Linkovi

Aktuelno

CIN: Poticaji u Lijanovićevim džepovima

Inspekcija, policija i revizori su proteklih godina dokumentovali nezakonitu podjelu poticaja bivšeg federalnog ministra poljoprivrede Lijanovića vrijednu milione maraka. Pravosuđe je procesuiralo samo manji dio. (Foto: CIN)

Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg federalnog ministra poljoprivrede, Kantonalni sud u Tuzli osudio je na zatvorsku i novčanu kaznu zbog nezakonite dodjele poticaja. Pravosuđe još nije istražilo sve prijave o nezakonitostima pri dodjeli poticaja i kupovini glasova budžetskim novcem.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Kantonalni sud u Tuzli nepravosnažno je osudio bivšeg federalnog ministra poljoprivrede Jerka Ivankovića Lijanovića na devet godina zatvora, uz obavezu da vrati nezakonito stečenih oko 650.000 maraka.

Prema presudi, on je organizovao kriminalnu grupu koja je od poljoprivrednika tražila pola novca od svakog isplaćenog poticaja. Uz Lijanovića, osuđen je i njegov stranački kolega iz Narodne stranke Radom za boljitak (NSRZB) i bivši savjetnik Stipe Šakić na godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 18.000 KM.

Kantonalno tužilaštvo u Tuzli je krajem 2015. godine podiglo optužnicu protiv Lijanovića, Šakića i još dvojice članova NSRZB-a za organizovani kriminal i zloupotrebu položaja, dok je treći ranije priznao krivnju.

Lijanović je kao ministar odlučivao o tome kome će se isplatiti poticaji, a ostali su na terenu od poljoprivrednika uzimali polovinu tog novca. Deset posto su zadržavali za sebe, a ostatak davali ministru.

Poljoprivrednici koji su to odbili ili su prestali davati novac, kasnije nisu ni dobijali poticaj. Jedan od njih je i svjedok Tužilaštva Fahrudin Delibajrić. On je otac suvlasnice kalesijske firme „Kornišon Bosnia“. Njega i drugog suvlasnika – Ahmeta Hublića – kontaktirale su Lijanovićeve kolege kada su tražili novac.​

Poljoprivredniku Fahrudinu Delibajriću nisu isplaćeni odobreni poticaji nakon što je odbio dati novac Lijanovićevoj grupi. (Foto: CIN)
Poljoprivredniku Fahrudinu Delibajriću nisu isplaćeni odobreni poticaji nakon što je odbio dati novac Lijanovićevoj grupi. (Foto: CIN)

Delibajrić kaže da je iznos koji Lijanović mora vratiti nakon presude sitnica u poređenju sa milionima koje je njegova grupa godinama iznuđivala od poljoprivrednika.

„Svi su morali dat'. Jer ko ne da – neće ni dobit'“, rekao je Delibajrić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Tri člana ove grupe su priznali da su uzimali novac od poljoprivrednika i dijelili ga sa Lijanovićem. Mersed Šerifović, dopredsjednik NSRZB-a i predsjednik Kantonalnog odbora stranke u Tuzli, dobio je dvije i po godine zatvora i novčanu kaznu od 18.000, a oduzeto mu je 50.000 KM nezakonite dobiti.

Istu zatvorsku i novčanu kaznu je dobio i Lijanovićev savjetnik u Federalnom ministarstvu poljoprivrede Suad Čamdžić, a oduzeto mu je 70.000 KM. Tadašnji ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona (TK) Edin Ajanović je osuđen na godinu zatvora.

Lijanović negira da je počinio bilo kakvo krivično djelo. Za optužujuće izvještaje pet institucija, svjedočenja više od 400 svjedoka te dva sudska procesa na državnom i na tuzlanskom sudu kaže da su djelo političke konkurencije, prvenstveno Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH).

„I oni su sigurno jedni koji su vodili taj proces, ali sigurno to nisu mogli sami...”

Pola-pola

Kalesijska firma „Kornišon Bosnia“ otkupljuje od poljoprivrednika krastavce koje u svojim postrojenjima obrađuje i izvozi u zemlje Evropske unije.

Ovoj firmi su isplaćeni poticaji za izvoz u dva navrata u iznosu od skoro 380.000 maraka. Međutim, pola od ovog iznosa Delibajrić i Hublić su morali dati Lijanovićevom kolegi Šerifoviću.

Delibajrić je prepričao kako se to desilo.

Prvi put su poticaj dobili 2011. godine. Šerifović je prvo nazvao njegovog partnera Hublića i tražio da se sastanu u restoranu u tržnom centru „Dramar“ u Tuzli. Na sastanku im je Čamdžić rekao da zna koliki iznos poticaja im je odobren i dodao: „...od toga pola je naše.“

Delibajrić kaže da su on i Hublić negodovali, na šta je Čamdžić pokazao iznos od 108.429,50 KM na telefonu. To je bila polovina iznosa koji im je odobren za poticaje. Rekao im je: „...evo, tu sam poruku dobio od šefa i toliko trebate dati.“

“Tačno pola, u fening”, kaže Delibajrić.

On i Hublić su pristali na ucjenu.

“Mi smo iz tog prvog poticaja kad je bio, dividendu digli lično iz tog ‘Kornišona’ i dali. Svoje pare dali. 108.000 KM. I sad nema više dividende“, prepričao je Delibajrić novinarima CIN-a.

Hublić je Tužilaštvu opisao kako se odvijala primopredaja novca. On je, po Šerifovićevom pozivu, dolazio pred „Dramar“ i na sjedište njegovog automobila ostavljao koverte sa novcem od 10.000 do 15.000 maraka. Na ovaj način su isplatili cijeli traženi iznos u narednih devet mjeseci.

Slično su uradili i godinu poslije kada su dobili drugi poticaj.

Nakon trećeg odobrenog poticaja od 350.865 maraka u 2014. godini, Šerifović ih je ponovo nazvao kako bi mu dali pola novca. Međutim, njih dvojica ovaj put nisu pristali.

„Ja nisam htio to više da radim. Ja sam dva puta njemu dao. I kad je ponovo tražio, ja rek’o više ne dam. On kaže – nećeš ni dobit. (...) I ja kažem – nema problema“, kaže Delibajrić za CIN.

Odobreni poticaj nakon toga nije isplaćen firmi „Kornišon Bosnia“.

Delibajrić je nakon toga sve ovo prijavio. „I zakažu mi u Tužilaštvu termin i šest sati tamo budem i cijeli sistem otkrijem.“

Presudom tuzlanskog suda je utvrđeno da je Lijanovićeva grupa na ovaj način uzimala novac od poljoprivrednika iz TK, Visokog, Kiseljaka i Mostara.

Milioni podijeljeni bez ispunjenih uvjeta

U augustu 2012. godine Vlada FBiH je zadužila nekadašnjeg savjetnika premijera Ivicu Mladinu da predvodi Radnu grupu koja treba istražiti optužbe poljoprivrednika o zloupotrebi novca. Uz Mladinu su imenovani i Lijanovićev savjetnik Stipe Šakić, predstavnik Federalnog ministarstva finansija Marko Musić, te predstavnici Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo pri Parlamentu FBiH Enver Mehmedović i Hajrudin Bećirović.

Mladina je tokom istrage objasnio tužiocima da je Radna grupa tražila od Federalnog ministarstva poljoprivrede dokumentaciju o isplaćenim poticajima. Međutim, Lijanović i Šakić su odugovlačili s odgovorom skoro dva mjeseca. Zbog toga je Mladina počeo sam obilaziti poljoprivrednike za koje je čuo da su dobili poticaj. Ispričao je da su mu tada nepoznati ljudi počeli nuditi mito i prijetili smrću pokušavajući ga spriječiti da objavi službeni izvještaj.

Kada je Radna grupa dobila na uvid dokumentaciju iz Ministarstva, završila je izvještaj i predala ga Vladi FBiH.

Mladina je izjavio da je tadašnji premijer Nermin Nikšić vidio izvještaj, ali ga nije stavio na dnevni red Vlade. Zatražio je od Mladine da zadrži dokument kod sebe. Nikšić je u decembru 2015. godine tužiocima rekao da izvještaj nije predložio Vladi jer je znao da „oko njega neće biti saglasnosti“. Tužiocima je objasnio da se Vlada tada podijelila na dva približno jednaka bloka, pa je ocijenio da treba sačekati bolje političke uvjete.

Radna grupa je kontrolisala isplate za 61 pojedinca i firmu koji su dobili poticaje za kapitalna ulaganja i zaključila da je tekst javnog poziva za poticaj nejasan i neusklađen sa važećim propisima. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je 2012. godine pozvalo sve poljoprivrednike koji su ulagali u svoja gazdinstva između 1. juna 2010. i kraja 2011. godine da traže od Ministarstva isplatu četvrtine uloženog novca. Radna grupa je uskoro utvrdila da su poticaje dobili oni koji nisu vlasnici objekata te vlasnici koji su u svoje objekte ulagali mnogo prije perioda iz javnog poziva.

Pri tome su bili oslobođeni zakonske obaveze da ulaganja dokazuju računima, već im je dovoljna procjena sudskog vještaka o vrijednosti ulaganja u objekte.

Radna grupa nije mogla utvrditi na osnovu kojih propisa je ministar Lijanović dozvolio da procjena sudskog vještaka bude dokaz visine ulaganja. Uz to, službenici Ministarstva su isplaćivali poticaje iako nisu utvrdili stanje na terenu, a od nekih klijenata su tražili da dopune dokumentaciju nakon zatvaranja javnog poziva.

Mladina je tužiteljima ispričao kako je uvjete ispunjavalo tek oko deset posto kontrolisanih dobitnika poticaja.

Poticaj za kapitalna ulaganja dobila je i „Farma Spreča“ – 354.822 KM za nabavku junica, koje je kupila od firme „Milkos“. Ove dvije firme imaju zajedničkog vlasnika – „Teloptic“, koji je, također, dobio poticaj. „Telopticu“ je odobren poticaj od 775.299 KM za nabavku opreme i rekonstrukciju „Farme Spreča“. Budući da su ove firme povezane, federalni revizori su u izvještaju naveli da isplata poticaja za nabavku junica „Spreči“ nije bila opravdana.

„Farma Spreča” je jedna od firmi u vlasništvu Nedima Čauševića. Farmi je od 2010. do 2016. godine odobreno više od devet miliona KM poticaja po raznim osnovama. (Foto: CIN)
„Farma Spreča” je jedna od firmi u vlasništvu Nedima Čauševića. Farmi je od 2010. do 2016. godine odobreno više od devet miliona KM poticaja po raznim osnovama. (Foto: CIN)

Direktor „Milkosa“ Adin Fakić je za CIN rekao da ne može detaljno komentarisati primjedbe revizora, jer se odnose na davni period. Kaže da su „Farmu Spreča“ kontrolisale nadležne službe, koje nisu tražile da vrate poticaje.

“Ono što mogu reći je da smo je kupili devastiranu i napuštenu. Uložili smo 20 miliona maraka, zapošljavamo 80 radnika, 800 hektara obrađujemo i poticaje ostvarujemo u skladu sa zakonom i programom.”

Radna grupa Vlade FBiH je izvještaj o uočenim nezakonitostima prilikom dodjele poticaja za kapitalne investicije završila u martu 2013. S obzirom na to da ga nije mogao predstaviti Vladi, Mladina ga je sedam mjeseci kasnije predstavio Parlamentu FBiH, na tematskoj sjednici posvećenoj poljoprivredi. Parlament je naložio Vladi FBiH da u roku od 30 dana razmotri izvještaj i obavijesti istražne i inspekcijske organe.

Međutim, Vlada FBiH je to uradila tek u augustu 2015, kada je, između ostalog, naložila i Ministarstvu poljoprivrede da obradi preostalih 420 zahtjeva za dodjelu kapitalnih poticaja koji su ostali neotvoreni.

Ministar Šemsudin Dedić je u aprilu 2017. godine na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH posvećenoj poljoprivredi iznio podatke da je Vlada poništila 68 rješenja o dodjeli poticaja, od kojih se dio odnosi na kapitalne investicije. Sudovi su donijeli 54 osuđujuće presude protiv poljoprivrednika. Oko 200.000 KM nezakonito isplaćenih poticaja je vraćeno u budžet.

Kupovina glasova i poticanje vlastitih firmi

Lijanović je kao ministar koristio budžet i za kupovinu glasova na općim izborima, o čemu je CIN ranije pisao. Inspektori Federalne uprave policije (FUP) su opisali kako je Lijanović organizovao grupu sa 56 osoba i novcem od poticaja nagrađivao birače koji su glasali za njegovu stranku, što joj je pomoglo da 2010. godine uđe u vlast. Lijanovićevi aktivisti su lobirali građane slabog imovnog stanja. Obećavali su im po 100 KM za glas koji će dati kandidatima NSRZB-a. U vrijeme kada je Lijanović postao ministar, oni još nisu dobili obećani novac. Aktivisti stranke su ih na terenu upućivali da pošalju zahtjeve za jednokratne poticaje u Ministarstvo ili su ih sami ispunjavali u njihovo ime.

Lijanović je po dolasku na ministarsku poziciju promijenio Program za podršku poljoprivredi i tako omogućio isplatu jednokratnih poticaja, bez posebne kontrole. Time je skoro tri miliona maraka dodijelio ljudima koji su glasali ili prikupljali glasove za NSRZB. Prema uputama koje je dobila, Stajka Aukst iz Zavidovića poslala je zahtjev za poticaj. Glasala je za NSRZB i dobila poticaj za voćnjak, iako živi u stambenoj zgradi i ne bavi se uzgojem voća. Na stotine osoba je policiji dalo slične iskaze. FUP je podnio krivičnu prijavu protiv ministra Lijanovića i njegovih saradnika. Svjedočilo je najmanje 400 osoba, a predočeni su i materijalni dokazi, poput rješenja o isplatama i upute o glasanju. Prijava je proslijeđena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, ali navodi iz nje nikad nisu provjereni, jer još nije utvrđeno koji sud je za to nadležan.

Lijanović je poticaje dodjeljivao i firmama povezanim sa njegovom porodicom. Za tri godine je iz budžeta Ministarstva za poticaj izvoza isplaćeno 2,7 miliona KM firmama „ZD.I. Produkt“ i „Alpen – Mit“. U Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH sumnjiče članove porodice Lijanović da su osnivali ove firme kako bi izbjegavali plaćanje PDV-a. Osim toga, ove firme su im služile da nastave poslovati sa mesom, nakon što bi prethodne kompanije stvorile poreska dugovanja zbog kojih im je blokiran rad. Sve firme radile su u pogonima Mesne industrije Lijanovići, zapošljavale iste radnike i koristile istu opremu i robu.

Iza Kolinde Grabar Kitarović ostaju nesuglasice među žrtvama i podijeljeno tročlano Predsjedništvo

Kolinda Grabar Kitarović u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini boravila tri dana.

Predsjednica Hrvatke Kolinda Grabar Kitarović napustila je Bosnu i Hercegovinu, ostavljajući iza sebe zategnute odnose među žrtvama rata, ogorčenost javnosti prema Muniri Subašić i razjedinjeno tročlano Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Službena posjeta Grabar Kitarović Bosni Hercegovini došla je u vrijeme kada joj jedan dio javnosti nije naklonjen zbog ranijih istupa i poteza poput onog da sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom pokuša utjecati na unutrašnje probleme u Bosni i Hercegovini.

„Vidjeli smo neke njene izjave iz neprovjerenih izvora za koje nije imala dokaze kao što je 10.000 terorista koji borave u Bosni i Hercegovini, pa da je u Bosni i Hercegovini krizno žarište da se može tako reći zaratiti takoreći svakog trenutka”, podsjetila je analitčarka Ivana Marić.

Ipak, nakon sastanka sa tri člana Predsjedništvom, koji su u 2017. godini djelovali razjedinjeno, predsjednica Hrvatske održala je govor koji nije doveo do novih tenzija.

Uputila je, kako kaže, nekoliko važnih poruka, jer se posljednje vrijeme stvarala negativna klima.

Predsjednica Hrvatske kaže da joj nije namjera da se miješa unutrašnje problem Bosne i Hercegovine, kao i da se od Hrvatske može očekivati pomoć na putu ka Europskoj uniji.

„To što se mi zalažemo za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, za konstitutivnost hrvatskog naroda ne znači da ni na koji način omalovažavamo ili želimo da ta prava idu na uštrb ostalih naroda i naravno, svih manjina i građana Bosne i Hercegovine”, rekla je Grabar Kitarović.

Tokom prvog dana posjete, Grbar Kitarović se sastala sa političarima na državnom nivou, visokim predstavnikom Valentinom Inzkom, kardinalom Vinkom Puljićem, majkama Srebrenice…

Niz je pitanja koja je Bosna i Hercegovina i Hrvatska ne mogu riješiti.

„Nema pomaka u otvorenim pitanjima koja su stara decenijama. Insistirao sam na pitanjima granice, potrošnje vodenog resursa iz Buškog jezera, ogromne imovine Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj koja nije vraćena i pelješkog mosta“, rekao je bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović, prenosi portal Klix.

Izjava Munire Subašić

U prvi plan dospjela je Munira Subašić nakon što su se predstavnice Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa.

Subašić je rekla da je predsjednici Hrvatske zahvalna još od 2015. godine, kada je došla na obilježavanje godišnjice genocida u Sarebrenici i „izgovorila pravu riječ koju je trebala da kaže, da se tamo desio genocid”.

Kazala je da je ona za nju kraljica bez obzira na sve. Ipak, na pitanje o posjeti predsjednice Hrvatske Ahmićima, Subašić je rekla da o tome ne bih govorila, te nastavila:

„Ja sam uvijek rekla i novinarima i svima, ja znam šta se u Srebrenici desilo, ne znam više nigdje šta se šta desilo. Svako ima udruženje, organizacije, majke neka dignu svoj glas i neka kažu. Nemam ja nikome ništa zamjerati, ja samo zamjeram onima koji nisu došli su Srebrenicu, koji nisu odali počast našim žrtvama, jer, ipak, mi smo bili pod zaštitom Ujedinjenih nacija, desio se genocid i to je moja borba do mog života.”

Ova izjava naišla je na brojne reakcije i osude.

„Udruženje Žena-žrtva rata šokirano je izjavom Munire Subašić, predsjednice Udruženja "Majke enklave Srebrenica i Žepa", koja je danas rekla da ne zamjera predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović zato što nije posjetila Ahmiće, te da ona govori samo o Srebrenici, jer ne zna više nigdje šta se desilo. Mi itekako zamjeramo hrvatskoj predsjednici, zamjeramo joj što nije nikada otišla u Ahmiće, Vareš (Stupni do)...”, saopćeno je iz Udruženja koje predvodi Bakira Hasečić.

Naknadno je Kada Hotić, članica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, nastojala objasniti izjavu Subašić, rekavši da se nije snašla na pitanje o Ahmićima, dalje obrazlažući da dobiju primjedbe ako „miješaju u neke druge krajeve”.

Posjeta Ahmićima

Kolinda Grabar Kitarović posjetila Ahmiće i Križančevo selo
Kolinda Grabar Kitarović posjetila Ahmiće i Križančevo selo

Ipak, u tajnosti je predsjednica Hrvatske odala počast žrtvama Ahmića i Križančevog sela kod Viteza. U Ahimićima su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane ubili 116 osoba bošnjačke nacionalnosti, dok su pripadnici Armije Bosne i Hercegovine ubili znatan broj Hrvata u Križančevom selu.

„U mjesta pijeteta volim odlaziti u tišini. Jednostavno, pokloniti se žrtvama, razmišljati o prošlosti, ali prije svega s nakanom da se ta prošlost nikada ne ponovi... Treba gledati u budućnost dobrih odnosa svih naroda i građana BiH”, rekla je Grabar-Kitarović, prenosi Slobodna Evropa.

Kolinda Grabar Kitarović, nakon posjete Derventi, napustila je napustila Bosnu i Hercegovinu.

Politička analitčarka Ivana Marić smatra da će predsjednica Hrvatske svojim pomirljivim tonom poboljšati situaciju koju je pogoršala ranijim istupima, dok članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine i vladajuća koalicija, kako kaže, ostaju „duboko zaraženi u svojim netrpeljivostima”.

BIRN: Balkanska suđenja za terorizam bacaju svjetlo na veze s dijasporom

Ahmed Moussa. Izvor: BIRN

Suđenja za ratovanje u Siriji i Iraku u svim državama bivše Jugoslavije pokazuju da je velika većina optuženih bila ili indoktrinirana ili tijesno povezana s radikaliziranim zajednicama u Njemačkoj, Austriji i Italiji.

“Ja ne znam šta je Islamska država”, rekao je Ahmed Mousa u novembru prošle godine, nakon što je privremeno pušten na slobodu iz zatvora u Bugarskoj, piše u analizi BIRN - Balkanska istraživačka mreža

Mousa je imam iz Iztoka, dijela grada Pazardžik na jugu Bugarske. Uhapšen je prije tri godine zajedno s još 13 osoba zbog sumnje da su širili propagandu tzv. Islamske države i podsticali na vjersku mržnju.

Mousa i još dvojica su kasnije dodatno optuženi i da su pružali pomoć stranim ratnicima na njihovom putu za Siriju.

Mousa je do svoje dvadesete godine bio hrišćanin. Redovno je odlazio u lokalnu evangelističku crkvu. Međutim, kasnije je postao jedan od vođa novog islamističkog pokreta u Iztoku. U presudi kojom je proglašen krivim za širenje vjerske mržnje opisan je proces njegove transformacije.

Mousa je prešao na islam tokom jedne posjete Austriji sredinom devedesetih godina. Potom je pohađao jednogodišnji kurs za imame u bugarskom selu Surnica – i upravo tamo ga je njegov učitelj, koji je studirao u Saudijskoj Arabiji, upoznao sa selefijskim idejama.

Policijska istraga je otkrila da su Mousa i njegova grupa bili čvrsto povezani s velikom bugarskom zajednicom u Kölnu u Njemačkoj, gdje su inače mnogi bugarski Romi otišli radi zaposlenja.

Jedan svjedok je kazao tužiocima da je Angel Simov, jedan od druge dvojice optuženih, pomogao Turčinu s kojim je radio u Njemačkoj da otputuje u Siriju.

Sudski spisi dalje potvrđuju da je sam Mousa 2001. godine u Kölnu stupio u kontakt sa “Kalifatom”, turskom islamističkom organizacijom sa sjedištem u Njemačkoj, i pristao da širi njihove ideje. Te godine u decembru organizacija je zabranjena.

Ipak, Mousin slučaj nije izoliran događaj. Suđenja za terorizam i učešće u stranim konfliktima u ostalim balkanskim državama koje prati Balkanska istraživačka mreža (BIRN) pokazuju da su mnogi optuženi ili primali novac od organizacija i pojedinaca iz Evrope ili su bili pod uticajem evropskih islamskih fundamentalista, i to prije svega iz Njemačke, Austrije i Italije.

Austrija – centar bh. džihadista


Sudski postupci u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Austriji pokazuju da je većina ratnika u Siriji povezana s dijasporom nastanjenom u Austriji. Jedan od razloga tome jeste i činjenica da je Austrija vrlo blizu. Pored toga, tvrde eksperti, fundamentalističke organizacije u Austriji imaju značajan stepen slobode.

“Zbog otvorenosti austrijskog društva vjerskim slobodama i značajne balkanske populacije koja živi tamo, za propovjednike radikalnog islama bilo je lako da [tamo] razviju organizacije, uključujući i najozloglašenije radikalne islamističke propovjednike”, kaže profesor Jasmin Ahić sa sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.

Sud BiH je 2016. godine oglasio Nedžada Mujića krivim zbog pružanja finansijske pomoći stranim borcima. Sam Mujić je također u periodu od 2013. do 2015. godine nekoliko puta putovao iz Austrije u Siriju. Sud BiH je utvrdio da je Mujić putovao u Siriju sa značajnim sumama novca, koje bi onda davao ratnicima koji su se borili protiv režima sirijskog predsjednika Bashara Al-Asada.

Mujić je osuđen na godinu dana zatvora, ali je tu kaznu izbjegao time što je platio novčanu u iznosu od oko 15.000 eura, i vratio se u Austriju, gdje ima privatni biznis.

Sudovi u Austriji su također procesuirali slučajeve povezane sa džihadistima porijeklom iz BiH. Tako je prije tri godine policija uhapsila Mirsada Omerovića, poznatijeg kao Ebu Tejim, i još dvanaest osoba zbog sumnje da su vrbovali ljude za vršenje terorističkih aktivnosti. Hapšenje je uslijedilo nakon što su dvije tinejdžerke – Sabina Selimović i Samra Kesinović – pobjegle iz Austrije u Siriju. Policija je vjerovala da je Omerović, koji je inače rođen u Tutinu u jugozapadnoj Srbiji, veoma značajna osoba u mreži tzv. Islamske države u Evropi.

Omerović je, kako se navodi u policijskim dokumentima, bio veza između vođstva stacioniranog u Raki u Siriji, i bosanskohercegovačkih ratnika, među kojima je bio i Bilal Bosnić – koji trenutno izdržava sedmogodišnju kaznu zatvora zbog poticanja na ratovanje u Siriji.

Omerović je 2015. osuđen na 20 godina zatvora, a tokom suđenja se saznalo i da je upravo on vodio jednu od džamija u koje su išli mnogi džihadisti s prostora bivše Jugoslavije.
Bosanskohercegovačke sigurnosne službe vjeruju i da se iza portala “Vijesti Ummeta”, koji širi propagandu, nalaze upravo radikalni islamisti iz Austrije.

Što se tiče Srbije, suđenja optuženima za terorističke aktivnosti u Siriji također pokazuju da su vođe omladinskih organizacija koje su regrutirale mlade iz Novog Pazara – imale ili finansijske ili duhovne veze sa Austrijom.

Albanski džihadisti okrenuti Italiji


Pored građana BiH, i Albanci su još jedna veoma značajna balkanska grupa boraca na ratištima Bliskog istoka. Ali, dok je BiH okrenuta Austriji, Albanci tradicionalno imaju bliske veze sa Italijom, koja je veoma često utočište albanskim kriminalcima i, odskora, albanskim džihadistima.

Tako je, naprimjer, kosovsko suđenje Sametu Imishtiju – koji je koristio “Facebook” za širenje propagande tzv. Islamske države – pokazalo da je često putovao u Italiju i bio povezan s tamošnjom kosovskom i albanskom dijasporom.

Prošle godine je italijanska policija uhapsila četvero građana Kosova zbog sumnje da su “islamski militanti”. Svi oni su imali dozvole za boravak u Italiji. Do hapšenja je došlo nakon 12 racija, od kojih je deset bilo u centru Venecije, jedna u Mestreu i jedna u Trevisu.

Mediji su tada objavili da se na telefonskim snimcima osumnjičenih čulo kako slave teroristički napad u Londonu iz marta 2017. godine, kada je pedesetdvogodišnji Halid Masud kolima uletio u masu ljudi koja je išla preko Vestminsterskog mosta i ubio tri osobe, a potom na smrt izbo policajca ispred zgrade Parlamenta.

“Svi su bili pobornici ideologije tzv. Islamske države i zainteresovani za nedavne napade, prije svega na onaj u Londonu, koji su hvalili”, kazao je Adelchi D’Ippolito, tužilac u ovom predmetu.

Derand Krasniqi, ekspert za sigurnost iz Tirane, rekao je za BIRN da su najproblematičniji slučajevi terorizma u kojima su učestvovali Albanci imali veze sa Italijom. Krasniqi je kazao i da su italijanske vlasti u posljednjih nekoliko godina deportirale najmanje petnaest Albanaca zbog sumnji na ekstremizam.

Tako je u maju prošle godine iz Italije deportiran dvadesetpetogodišnji Albanac koji je tamo živio osam godina, nakon što je optužen da aktivno podržava tzv. Islamsku državu (ISIL). U oktobru iste godine vlasti su protjerale dvojicu Albanaca – jednog porijeklom iz Makedonije, a drugog iz Albanije – jer je antiteroristička policija u Bariju otkrila da su bili u konstantnom kontaktu s radikalnim pristalicom ISIL-a. Mjesec dana kansije, u novembru 2017., dvadesetdvogodišnji Albanac koji je živio u Riminiju vraćen je u Albaniju jer je, po navodima medija, izašao iz kućnog pritvora i pojavio se u crkvi, tražeći od prisutnih da prijeđu na islam.

Italijanske vlasti također sumnjaju da radikalne islamističke ćelije u Albaniji omogućavaju siguran prolaz iz Italije u Siriju, i militantima i cijelim porodicama. To je bio slučaj kod Alda Kobuzija i Marije Giulije Sergio, koju su italijanski mediji prozvali “Lady Džihad”.

BIRN je imao uvid u dokument prema kome je italijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova 2015. godine identificiralo pet radikalnih ćelija s Balkana koje su bile aktivne u Italiji i koje su regrutirale borce da ratuju na strani tzv. Islamske države. Ćelije u italijanskim gradovima Milanu, Rimu, Liguriji, Lucci i Sieni su bile infiltrirane u lokalne zajednice muslimanskih emigranata iz Albanije, Kosova, Makedonije i BiH.

Derand Krasniqi je kazao da su i njemačke, belgijske i britanske vlasti također zabrinute zbog aktivnosti radikaliziranih članova balkanske dijaspore u njihovim državama.

On tvrdi da je propagandna mašinerija tzv. Islamske države imala veliki uticaj i na prvu i na drugu generaciju balkanskih migranata u zemljama Zapadne Evrope. Ovi ljudi su u inostranstvo prvenstveno otišli radi boljeg života, bježeći od siromaštva i nezaposlenosti na Balkanu, a potom su postali mete radikalnih islamista.

To je bio slučaj s Perparom Delijom, kosovskim Albancem koji je prošlog mjeseca poginuo u automobilskoj nesreći u Siriji.

Sadri Delija, njegov otac, rekao je za BIRN da je vijest o pogibiji sina dobio od člana porodice koji živi u Njemačkoj, odakle je Perparo i otišao u Siriju.

“Nisam vidio svog sina sedam godina. Otišao je u Njemačku da studira teologiju i jezik. Kada je otišao u Siriju, tamo još uvijek nije bio počeo rat. Allah je tako odlučio, to je bila njegova sudbina”, kazao je Sadri.

KOSOVO: Istraga atentata na dobrom putu, Vučić sutra dolazi na sjever

Policija je ogradila mesto ubistva srpskog političara Olivera Ivanovića, ispred njegove kancelarije u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice.

Ministar pravde, Abeljard Tahiri, izjavio je u petak da su institucije Kosova na dobrom putu u rasvijetljavanju slučaja ubistva Olivera Ivanovića. On je prilikom posjete zatvoru u Smrekovnici kazao da je Kosovo za saradnju sa Srbijom u ovom slučaju, te istakao da je u četvrtak podnijeo zahtjeve Policije i Tužilaštva Kosova Vladi Republike Srbije.

„Nije prvi put da sarađujemo sa Republikom Srbijom. Bilo je na desetine slučajeva kada smo razmjenjivali informacije u vezi različitih slučajeva na zvaničnom nivou. Činjenica da danas postoji komunikacija između Ministarstva pravde Kosova i Ministarstva pravde Srbije, znači da se radi o komunikaciji između dvije države“, kazao je on a prenosi RFE.

„Mi ćemo sarađivati do one mjere dok ne uspijemo da rasvijetlimo ovaj poslednji slučaj, a to je ubistvo Olivera Ivanovića. Razmijenićemo svaku informaciju, takođe smo tražili informacije od njih i čekamo da ih dostave policiji i tužilaštvu. Mislim da su institucije Kosova na pravom putu kada je u pitanju rasvijetljavanje ovog slučaja“, kazao je Tahiri.

Kosovo je odbilo da dopusti uključenost Srbije u istragu ubistva, ali je potvrdilo saradnju u razmjeni informacija.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić Kosovu će boraviti sutra, gdje će razgovarati sa političkim predstavnicima Srba i građanima južno od reke Ibar, saopšteno je danas iz njegovog kabineta.

Vučić je posjetu Kosovu najavio u utorak, nakon sjednice Savjeta za nacionalnu bezbijednost koja je uslijedila poslije ubistva lidera Građanske inicijative SDP Olivera Ivanovića.

Turska gomila vojne trupe na granici sa Sirijom. Najavili napad na kurdsku enklavu Afrin

A man poses on an armored vehicle with portraits of Turkish President Recep Tayyip Erdogan parked outside the parliament building in Ankara, Turkey, July 16, 2016.

Turski ministar odbrane Nuretin Džanikli rekao je danas da je njegova zemlja odlučna da pokrene vojnu ofanzivu protiv enklave Afrin u Siriji jer kurdski borci u tom području predstavljaju "stvarnu" i sve veću pretnju za Tursku.

Džanikli, kako prenosi RFE, nije rekao kada će operacija početi, samo da vlasti rade na tome da tajming napada bude najbolji mogući.

"Operacija će biti izvedena. Teroristička organizacija će biti počišćena", naveo je ministar.

On je dodao, takođe bez preciziranja, da se radi i na minimizovanju eventualnih turskih gubitaka u ljudstvu.

Turska smatra jedinice sirijskih Kurda produženom rukom kurdskih pobunjenika u Turskoj i saopštila je da će napasti njihovu enklavu Afrin.

Na granici se gomilaju trupe i tenkovi, javlja agencija AP.

A Turkish military armored vehicle patrols on the border line located opposite the Syrian town of Atimah, Idlib province, in this picture taken from Reyhanli, Hatay province, Turkey Oct. 10, 2017.
A Turkish military armored vehicle patrols on the border line located opposite the Syrian town of Atimah, Idlib province, in this picture taken from Reyhanli, Hatay province, Turkey Oct. 10, 2017.

Turski parlament je jučer glasao za šesto po redu produženje vanrednog stanja u zemlji, uvedeno nakon propalog puča u ljeto 2016.

Vanredno stanje omogućava Vladi i predsjedniku da zaobiđu parlament pri donošenju zakona i odluka.

Oko 50 000 ljudi je zatvoreno a više od 100 000 je uklonjeno sa posla nakon što je 2016. proglašeno vanredno stanje u Turskoj.

A Turkish military special forces officer stands guard near the mausoleum of Mustafa Kemal Ataturk, the founder of modern-day Turkey in Ankara, Turkey, Nov. 10, 2017.
A Turkish military special forces officer stands guard near the mausoleum of Mustafa Kemal Ataturk, the founder of modern-day Turkey in Ankara, Turkey, Nov. 10, 2017.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG