta i papira“, prisjeća se Suzana.
„Šeha je bio zadužen za muziku. Čim neki dobar album izađe u Londonu, vrlo brzo bi se našao u našim rukama. Nekad se pitam kako je sve to moglo tako precizno da funkcioniše bez 'mreže'“, objašnjava Suzana kroz smijeh, i kaže da je odličnoj atmosferi oko malog objekta znalo svjedočiti i do 1000 ljudi.
Davor se prisjeća da je 87. godine došao iz vojske.„Kajak“ je, kaže, još koju godinu bio popularan - a onda su došle 90-te.
„Nešto kao da je ušlo među ljude, osjećalo se u vazduhu da je atmosfera drugačija, da je život drugačiji i da su se ljudi počeli mijenjati. Onda se počelo gledati kako se ko zove i krenuo je rat“, kaže Davor.
„Mi ni u jednom jedinom momentu nismo mogli ni da zamislimo šta nas tek čeka“, sjeća se Suzana.
U godinama koje slijede često se mijenjala vlasnička struktura, ali i koncept samog mjesta. „Kajak“ se sve češće počeo pojavljivati na stranicima crne hronike.
Hitac u bezbrižno doba
Za Suzanu, promjena, i simbolička i stvarna, počela je jednim pucnjem, koji za nju označava kraj jednog bezbrižnog doba.
Na tom mjestu, 10. aprila 1992. godine, ubijen je Miodrag Šušnica, penzionisani policijski inspektor i kajakaški trener. Skoro 30 godina poslije za njegovu smrt niko nije odgovarao.
Nisu rasvjetljeni ni motivi ubistva.
Prema svjedočenju njegovih prijatelja, Šušnica je bio čovjek koji nije pravio razliku među komšijama. Tvrde da je zato morao nestati. Taj april i to ubistvo doživljavaju, kao uvertiru u događaje koji su slijedili, ne samo u Banja Luci, nego i širom BiH.
„Hitac ispaljen prvenstveno u Čovjeka, sa velikim početnim slovom Č, pa sve onda ostalo, bio je i ostao hitac u jedno bezbrižno doba, a to vrijeme označilo je ulazak u najveća krvoprolića ikada viđena u istoriji, nakon Drugog svjetskog rata“, kaže Suzana.
Pored „Kajaka“ više i ne prolazi. Samo jednom sa Srđanom Šušnicom, sinom ubijenog Miodraga, popila je kafu na terasi u blizini.
„Ta slika nemoćnog starca na izdisaju koji se muči od prvog hica ispaljenog u Miću Šušnicu do dana današnjeg je jeziva.Popila sam kafu, otišla odatle i nikad se više nisam vratila“, govori Suzana.
Banja Luku je u međuvremenu napustio i sin ubijenog inspektora.
„Borba protiv privatne države“
Početkom marta 2021., „Kajak“ je opet udarna vijest. Ovaj put kao predmet obračuna politički podijeljene Banjaluke.
Sporan je objekat u vlasništvu porodice Mileta Radišića, dugogodišnjeg saradnika i prijatelja najmoćnije osobe entiteta Republika Srpska – Milorada Dodika, aktuelnog člana državnog Predsjedništva.
Radišić je 2013. osuđen na tri godine zatvora zbog privrednog kriminala. Skrivao se devet mjeseci, a u zatvoru proveo manje od dvije godine.
Na nekada kultnom mjestu, njegov sin Srećko Radišić izgradio je luksuzni restoran.
Protivnik mu je novi gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković.
Predstavljajući izvještaj komisije zakonitosti rada prethodne gradske administracije, Stanivuković je najavio da će gradske vlasti srušiti nelegalno izgrađenu „Terasu Kajak“.
Novi gradonačelnik novinarima je tada objelodanio da se iz dosadašnjih izvještaja „da zaključiti kako je većina uočenih nepravilnosti u gradu u vezi sa osobama bliskim porodici Milorada Dodika“.
Objekat „Terasa Kajak“ postaje mjesto obračuna dvije politički suprostavljenje inspekcije. Dok gradska objekat ograđuje trakom i zatvara, entitetska poništava to rješenje, skida traku i zaustavlja rušenje.
Sve je kulminiralo 28. maja kada je gradonačelnik ispred „Kajaka“okupio svoje simpatizere s namjerom da sruši nelegalno izgrađeni objekat. Tom prilikom nekolicina građana, uglavnom aktivista SNSD-a, stala je pred bager kako bi spriječila rušenje. Na kraju je bager prekopao samo parking „Kajaka“.
Stanivuković tvrdi da neće biti zaustavljen i da će „Kajak terasa“ biti srušena, a da je njegova borba usmjerena protiv svih koji su nelegalno gradili.
„Kajak“ je nazvao„simbolom borbe protiv privatne države“.
Žal za boljom prošlošću
Suzana Sekulović Kadirić, mnoge građevine, pa i objekat starog „Kajaka“ smatra svjedocima jednog bezbrižnog vremena, koji su mogli postati odličan turistički potencijal Banjaluke. Kako navodi, Šveđani svaku kolibu koja ima neki istorijski značaj čuvaju, obnavljaju i nude turistima.
„Mi ili srušimo ili zabetoniramo, uništimo i ostavimo tako iza sebe. A kroz svaku od tih građevina uvijek paralelno možete posmatrati i mnoge druge pojave“, kaže Suzana, i dodaje da sve to može dovesti do mnogo ozbiljnijih posljedica i po društvo i po pojedinca.
„Sve ovo nas dovodi do urbanocida i kulturocida, koje ja posmatram iz jednog drugog ugla, a koji u stvari, ako bi se detaljno išlo u obradu ove teme,svakako dovode i do poremećaja cijelog društva, negativnih i dugoročnih posljedica. Ali mogu dovesti i do zločina, pa čak i genocida“, smatra Suzana.
Ona objašnjava da se na „Kajaku“, kao fizičkom objektu, jasno može vidjeti simbolika urušavanja moralnih i etičkih vrijednosti čovjeka i društva.
Danas sukob oko „Kajaka“ prati iz Štokholma.
„Iskreno se nadam da su ljudi evoluirali. Ako nisu, ništa drugo i ne zaslužujemo. Svi znamo da je tu sve počelo, a svako životno iskustvo pokazuje da se svi krugovi u životu nekad moraju zatvoriti“, kaže Suzana.
Na pitanje kako se osjeća kad prođe pored mjesta u kojem je proveo najljepše godine života, Davor Višić, sagovornik sa početka priče, kaže da više nema nikakve emocije.
„Kao da tu nikad nisam izlazio. Nešto se izgubilo“.
CIN: Arsen - "Kralj otrova" curi iz mostarske deponije
Otpadne vode sa mostarske deponije sadrže visoku koncentraciju arsena koji bi dugoročno mogao zagaditi okoliš i izazvati teška oboljenja među lokalnim stanovništvom.
Komentari
Already have an account? Logirajte se
Not a registered user? Registrujte se
Učitajte još komentara