Linkovi

Teme

Srebrenički tinejdžeri osmislili "pametni" kontejner

Srebrenički tinejdžeri osmislili "pametni" kontejner
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:05 0:00

Grenel u Beogradu: SAD ne žele da gube vrijeme

Specijalni izaslanik predsednika SAD za dijalog Beograda i Prištine Ričard Grenel i američki ambasador u Srbiji Entoni Godfri u dvorištu američke rezidencije u Beogradu razgovaraju sa novinarima, 23. 01. 2020.

Grenel je kazao da će ukidanje takse zatražiti od svakog političkog lidera na Kosovu, kao i da će odustajanje od kampanje za povlačenje priznanja Kosova zahtjev za vlasti u Srbiji.

„Osjećam dobru energiju od obje strane (Srbije i Kosova, dod. aut.), ali mi predsjednik (SAD, Donald) Trump neće dozvoliti da ovo dugo radim ukoliko ne bude bilo napretka“, rekao je specijalni izaslanik predsjednika SAD za dijalog Beograda i Prištine, Ričard Grenel (Richard Grenell) po dolasku u Beograd.

„Mi ne želimo da gubimo naše vrijeme“, dodao je Grenel na pitanje Radija Slobodna Evropa (RSE) kada SAD očekuju da Srbija i Kosovo postignu dogovor, s obzirom da je dijalog koji se odvijao u Briselu uz posredovanje EU, faktički suspendovan već 14 mjeseci.

Grenel je rekao i da SAD nemaju neke posebne ideje o određenim političkim pitanjima koje bi izložili svojim sagovornicima, već da je njegova namjera da „dvije strane pogura jednu ka drugoj".

„Imam entuzijazam da nas povedem napred, umjesto da gledamo unazad, da vidim mogu li dvije strane da razgovaraju i da ostvare napredak. Da li smo spremni da prošlost ostavimo u prošlosti i da krenemo naprijed? Mislim da je malo vremena i zaista se nadam da će i Srbi i narod Kosova i njihove vlade iskoristiti ovu priliku", poručio je Grenel u rezidenciji američkog ambasadora u Beogradu.

"Rekao sam na Kosovu da moraju da ukinu takse, ali ću istovremeno insistirati i da Srbija prestane s kampanjom za povlačenje priznanja Kosova. To mora da se dogodi u isto vrijeme i, da budem iskren, mislim da će se to uskoro desiti", rekao je Grenel novinarima u Beogradu.

Grenel je izjavio i "da poslovna zajednica i Srbije i Kosova želi da se to dogodi i da obični ljudi pozivaju na to" i dodao da fokus treba da bude na razvoju ekonomije i otvaranju novih radnih mjesta, a ne na političkim pitanjima.

Ambasador SAD u Srbiji Entoni Godfri (Anthony Godfrey) koji je dočekao Grenela u svojoj rezidenciji u Beogradu, rekao je da se upravo vratio iz trodnevne posjete jugu Srbije, gde je, kako je istakao, čuo da su kosovske takse i nedostatak napretka u dijalogu Beograda i Prištine negativno uticali na mnoge kompanije u mjestima koje je posjetio.

Prvi dogovor uz američko posredovanje

Pismo o namjerama koje su Kosovo i Srbija potpisali u Berlinu u ponedjeljak, 20. januara, prvi je iskorak u odnosima dvije strane od kada su pregovori koji se unutar briselskog dijaloga vode od 2013. godine zapali u ćorsokak.

Dogovor o obnavljanju letova, prekinutih pre 21 godinu, pozdravio je i američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump), dok je iz Evropske unije navedeno da su na toj adresi zatečeni postignutim. Evropska unija je, podsjetimo, posrednik u briselskom dijalogu.

Od kada su pregovori u blokadi?

Praktično, blokirani su od decembra 2018. godine kada je Kosovo uvelo takse od 100 odsto na proizvode koji se u tu državu uvoze iz Srbije i BiH.

Odluku je donijela Vlada Ramuša Haradinaja (Ramush Haradinaj), aktuelna Vlada u ostavci, kao odgovor na poteze Srbije - kampanju poništavanja priznanja nezavisnosti kao i onemogućavanje prijema Kosova u međunarodne institucije poput Interpola.

U međuvremenu, na Kosovu su 6. oktobra 2019. održani vanredni parlamentarni izbori, pošto je premijer Haradinaj podnio ostavku.

Na izborima je pobijedilo Samoopredeljenje Aljbina Kurtija, koje do danas nije uspjelo da ostvari dogovor o formiranju nove vlade sa drugoplasiranim DSK Ise Mustafe. Ipak, predsjednik Kosova Hašim Tači 18. januara dao je Kurtiju mandat za sastav nove vlade.

Kakav je stav Kurtija o taksama?

Kurti je odmah poslije izbora, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kao rješenje za pitanje taksi predložio reciprocitet u odnosima sa Srbijom:

"Umjesto takse od sto odsto na robu iz Srbije, uvešćemo princip reciprociteta", kazao je Kurti, dodajući objašnjenje da to znači da ono što Srbija ne dozvoljava kosovskim građanima i proizvođačima u Srbiji, toj državi neće biti dozvoljeno na Kosovu.

Po pitanju taksi koje je takođe uvedene BiH, Kurti podvlači da Beograd i Sarajevo ne mogu isto da se tretiraju.

"Mi ćemo razmotriti sa našim ekspertima u novoj vladi sve mogućnosti da ne tretiramo isto i Sarajevo i Beograd, i Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, jer ne želimo da nam u dobrim odnosima između Albanaca i Bošnjaka, između Kosova i Bosne i Hercegovine, bude prepreka Republika Srpska", objasnio je Kurti.

Kada je reč o drugom zahtjevu koji je izneo Grenel, rezultati srpske kampanje za povlačenje priznanja kosovske nezavisnosti, proglašene 2008. godine, nisu potpuno jasni.

O kampanji povlačenja priznanja Kosova

Po posljednjim tvrdnjama Ministarstva inostranih poslova Srbije 16 država je povuklo priznanje Kosova. Poslednja, kako je saopštilo to Ministarstvo, to je učinila zapadnoafrička država Gana, 11. novembra 2019.

Ni jedna od tih država nije zvanično Kosovu potvrdila odluku o povlačenju priznanja nezavisnosti. Kosovo kao nezavisnu državu priznale su SAD, kao i 23 od ukupno 28 članica EU.

Šta preostaje Briselu?

Kakva će uloga Evropske unije biti u nastavku procesa normalizacije odnosa, koji je u četrnaestomjesečnoj blokadi?

Glavni i odgovorni urednik kosovskog dnevnika 'Koha Ditore' Agron Bajrami smatra da aktuelni ekonomske mogućnosti na kojima insistira ambasador Grenel jesu pokušaji oživljavanja briselskog dijaloga, a „čiji je kontekst upropašćen političkim temama“.

On ocijenjuje da je uvijek bilo jasno da je američko posredovanje efektivnije u poređenju sa evropskim, te podvlači kako je zvanični Brisel sam sebe izbacio iz igre onda kada je pokrenuta tema o prekrajanju granica.

„Priča oko promjene granica i sve to što se dešavalo je dovelo do toga da su skoro svi već smatrali da je Briselski dijalog mrtav, pa se sad moralo nekako oživjeti i to su uradili putem dogovora o uspostavljanju leta između Prištine i Beograda. Dolazak Grenela najavljuje da će se ići na slične stvari, na više ekonomske pregovore, a što je možda i zbog toga što je taksa (od 100%) pokazala da u ekonomskom segmentu ima mnogo toga što može da se postigne, a ako to ne funkcioniše onda stvarno ne postoje nekakve šanse za normalizaciju“, navodi Bajrami.

Dijalog kojim posreduje EU je 14 meseci u blokadi: Hašim Tači, predsednik Kosova, Federika Mogerini, donedavna šefica EU diplomatije i Aleksandar Vučić, predsednik Srbije - susret 3. juna 2017.
Dijalog kojim posreduje EU je 14 meseci u blokadi: Hašim Tači, predsednik Kosova, Federika Mogerini, donedavna šefica EU diplomatije i Aleksandar Vučić, predsednik Srbije - susret 3. juna 2017.

Napominje i da nova struktura vlasti na nivou Evropske unije još uvijek ništa nije pokrenula po pitanju nastavka dijaloga, te da pasivnost ukazuje „da izgleda da Brisel i nije toliko zainteresovan za neku veliku, glavnu ulogu u posredovanju“.

„U međuvremenu imamo američke posrednike, Grenela i Palmera (Matthew Palmer, specijalni predstavnik američkog državnog sekretara za Zapadni Balkan prim.red.), koji su dolazili, govorili s ljudima, opipavali puls i sve to nas navodi da zaključimo da Brisel ustvari postaje pratnja u cijeloj ovoj priči, a ne vodilja“, zaključio je Bajrami.

On smatra da se i politički pregovori u jednom trenutku moraju zaključiti dogovorom koji bi trebao da bude o recipročnom priznanju. Podsjeća međutim da je dijalog blokiran i da se ne može pokrenuti sve dok Kosovo ne dobije novu vladu.

„Iako je ambasador Grenel nekoliko puta sinoć i danas govorio da se on ne miješa u stvaranje koalicija i nove vlade na Kosovu, on se sreo sa ljudima koji treba da prave tu novu vladu, kao pobjednici izbora. Mislim da je to jasan signal da se formiranje nove vlade više ne može i ne sijme, odugovlačiti, jer to koči i dijalog i ekonomski oporavak Kosova i ekonomski progres u cjelini“, kaže Bajrami.

Normalizacija odnosa Srbije i Kosova zacrtani je uslov iz Poglavlja 35 za nastavak srpskih euro integracije koje je otvoreno sve vrijeme trajanja pregovara. Na drugoj stani Kosovo bez normalizacije odnosa ne može ostavariti viznu liberlizaciju za šengenski prostor.

Dimitar Bechev: Korupcija je osnovni model kako funkcioniraju politika i društvo

Dimitar Bechev, vanjski saradnik i istraživač organizacije Atlantic Council

Povodom objavljivanja Indeksa percepcije korupcije, na kojem je BiH dobila najgoru ocjenu u proteklih osam godina, te je svrstana u zemlje koje najviše nazaduju u borbi protiv korupcije, za Glas Amerike je govorio Dimitar Bechev, vanjski saradnik i istraživač organizacije Atlantic Council.

Na novom Indeksu percepcije korupcije organizacije Transparency International, BiH zauzima 101. poziciju sa 36 bodova. To je pad od dva boda i 12 mjesta u odnosu na prošlu godinu, odnosno, od šest bodova i 29 mjesta u odnosu na 2012. godinu. Kako komentirate taj trend?

To su percepcije, ali također se mora reći da je to problem koji je istrajan u cijeloj regiji. Ne radi se samo o Bosni, već o cijelom Zapadnom Balkanu. Jugoistočna Evropa pati od visokih nivoa korupcije i zarobljena država je duboko ukorijenjen fenomen u regiji.

Kako ste i rekli, nije mnogo bolje ni u susjednim zemljama. Samo je Crna Gora malo iznad prosjeka. Srbija je također malo bolja od BiH, ali Kosovo, Srbija, Albanija, Sjeverna Makedonija su vrlo blizu na listi, sa ne tako dobrim rezultatima u smislu percepcije korupcije. Zašto se čini da je tako teško boriti se protiv korupcije u toj regiji?

Zato što korupcija nije izuzetak. To je osnovni model kako funkcioniraju politika i, moram reći, društvo. A tolerancija prema korupciji je vjerovatno veća. Drugo, ne funkcioniše sistem provjera i ravnoteže, kao ni nezavisno pravosuđe. I na kraju, na Zapadnom Balkanu postoji pitanje rekonstrukcije nakon konflikta. Cijena mira u mnogim tim društvima bila je osnaživanje elita. A to dolazi sa određenom cijenom. Korupcija je vrlo vidljiva u Bosni gdje postoji toliko nivoa vlasti i toliko različitih dužnosnika, što stvara korupciju i zavisnost od socijalnih programa bez produktivnosti. Cijena stabilnosti bila je postojanost korupcije.

Između ostalog, rekli ste da korupcija ne postoji samo u politici, nego je i cijelo društvo naviklo na nju. Postoji li uopšte način da se suprostavi svemu tome?

Teško je. Imali smo više od 30 godina u kojima su se razne međunarodne organizacije u postkonfliktnoj Evropi bavile korupcijom. Ali mislim da je rješenje u izgradnji lokalnih kapaciteta za netoleranciju prema korupciji, konkretnim inicijativama i podsticanju na veću odgovornost. Ali nije to beznadežno pitanje na Zapadnom Balkanu. Vidjeli smo kako rastu razni građanski pokreti i pozivaju na odgovornost političare i biznismene na visokom nivou. Ali to je samo dio recepta. U konačnici su nam potrebna i neovisna pravosudna i istražna tijela. A postoje neke dobre prakse, možda ne na Zapadnom Balkanu, ali ako razmišljate o Rumuniji, gdje je neovisni tužilac izrekao toliko presuda, jasno je da postoji put naprijed. Nije lako, ali je ostvarivo.

Bechev: Korupcija u BiH je bila cijena stabilnosti
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:53 0:00

U izvještaju Transparency Internationala, BiH se posebno spominje u kontekstu slabe primjene propisa o finansiranju kampanja. Ako političari i političke stranke ne rade na antikorupcijskim naporima, uprkos svemu ostalom što ste spomenuli, kako očekivati promjenu?

Političkim strankama je teško, jer ako ne radite u skladu s pravilima igre, onda ste u nepovoljnom položaju. Ako želite izazvati aktuelnu vlast i ako ste u opoziciji, morate raditi po istim pravilima. U suprotnom, nemate velike šanse. Korupcija ima taj samoodrživi kvalitet. Teško je pronaći zlatno pravilo kako se boriti protiv toga. Ali rekao bih da je građanski angažman vjerovatno put prema naprijed, ne da se ne iskorijeni korupcija, jer je to teško, ali barem da se poveća cijena korupcije, da se oteža političarima i biznismenima povezanim sa vladama da profitiraju na račun javnosti.

Više od dvije trećine zemalja na listi Transparency Internationala stagniraju ili pokazuju znakove nazadovanja u antikorupcijskim naporima. Čak i zemlje G7 poput SAD-a, Francuske i Kanade imaju slabije rezultate u odnosu na prošlu godinu. Zašto mislite da se to događa?

Opet, ovo su percepcije i postoje beskonačne rasprave među istraživačima i stručnjacima o samoj metodologiji. Mislim da postoji ključna razlika kod razvijenih demokratija. Naravno da imate veliku korupciju na samom vrhu. Ali ono što nemate je korupcija srednjeg nivoa. Dakle, sistem funkcioniše. Ako želite nešto izgraditi, jasno je da će postupak dobivanja nekih dozvola i poslovnih licenci biti relativno otvoren i transparentan, što nije slučaj u Istočnoj Evropi, na Balkanu i na južnoj hemisferi. Mnogo je češći slučaj da je korupcija ugrađena u cijeli sistem upravljanja, što nije slučaj u razvijenim demokratijama.

U prošloj godini antikorupcijski pokreti širom svijeta dobili su zamah. Milioni ljudi protestirali su na ulicama iz različitih razloga, uključujući korupciju. Mislite li da protesti zaista mogu donijeti promjenu pogotovo kada govorimo o državama Zapadnog Balkana?

Mislim da mogu. Ali oni su nužan uslov, ali vjerovatno nedovoljan. Jer u konačnici su najvažniji izbori i sudjelovanje u vlasti. Dakle, u nekom trenutku demonstranti moraju razmišljati o institucionalizaciji tog procesa i izgradnji političke snage i nadmetanja, nudeći građanima drugačiju viziju pokušaja borbe protiv sistema. To je vrlo teško, jer kad pokrenete političku stranku onda postajete manje ili više dio sistema i mogli biste biti kooptirani. Kako uspostaviti taj balans da se čuje vaš glas, ali bez da se iskompromitujete? Teško je. I nije to samo sa Bosnom. Imate istu dilemu na mnogim mjestima širom svijeta. Ali mislim da je sigurno da je participacija u stranačkoj politici nužna. Ne možete to izbjeći.

CIN: Ispitivanje imovine sudija i tužilaca u sivoj zoni

VSTV arhivska fotografija

Članovi VSTV-a još ne znaju kako da organizuju popunjavanje i objavu finansijskih izvještaja sudija i tužilaca, kao ni provjeru podataka iz tih dokumenata.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) je usvojilo Nacrt Pravilnika o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja koji bi trebalo da propiše način prijavljivanja imovine nosioca pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini (BiH). Evropska komisija i Agencija za zaštitu ličnih podataka će dati mišljenje o dokumentu, a potom bi trebalo biti razmatrano o načinu podnošenja i objavljivanja izvještaja te mogućnosti provjere podataka o imovini sudija i tužilaca.

Iako je riječ o trećem pravilniku koji Vijeće donosi, to je samo privremeno rješenje do kojeg su članovi VSTV-a mogli doći nakon višesatne rasprave.

„Mislim da u ovom trenutku od toga više ne možemo, a ne trebamo manje. Mi smo uradili dobar posao. Mi smo hodali po krajnjim granicama zakonitosti“, rekao je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija.

Još krajem septembra 2018. godine VSTV je usvojio pravilnik prema kojem bi, između ostalog, ova institucija provjeravala prijavljene podatke o imovini, upoređujući ih sa drugim evidencijama. Udruženje sudija Suda BiH je smatralo da bi to moglo dovesti do zloupotrebe i ugrožavanja sigurnosti nosilaca pravosudnih funkcija. Podnijeli su prigovor Agenciji za zaštitu ličnih podataka, a podržale su ih i druge sudije. Agencija je prigovor prihvatila i zabranila VSTV-u da provjerava podatke o imovini.

VSTV je podnio tužbu, istovremeno pokušavajući naći rješenje u vezi sa ovim pitanjima. Na današnjoj sjednici su planirali usvojiti novi pravilnik koji ne bi bio u suprotnosti sa stavovima Agencije, nakon čega bi svi članovi VSTV-a popunili finansijski izvještaj i učinili ga dostupnim javnosti, pozivajući rukovodioce pravosudnih institucija da urade isto.

Međutim, u međuvremenu je Sud BiH odbio njihovu tužbu kao neutemeljenu, što je ponovo izazvalo raspravu i oprečne stavove među članovima Vijeća.

Tegeltija je rekao da je u presudi Suda BiH navedeno da ne postoji zakonski osnov za ispitivanje porijekla imovine, ali da nije osporeno pravo VSTV-u da provjerava tačnost podataka iz finansijskih izvještaja i da formira interno tijelo koje bi to radilo.

Potpredsjednica Vijeća Jadranka Lokmić-Misirača kaže da je niko ne može provjeravati ako ne postoji osnov da je počinila neko krivično djelo te da nikada neće prihvatiti da je provjerava tijelo u okviru VSTV-a jer „niko neće vjerovati u tu provjeru“.

„Iskoristit ću sva pravna sredstva ko god pokuša da provjerava, da ga spriječim u tome. (…) Imam problem, ja sam tužilac, da me neko provjerava. Ako postoji osnov sumnje, evo, nek me Tužilaštvo provjerava – ja vjerujem svojim kolegama“, rekla je Lokmić-Misirača.

Član Vijeća Slavo Lakić smatra da bi se pitanje finansijskih izvještaja trebalo regulisati zakonom, a ne pravilnikom te da je i dosadašnja praksa prikupljanja podataka o imovini sudija i tužilaca i njihovih srodnika bila nezakonita.

„Znali smo svi da je pravilnik u sivoj zoni“, rekao je Lakić.

On je podsjetio da je Vijeće sredinom 2018. godine uputilo Parlamentu Inicijativu za izmjenu Zakona o VSTV-u a potpredsjednica Vijeća Ružica Jukić je rekla da bi Evropska komisija trebala „natjerati Parlament da radi“.

„U suprotnom, predlažem Evropskoj komisiji da nam napravi ovdje pravilnik i mi ćemo ga usvojiti i nećemo mi biti krivi“, dodala je.

Prema Zakonu o VSTV-u, sudije i tužioci svake godine podnose finansijske izvještaje u kojima navode šta su tokom godine radili i koliko novca su za to primili. Ti podaci nikada nisu bili dostupni javnosti.

Predstavnici pravosuđa su godinama isticali da nemaju ništa protiv toga da informacije o njihovoj imovini budu javne, ali istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je pokazalo suprotno. Uz brojne opstrukcije, otpore i negodovanja CIN je prošle godine prikupio i objavio biografije, podatke o primanjima, nekretninama, vozilima, ušteđevini, kreditima, dionicama i sudskim postupcima za 29 sudija i tužilaca.

Finansijski izvještaj je „iz principijelnih razloga“ tada odbio dostaviti i Milan Tegeltija, ali je u međuvremenu promijenio mišljenje pa je tokom sjednice svim medijima poslao svoj imovinski karton.

Kako je Munib Ahmetspahić postao prvi deradikalizirani povratnik iz Sirije

Munib Ahmetspahić

Povratnik sa sirijskog ratišta Munib Ahmetspahić – koji je osuđen na tri godine zatvora i trenutno izdržava kaznu – prva je osoba u BiH za koju je vještačenjem na sudu potvrđeno da se deradikalizirala. Stručnjaci tvrde da je ovaj proces kompleksan i da se lekcije iz ovog slučaja teško mogu primijeniti na sve druge slučajeve jer su procesi radikalizacije i deradikalizacije osobe individualni i drugačiji u svakom pojedinačnom slučaju.

Dok je stajao u sudnici Suda BiH u aprilu prošle godine, Munib Ahmetspahić je rekao da se kaje što je ratovao u Siriji i da je izmanipuliran.

“Koliko je bilo naivno s naše strane da donesemo takvu odluku… Savjetovao bih omladini da ne nasjedaju na takve stvari. Ko hoće da se bori za pravdu, neka se bori na legalan način”, kazao je tada Ahmetspahić.

Nekoliko minuta kasnije, osuđen je na tri godine zatvora nakon što je prihvaćen sporazum kojim je priznao krivicu da je ratovao u Siriji. Ta borba ga je koštala noge, bratovog života, godinâ koje je proveo na ratištu i u pritvoru, i naredne tri godine koje će provesti u zatvoru.

Iako je Državni sud do sada, u 17 predmeta, pravosnažno osudio 26 osoba na više od 50 godina zatvora za ratovanje u Siriji, Ahmetspahićev postupak je jedinstven. On je jedini ratnik za kojeg je vještačenjem na sudu utvrđeno da se potpuno deradikalizirao.

Deradikalizaciju Ahmetspahića utvrdio je neuropsihijatar Abdulah Kučukalić, koji je na zahtjev Tužilaštva BiH sačinio nalaz i mišljenje.

“Stekli smo utisak na osnovu pregleda i utvrdili da nije bilo sklonosti simulaciji, nego da je njegov iskaz autentičan. Ono što je osjećao je i govorio, mogao je pokušati malo ublažiti, ali nije”, kazao je Kučukalić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Ahmetspahić je osuđen da je od 2013. do 2018. boravio na području Sirije i Iraka kao pripadnik paravojnih formacija takozvane Islamske države Iraka i Levanta (ISIL), “Jabhet al-Nusra” i “Al-Nusrah Front”. Priznao je da se tamo pridružio terorističkim organizacijama i sudjelovao u borbama i terorističkim aktivnostima, prilikom kojih je i teško ranjen na području Sirije.

On je ranije pravosnažno oslobođen optužbi da je uništio dokaze i tragove nakon što je Mevlid Jašarević u oktobru 2011. u Sarajevu pucao na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Jašarević je zbog ovog napada osuđen na 15 godina zatvora.

Ahmetspahić je putem advokata pristao na intervju s novinarima BIRN-a BiH, ali iz Ministarstva pravde nisu odobrili posjetu u zatvoru gdje izdržava kaznu.

Novi povratnici iz Sirije na pregledima
Zbog boravka na sirijskom ratištu, pokušaja odlaska i vrbovanja, trenutno se vode istrage protiv sedam osoba koje su 19. decembra avionom prebačene u BiH.

Abdulah Kučukalić. Izvor: BIRN BiH
Abdulah Kučukalić. Izvor: BIRN BiH

Neuropsihijatar Omer Ćemalović potvrdio je da ima nekoliko predmeta vještačenja povratnika iz Sirije, ali da o njima ne može govoriti s obzirom da se radi o nečemu što je u domenu Suda.

“Ja ću sa svojim timom pogledati tih nekoliko osoba i vidjet ćemo kakvi će rezultati biti”, kaže Ćemalović.

Prema Ćemalovićevim riječima, limitiran je broj lekcija koje se mogu preuzeti iz Ahmetspahićevog sučaja, s obzirom da se ne može ništa uraditi ako radikalizirana osoba ne razmišlja u smjeru deradikalizacije, odnosno da postavlja sumnju u ispravnost svojih stavova.

Stručnjaci navode da je deradikalizacija proces koji duže traje, da se mora pristupati svakoj osobi individualno, te da je potreban i multisektoralni pristup koji uključuje i socijalne radnike, sociologe, psihologe i psihijatre koji mogu da ocijene da li je zaista došlo do deradikalizacije.

Tužilac Dubravko Čampara, koji je vodio Ahmetspahićev slučaj, na ročištu za razmatranje sporazuma o priznanju krivnje kazao je da je Tužilaštvo posebno interesovao nalaz i mišljenje vještaka o deradikalizaciji odnosno stepenu radikalizacije Ahmetspahića.

“Ono što je evidentno jeste da je ovaj optuženi u potpunosti deradikaliziran. Okolnosti koje su dovele do toga da nastrada, nakon toga dobijanje djece, dovelo je do potpune deradikalizacije, a to se vidi nakon njegovog dolaska, u prvim njegovim razgovorima, da priznaje svoje greške, kaje se što je ikada otišao. Želi da živi normalan život na području BiH, da mu djeca odrastaju zajedno s ocem”, rekao je Čampara.

Ahmetspahić je pred Sudom BiH izjavio da se pokajao što je išao u Siriju i da sada ima potpuno drugačiji pogled na to, da je izmanipuliran, kako je kazao, kao i drugi koji su otišli tamo.

“Nedugo nakon boravka tamo, ja sam postao svjestan koliko smo mi bili izmanipulisani, koliko je to bilo naivno s naše strane i koliko to ne doprinosi nikome”, rekao je Ahmetspahić.

Tanja Tankosić-Girt, psihologinja i porodična terapeutkinja, pojašnjava da je deradikalizacija moguća, ali da se radi o procesu koji dugo traje.

“Jako je važno razumjeti da, kao i radikalizacija, tako i deradikalizacija je proces koji se ne može desiti u jednom danu ni preko noći. Niti se može potvrditi jednom izjavom u smislu ‘ja se kajem i mislim da ono što sam radio jeste pogrešno’, mora se biti oprezan kad su u pitanju te pojave kad se kaže da je neko deradikaliziran”, kaže Tanja Tankosić-Girt.

Ona objašnjava da bi proces deradikalizacije trebao da uključuje stručnjake iz više sektora – poput socijalnih radnika i sociologa, psihologa i psihijatara – koji mogu da ocijene da li je zaista došlo do deradikalizacije i, ako jeste, u kojoj mjeri.

Ćemalović objašnjava da, uz faktor individualnosti, mjere trebaju biti sistematske u društvenoj i vjerskoj zajednici kako bi došlo do deradikalizacije.

“Ne znam da postoji iko ko je razvio neki postupak deradikalizacije u smislu da je on patentiran kao nešto stručno dokazano i da se praktikuje”, kaže Ćemalović.

Stručnjaci su rekli za BIRN BiH da niz faktora učestvuje u procesima radikalizacije, ali i deradikalizacije. Neuropsihijatar Kučukalić smatra da Ahmetspahić nikada ne bi otišao u Siriju da je u BiH uspio da se zaposli.

“On je pokušao naći posao u BiH. Pokušao je naći posao u Njemačkoj, ali, nažalost, ni to nije uspio. Njemu je došla ta treća opcija – odlazak u Siriju”, kaže Kučukalić.

Optužnica za terorizam kao sredstvo radikalizacije
Ahmetspahić je kao vrlo mlad doveden u vezu s terorizmom – kada je optužen u slučaju protiv Mevlida Jašarevića, koji je izvršio napad na Ambasadu SAD-a u Sarajevu. Jašarević je proglašen krivim, ali je Ahmetspahić oslobođen krivice.

Ahmetspahićev advokat Rusmir Karkin objašnjava da njegov branjenik smatra da mu je optužnicom u postupku protiv Jašarevića načinjena nepravda i da ga je “na određeni način motivirala da ode u Siriju”.

Karkin kaže da je prvi Ahmetspahićev boravak u Siriji trajao jako kratko, nekoliko mjeseci, te da se nakon prvog boravka vratio u Bosnu i Hercegovinu, ali da je kasnije ponovo otišao u Siriju.

“Njega je motiviralo da ode u Siriju to da pomogne muslimanima. Smatram da njegov odlazak nije bio motiviran nikakvom radikalnom idejom islama, nego jednostavno željom da kao musliman pomogne drugim muslimanima u borbi koju vode u Siriji”, kaže Karkin.

Ahmetspahić tokom izricanja presude. Izvor: BIRN BiH
Ahmetspahić tokom izricanja presude. Izvor: BIRN BiH

Kučukalić kaže da se Ahmetspahić kretao u krugovima u kojima je dolazio u kontakt samo sa osobama koje su bliske islamu, vjeri, propagatorima radikalnih ideja i stavova.

“Dolazio je u kantakt i sa Arapima koji su nastojali iz svojih ciljeva i pobuda da regrutuju što više tih osoba koje će otići na ratište, konkretno u Siriju. Ono što su oni njima pričali bilo je da pobude njihova vjerska osjećanja i želju da pomognu sirijskom bratskom narodu da bi oni pobijedili nedemokratski režim koji je tada bio u Siriji”, kaže Kučukalić i dodaje da su stanovnicima Gornje Maoče, gdje je Ahmetspahić živio, nuđeni poslovi.

Kučukalić kaže da je Ahmetspahić u Siriju otišao sa svojim bratom i da se tamo “suočio sa surovom realnošću”.

“Vidio je da tu postoji stotine nekih frakcija, grupa, naoružanih ljudi, gdje svako gleda svoje interese i ciljeve, a vi ste sada samo predmet iskorištavanja, a ne možete natrag”, pojašnjava Kučukalić i napominje da su se Ahmetspahiću, nakon što mu je poginuo brat i nakon što je i sam ranjen, “srušile iluzije”.

“Taj ratni pakao je odmah počeo da uzima danak. Prvo mu je poginuo brat, a zatim je u jednoj borbi izgubio tu svoju desnu potkoljenicu. Srušili su se svi ti ideali, iluzije i očekivanja. On je morao preći u Tursku da se liječi. Sticanjem tih raznih veza i pomoći od humanitarnih organizacija, dobio je i protezu, povratio je i tu psihičku ravnotežu veoma dobro, zahvaljujući prvo tome što nije imao loše mentalne karakteristike. Imao je dobru strukturu ličnosti, vjeru i dobre mehanizme adaptacije da se prilagodi novonastaloj situaciji i nađe najbolja rješenja za svoju budućnost”, kaže Kučukalić.

Karkin također kaže da su nejasni odnosi grupa u Siriji potakli Ahmetspahića da se vrati u BiH i da je ranjavanje značajno uticalo na njegov život u ovoj zemlji.

“Kao invalid bez ikakvih materijalnih sredstva, dokumenata, nije mogao tako lako da se vrati za Bosnu. Pogotovo otežavajuća okolnost je to što se u međuvremenu oženio i dobio djecu. Iako je imao priliku sam da se vrati, ali nije mogao tek tako pripremiti dolazak čitave porodice u BiH. Dvije godine radio je poslove kao automehaničar, u okviru njegove školske spreme, pokušavao je da zaradi novac koji bi mu pomogao da se vrati u BiH. On je to na kraju i ostvario”, kaže Karkin.

Ahmetspahićeva žena i dvoje djece vratili su se prije njega. On je krajem novembra 2018. godine uhapšen na aerodromu u Sarajevu, a kasnije je i optužen. Sklopio je sporazum s Tužilaštvom BiH i obavezao se da će, ukoliko dođe do takve potrebe, svjedočiti protiv ostalih povratnika iz Sirije.

On je pred Vijećem Suda kazao da je nakon ranjavanja bio u teškom fizičkom i psihičkom stanju te da nije imao snage i volje da se vrati.

“Tada nisam bio oženjen. Nedugo nakon toga oženio sam se Bosankom. Dobio sam dvoje djece, koja su živjela u Turskoj, i to mi je dalo i snage i volje da se potrudim za naš povratak, zarad sklapanja porodice, da se brinem o djeci”, rekao je Ahmetspahić u sudnici.

Kučukalić kaže da je Ahmetspahić dva do tri mjeseca imao akutni posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), ali da je kasnije “prebrodio tu situaciju”.

“Sagledao je sve što mu se desilo, našao najbolja rješenja, uspio se vratiti u svoju zemlju i sad je treća faza – kajanja, krivice za ono što se njemu desilo, što je bio iskorišten, zloupotrijebljen. Osjećaj kajanja i krivice je bio prisutan, a također i osjećaj gubitka samopouzdanja i samopoštovanja – otišao je zdrav, vraća se kao težak invalid”, kaže Kučukalić.

“Shvatio je da je realnost drugačija od one koja mu je bila prezentirana u Maoči. Da su se naši stručnjaci preventivno organizirali, otišli u Maoču, u tu malu zatvorenu sredinu, pa ljudima postepeno pričali, davali određene informacije, konfrontirali se, da su vjerski poglavari bili tu isto pa da kažu: ‘Imate jedan pogled na islam, ali ima i jedan drugi pogled’, ne bi te mlade osobe tako lako otišle za Siriju”, smatra Kučukalić.

“Mi smo pustili te osobe i sad primjenjujemo represivne mjere, ali da smo radili ovako, ne bismo imali represivne mjere, sačuvali bismo omladinu, njihovo mentalno zdravlje, kod mnogih”, kaže Kučukalić.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG