Linkovi

Aktuelno

Kalifornija: 30-tak osoba umrlo od gripe

Doktori kažu da je sezona gripe ove godine u Sjedinjenim državama umjereno jaka, ali da bi se mogla pogoršati. Na desetine pacijenata završava u bolnici, I izvjestan broj ljudi je umro ili od gripe ili komplikacija usljed gripe. Ono što su mnogi mislili da je jaka prehlada pretvorilo se u nešto smrtonosno.

Gripa se sada raširila širom Sjedinjenih država. Broj ljudi koji se dovode u bolnice se svake sedmice udvostručava. Najteže pogođena je Kalifornija gdje ima veliki broj slučajeva, te neke bolnice liječe pacijente od gripe u šatorima ili hodnicima hitne službe.

Mnogi ljudi gripu smatraju prehladom I misle da će je prebroditi. Za nadati se je da hoće, ali ne prebrodi je svako, kaže doktor Adrian Cotton.

7-godišnji Cisco Galvez je umro od virusa I njegova majka je očajna.

To se desilo tako brzo, za samo nekoliko dana. Nikada to nisam očekivala, bio je zdravo dijete.

U cijeloj zemlji je izvješteno o 41 hiljadu slučajeva. U Kaliforniji je 30 tak osoba umrlo.

Influenza je ovdje, jaka je I moramo uraditi sve što možemo kako bi spriječili I minimalizirali da se prenosi.

Dominantna vrsta je gripa H3N2 A, koja se u prošlosti povezivala sa većim rizikom od odlaska u bolnicu I smrti. Vakcine protiv gripe se svake godine proizvode koristeći se dominantnim virusom koji je u južnoj hemisferi kružio tokom zimskih mjeseci. Ali ponekad se desi da se virus na osnovu kojeg je napravljena vakcina razlikuje od onog koji zapravo stigne u Sjedinjene države, tako da vakcina ne bude toliko djelotvorna. Očekuje se da vakcina ove godine ima učinkovitost od 10 do 30%. Pa ipak, doktori savjetuju ljude da se vakcinišu, ako to već nisu uradili.

Vjerujem da vakcina djeluje, jer ono što ona sadrži je zapravo virus za kojeg znamo da kruži, kaze jedna doktorica.

Čak I kada vakcina nije ista kao virus koji kruži, ona često sprječava najgore komplikacije, upalu pluća I smrt. Centar za kontrolu bolesti I agencije za zdravlje u 46 zemalja su objavile studiju u publikaciji Lancet sa novim I većim procjenama smrtnih slučajeva.

Oni se koriste novijim podacima I očekuju da će broj smrtnih slučajeva godišnje iznositi između 300 I 650 hiljada ljudi u svijetu, u zavisnosti od jačine virusa. U izvještaju se također kaže da je rizik od smrti najveći u najsiromašnijim regionima svijeta, uključujući I sub saharsku Afriku.

IGOR CRNADAK: Delegacija Južne Osetije nanijela veliku štetu Republici Srpskoj

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik razgovarao jeu Banjaluci sa predsjednikom Južne Osetije Antolijem Bibilovim, 10. januar 2018.

Posjeta delegacije samoproglašene i međunarodno nepriznate Južne Osetije nanijela je ogromnu štetu Republici Srpskoj i predstavlja devalviranje njenog značaja i statusa na međunarodnom planu.

Poručio je ovo ministar inostranih poslova Bosne i Hercegovine (BiH),Igor Crnadak precizirajući da ovo Ministarstvo nije bilo obaviješteno niti je učestvovalo u organizaciji ove posjete.

Član Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić je, takođe, saopštio da nije upoznat sa ovom posjetom niti je Predsjedništvo raspravljalo o dolasku delegacije Južne Osetije u Bosnu i Hercegovinu.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik razgovarao je u srijedu (11.januara) u Banjaluci sa predsjednikom Južne Osetije Anatolijem Bibilovim koji je u četvrtak, uz ostalo, u Istočnom Sarajevu, zajedno sa ambasadorom Rusije u BiH, Petrom Ivancovim položio vijence na spomenik ruskom diplomati Vitaliju Čurkinu.

Trump više puta nazvao Haiti i Afriku "us..nim zemljama"

Arhiva - Predsjednik SAD Donald Trump

Predsjednik Donald Trump zapanjio je zakonodavce na sastanku o imigraciji u Bijeloj kući, kada je više puta govorio o Haitiju i afričkim nacijama kao o "us--nim zemljama" ("sh--hole ceountries").

"Zašto imamo sve te ljude iz us--nih zemalja koji dolaze ovamo", upitao je predsjednik, kako su prvo izvijestili mediji uključujući Washington Post, New York Times i CNN. Taj grubi termin znači prljavštinu i siromaštvo.

Trump je rekao da bi SAD trebalo da dozvole ulazak više ljudi iz mjesta kao što je Norveška, čiji se premijer susreo sa njim u Bijeloj kući u srijedu.

Odgovor Bijele kuće

Nakon što su mediji, uključujući i Glas Amerike, uputili pitanja, portparol Bijele kuće Raj Shah izdao je saopštenje u kome se kaže da će predsjednik prihvatiti samo imigracione sporazume koji se "adekvatno odnose prema sistemu lutrije za vize i lančane migracije - dva programa koji štete našoj ekonomiji i omogućavaju teroristima da uđu u našu zemlju".

Lančana migracija je termin koji koriste kritičari imigracije i koji se odnosi na sistem koji dozvoljava rođacima da sponzorišu dolazak članova njihovih porodica u SAD.

Odgovor iz Bijele kuće nije demantovao da je predsjednik upotrijebio grub jezik kada je govorio o Haitiju i Africi.

Takođe se kaže da će Trump uvijek odbijati "privremene, slabe i opasne mjere koje... podrivaju imigrante koji traže bolji život u SAD legalnim putem".

Glas Amerike došao je do kabineta američkih zakonodavaca koji su, prema izvještajima, prisustvovali sastanku. Pomoćnici zakonodavaca koji su prisustvovali sastanku odbili su da komentarišu Trumpove opaske, prenio je AP.

Trump je više puta načinio opasku dok je senator Dick Durbin, demokrata iz Ilinoisa, objašnjavao glavne dijelove sporazuma koji su postigli šestoro senatora iz obje partije i koji štiti gotovo 800.000 mladih imigranata od deportacije i pojačava graničnu kontrolu, piše Washington Post.

PROFESOR GORAN MARKOVIĆ: Članovi Predsjedništva BiH zloupotrebljavaju poziciju

Član Predsjedništva predstavlja etničke, a ne entitetske ili državne interese: Goran Marković

Stranačke vođe se plaše smanjivanja političke moći ukoliko ne bi mogli vršiti i stranačku i državnu funkciju, kaže profesor Goran Marković.

U Ustavu BiH je zapisano da se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.

Međutim, u dijelu u kojem se govori o eventualnom proglašavanju neke odluke destruktivnom po vitalni interes entiteta, pominju se bošnjački, hrvatski i srpski član Predsjedništva BiH. I to se uglavnom provodi u praksi, članovi Predsjedništva se ponašaju kao predstavnici naroda kojem pripadaju, što na određeni način već sugeriše da je BiH duboko podijeljena zemlja.

"Stranačke vođe se plaše smanjivanja političke moći ukoliko ne bi mogli vršiti i stranačku i državnu funkciju", kaže profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo Goran Marković, te komentariše ustavni položaj članova Predsjedništva BiH i moguće kvalitetnije uređivanje njihove odgovornosti, kao i sankcionisanje za neustavno ponašanje.

RSE: Kako Ustav BiH određuje poziciju članova Predsjedništva BiH, s obzirom da se u prvi plan ističe da su oni predstavnici tri konstitutivna naroda – bošnjačkog, hrvatkog i srpskog? Da li bi Predsjedništvo kao kolegijalni organ, trebalo provoditi i zastupati državne interese, a ne pojednačne – nacionalne ili entitetske?

Marković: Sam Ustav ne određuje koga oni predstavljaju. Trebalo bi, pošto je to kolektivni šef države, da predstavljaju državu. S druge strane, Ustavni sud BiH kaže da oni predstavljaju sve građane, zato što su ih građani birali neposredno. A opet, s treće strane, ako analiziramo na koji način Predsjedništvo odlučuje, dolazimo do zaključka da oni predstavljaju svoje konstitutivne narode. Zaista nije moguće dati jednostavan odgovor koji bi imao svoje uporište u Ustavu. U principu, moguća su tri različita odgovora.

Predsjedništvo o nekim pitanjima odlučuje konsenzusom, pa ako nema konsenzusa, član Predsjedništva može da uloži veto zato što smatra da je povrijeđen vitalni interes entiteta. Iz te činjenice neko može zaključiti da on predstavlja svoj entitet, jer vodi računa o vitalnom interesu entiteta. Na primjer, ako hrvatski član Predsjedništva uloži veto, o spornoj odluci Predsjedništva odlučuju hrvatski delegati u Federaciji BiH. Onda to znači da član Predsjedništva predstavlja hrvatske, a ne entitetske ili državne interese.

Nije moguće jednostavno reći da članovi Predsjedništva predstavljaju svoj narod, ili državu ili svoj entitet. Ustav daje povod da se daju različiti odgovori na to pitanje. Članove Predsjedništva BiH biraju neposredno građani, a obično za svakog kandidata glasaju građani iz reda njegovog naroda, jer je naše društvo podijeljeno. Željko Komšić, kao član Predsjedništva, je bio izuzetak. Poznato je da su za njega većinom glasali Bošnjaci, to se može vidjeti prema mjestima gdje je dobio najviše glasova.

RSE: Može li se desiti da i u ovako postavljenom sistemu član Predsjedništva BiH zastupa interese svih naroda, odnosno građana?

Marković: Naš sistem je postavljen tako da se sve dijeli na tri dijela i kao takav on blokira ljude koji bi željeli da u Predsjedništvu predstavljaju sva tri naroda, odnosno sve građane. Ne kažem da to nije moguće ali je teško, prije svega da takvi ljudi uopšte uđu u Predsjedništvo, a zatim i da obavljaju funkciju člana Predsjedništva. Lakše je onim koji se obraćaju samo svom nacionalnom biračkom tijelu jer mogu igrati na nacionalnu kartu odnosno na nacionalni naboj. Njima je mnogo lakše, ali to istovremeno otežava funkcionisanje Predsjedništva BiH.

RSE: Da li bi bilo dobro da članovi Predsjedništva BiH "zalede" članstvo u partijama dok im traje mandat? Da li je to prilagodljivo bh. situaciji u kojoj su članovi Predsjedništva, u pravilu, istaknute stranačke ličnosti? Trenutno su dva člana – Bakir Izetbegović i Dragan Čović predsjednici Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) a treći član, Mladen Ivanić je osnivač a sada počasni član Partije demokratskog progresa (PDP)?

Stranačke vođe se plaše smanjivanja svoje političke moći ukoliko ne bi mogli istovremeno vršiti stranačku i državnu funkciju

Marković: Što se tiče istovremenog vršenja stranačke funkcije i funkcije člana Predsjedništva, smatram da to nije dobro rješenje. Poznato je, na primjer, da Ustav Hrvatske zabranjuje predsjedniku Republike istovremeno vršenje stranačke funkcije. Neki drugi ustavi ne poznaju ovu zabranu, ali u praksi se dešavalo da predsjednik Republike podnese ostavku na stranačku funkciju, kao što je uradio Tomislav Nikolić u Srbiji.

Smatram da bi članovima Predsjedništva BiH samim Ustavom trebalo zabraniti istovremeno vršenje stranačkih funkcija. Na taj način, članovi Predsjedništva bi u svojim rukama potencijalno koncentrisali manju političku moć. U modernim političkim sistemima, moć ne proističe samo iz vršenja državne funkcije, već, ponekad i više, iz vršenja stranačke funkcije. Kad se u rukama pojedinca spoji vršenje i stranačke i državne funkcije, to može dovesti do pretjerane koncentracije političke moći. Stoga, smatram da važeće rješenje u Ustavu BiH nije dobro.

U principu, nema pravnih smetnji za izmjenu Ustava koja bi zabranjivala istovremeno vršenje stranačke funkcije i funkcije člana Predsjedništva. Jedina smetnja je političke prirode, jer se stranačke vođe plaše smanjivanja svoje političke moći ukoliko ne bi mogli istovremeno vršiti stranačku i državnu funkciju.

RSE: Nekada se čini da među njima nema dovoljno saradnje, što bi moralo biti u jednom kolektivnom tijelu. Da li je to, između ostalog, razlog što imaju različite stavove o pojedinim pitanjima ili što djeluju samostalno?

Marković: U onim pitanjima o kojima se ne mogu dogovoriti, oni djeluju na svoju ruku i koriste poziciju koju imaju, kako bi promovisali lične stavove i stavove svoje političke stranke, i tako zloupotrebljavaju poziciju člana Predsjedništva. Ustav je propisao način odlučivanja Predsjedništva. Ako se analizira Ustav, nije moguće da neko od članova Predsjedništva uradi nešto samoinicijativno a da to bude u skladu s Ustavom. Ali, nema mehanizma utvrđivanja odogovornosti, niti sankcija. Jedan od primjera je kada je Bakir Izetbegović podnio zahtjev za reviziju presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u postupku tužbe BiH protiv Srbije za genocid, iako se zna da član ili predsjedavajući Predsjedništva ne može sam da to uradi, već je to nadležnost Predsjedništva kao kolegijalnog organa.

Predsjedavajući je prvi među jednakima, on samo koordinira rad ovog organa. Ali, niko od njih nema samostalnu vlast, iako se nekada upravo tako ponašaju i izgovaraju stavove koji nisu stavovi Predsjedništva. To je sasvim suprotno Ustavu koji kaže da odluke donosi Predsjedništvo. Dešava se da članovi Predsjedništva zloupotrebljavaju poziciju koja nosi značajnu političku moć. Kad jedan član kolektivnog organa izražava stavove, on šalje snažnu poruku i utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Čak utiče na poziciju BiH u međunarodnim odnosima.To nije ceremonijalna funkcija, baš zbog toga oni je koriste da bi promovisali svoje stavove, kao da su to državni stavovi.

RSE: Ako postoji više tumačenja koga predstavljaju članovi Predsjedništva BiH, logično je pitanje kome oni odgovaraju?

Marković: Kada je riječ o odgovornosti, postoji opšti problem, ne samo kada su u pitanju članovi Predsjedništva, nego i svi ostali funkcioneri, a to je što oni svojim biračima ni na kakav način ne odgovaraju dok njihov mandat traje. Ako je član Predsjedništva biran na četiri godine, on tokom te četiri godine nikome ne odgovara. I to je jedan veliki problem, jer nema mogućnosti za bilo kakve sankcije.

Ali to je sistemski problem, ne samo sa članovima Predsjedništva, nego i sa poslanicima, sa entitetskim predsjednicima, sa načelnicima opština, itd. Naravno, samim Ustavom je propisano da Predsjedništvo donosi odluke. To znači da pojedini član Predsjedništva ne može ništa da radi na svoju ruku, ali poznato je da su u nekim slučajevima pojedini članovi Predsjedništva, recimo čak i u Generalnoj skupštini UN-a, zastupali svoje stavove a ne stavove Predsjedništva. To je, recimo, Haris Silajdžić svojevremeno radio.

Članovi Predsjedništva mogu da krše Ustav kako god hoće, jer znaju da za to neće odgovarati

Naravno, to je kršenje Ustava, ali je problem što nije predviđen postupak razrješenja člana Predsjedništva ako prekrši Ustav, što u svim drugim državama postoji i što bi trebalo da bude propisano. Znači, ako je neki član Predsjedništva prekršio Ustav, mora biti predviđen postupak za njegovo razrješenje. U BiH toga nema. I zbog toga se dešava da članovi Predsjedništva mogu da krše Ustav kako god hoće, jer znaju da za to neće odgovarati. Tako se dešava da oni rade na svoju ruku, umjesto da odlučuju zajedno.

RSE: Da li bi u Ustav BiH trebalo unijeti mehanizam odgovornosti članova Predsjedništva, ne samo u smislu eventualnog kršenja Ustava nego i redovnog polaganja računa za ono što radi svaki od njih?

Marković: Ustav bi trebalo mijenjati barem u tom smislu da se utvrdi odgovornost za člana Predsjedništva koji prekrši Ustav. To bi bio minimum, što znači da treba predvidjeti da može biti pokrenut postupak za povredu Ustava u situaciji ako jedan član Predsjedništva na sebe preuzme nadležnosti Predsjedništva kao kolegijalnog organa.

Ustavni sud njihovu poziciju tumači kao da su oni predstavnici svih građana, s čim se ne slažem. Ne ulazim u to da li bi tako bilo bolje, nego kako je sada regulisano. U praksi, oni se ponašaju kao predstavnici svojih naroda. Ustav je u tom pogledu protivrječan – možete zaključiti da članovi Predsjedništva treba da predstavljaju sve građane ili samo svoje narode. Zavisi od toga šta neko potencira dok tumači ovaj pravni akt.

Članovi Predsjedništva dobro znaju da svoje glasove duguju biračima iz reda svog naroda. Samo je Željko Komšić bio izuzetak od tog pravila.

SRBIJA: Četiri početka suđenja i godine pritvora za “sirijske ratnike”

Procesi se vode pred Višim sudom u Beogradu

Prvo suđenje za ratovanje u Siriji je pred srbijanskim pravosuđem počelo iznova četiri puta, spajane su dvije optužnice, a optuženi se u pritvoru nalaze već četiri godine, što, prema stručnjacima, predstavlja kršenje prava na suđenje u razumnom roku.

Piše: Elameri Škrgić Mikulić, BIRN BiH

U martu ove godine navršit će se četiri godine otkako se Sead Plojović, Izudin Crnovršanin i Ferat Kasumović nalaze u pritvoru, dok se protiv njih vodi sudski proces na Višem sudu u Beogradu za udruživanje radi činjenja djela terorizma, zbog ratovanja u Siriji.

Pored njih, u pritvoru se, po istoj optužnici, oko godinu i pol dana nalazi i Tefik Mujović, a u odsustvu se sudi i Abidu Podbićaninu. Nakon dvije godine pripremljena je i druga optužnica u koju su uključena lica nedostupna organima gonjenja Srbije jer se nalaze u Siriji – Goran Pavlović i Rejhan Plojović.

Milan Antonijević, direktor Komiteta pravnika za ljudska prava “Yucom”, koji prati ovaj proces, kaže da u ovom suđenju najviše pažnje privlači činjenica da pritvor traje skoro četiri godine i da je suđenje više puta počinjalo iznova.

“Ovo suđenje je započelo u martu 2015., a poslije samo nekoliko mjeseci došlo je do izmjene Sudskog vijeća pa je postupak formalno počeo ispočetka. Već u februaru 2016. godine opet dolazi do promjene člana Vijeća, što opet povlači iste posljedice. Nakon šest mjeseci, suđenje opet počinje ispočetka zbog spajanja dva postupka”, pojašnjava Antonijević.

Prema njegovim riječima, radi se o kršenju prava optuženih na suđenje u razumnom roku.

Iz Višeg suda u Beogradu tvrde da prava optuženih nisu prekršena i da je pritvor na snazi zbog “opasnosti od bjekstva i mogućeg ponavljanja krivičnog djela”.

Prva optužnica za ratovanje u Siriji pred srbijanskim pravosuđem, protiv Abida Podbićanina, Seada Plojovića, Tefika Mujovića, Izudina Crnovršanina i Ferata Kasumovića, podignuta je početkom 2015. godine.

Pavlović, Plojović i Kasumović optuženi su da su posredstvom Podbićanina i Mujovića početkom 2013. godine uspostavili vezu sa organizacijama koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasile za terorističke – “Islamskom državom Iraka i Levanta” i “Frontom Al-Nusra”. Optuženima se stavlja na teret da su od istomišljenika u Srbiji, zemljama u regionu i Zapadnoj Evropi prikupljali novac i finansirali, vrbovali osobe radi učešća u oružanim sukobima.

Kašnjenja zbog novih hapšenja

U aprilu 2016. godine dolazi do hapšenja Mujovića, koji se do tada nalazio u bjekstvu, pa je suđenje krenulo iznova.

Srbijansko tužilaštvo je zatim podiglo novu optužnicu protiv Gorana Pavlovića i Rejhana Plojovića, te je došlo do spajanja postupka, a iz Višeg suda u Beogradu navode da je ovo bilo opravdano jer se optuženima “stavlja na teret da su radnje preduzimali zajednički s prvobitno optuženim”.

Na upit Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zašto se četvorica optuženih tako dugo drže u pritvoru, iz Višeg suda u Beogradu kao razlog za to navode opasnost od bjekstva i ponovnog činjenja krivičnih djela.

“Iz izjave okrivljenog Plojovića proizilazilo je da je isti neprijavljeno boravio na jednoj adresi u Novom Pazaru, ali da se ne sjeća kućnog broja, kao i iz izjave okrivljenog Kasumovića proizilazi da isti nije boravio na adresi prebivališta na kojoj je prijavljen. Po ocjeni suda, navedene okolnosti, promatrane u međusobnoj povezanosti, nesumnjivo predstavljaju okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva”, stoji u odgovoru Višeg suda u Beogradu.

Advokat Mensur Šmrković, koji zastupa Seada Plojovića i Izudina Crnovršanina, okrivljuje “nekorektnost Tužilaštva”, koje je u ovom slučaju tokom trajanja sudskog procesa pripremalo novu optužnicu po istom pravnom osnovu, a potom su tražili spajanje postupka.

“Sada, nakon dvije godine, ponovo smo na početku. To odudara od sudske prakse. Tužilaštvo nije moglo ne znati za te druge ljude i radnje. Svi oni su praćeni, bili su na mjerama. Ovi su ljudi unaprijed kažnjeni. Onaj ko provede skoro četiri godine u pritvoru, da se danas završi postupak, već je kažnjen”, kazao je Šmrković.

S njim se slaže direktor Komiteta pravnika za ljudska prava “Yucom” Milan Antonijević, koji pojašnjava da je pritvor mjera što se određuje samo u izuzetnim okolnostima, i treba se svesti na najkraće neophodno vrijeme, a sa sobom povlači i obavezu suda da postupa s naročitom hitnošću.

On napominje da je Ustavni sud Srbije povodom trajanja pritvora zauzeo stav, i u slučajevima kada ocijeni da su razlozi za produžavanje pritvora dovoljni, da se preispituje i da li su sudovi pokazali naročitu hitnost u postupanju.

“Ovdje treba imati u vidu i Ustavom propisane garancije prava na pravično suđenje, koje podrazumijeva i pravo na suđenje u razumnom roku. Srbija godišnje isplaćuje veoma velike sume novca na ime naknade štete zbog neosnovanog pritvora”, kaže on.

Želja za okončanjem u “razumnom roku”

Antonijević dodaje da dodatnu pažnju izaziva i činjenica da svi optuženi nisu državljani Srbije, pa je povećana pažnja i međunarodne zajednice, koja je zainteresirana kako da se postupak okonča “u razumnom roku i uz jasne garancije zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda”.

Postupci u Sudu BiH za boravak na sirijskom ratištu i pokušaje pridruživanja paravojnim formacijama – u kojima su osuđene 23 osobe na ukupno 41 godinu i osam mjeseci zatvora – u prosjeku su trajali ne više od tri mjeseca. Najduži postupci, s više optuženih, trajali su oko deset mjeseci.

Sarajevski advokat Senad Bilić, s iskustvom u predmetima terorizma, kaže da se “opasnost od bjekstva” u sudskoj praksi obično rješava zamijenjenom mjerom oduzimanja putnih isprava i ličnih dokumenata, te određivanjem kućnog pritvora ili zabrane napuštanja mjesta boravišta.

“Na Sudu BiH se vode procesi za najveće ratne zločine, pa su ljudi pod mjerama zabrane. Čudi me što ovi optuženi u Srbiji nisu išli s apelacijama na Ustavni sud”, kaže Bilić.

Prema Biliću, pripajanje više optužnica također nije uobičajeno u bh. sudskoj praksi.

“Radi se o istom činjeničnom supstratu, a uvedeni su novi optuženi. Po meni, to su teška kršenja prava na suđenja u razumnom roku”, kaže Bilić.

Bilić dodaje da je izuzetno teško dokazati ovu vrstu krivičnog djela terorizma s obzirom na malo informacija o stanju u Siriji.

“Naime, neki od njih jesu išli na strana ratišta, to nije sporno. Ipak niko nije uspio sa sigurnošću utvrditi na čijoj su se oni strani borili”, kaže Bilić.

Prema optužnici, Sead Plojović nije ni kročio na tlo Sirije, za Mujovića Tužilaštvo tvrdi da jeste, dok je Izudin Crnovršanin, prema negovom advokatu, u Siriju otišao iz vjerskih pobuda, sa suprugom i dvoje maloljetne djece, ali se zbog teških uslova vratio za mjesec dana.

Zaprijećena kazna zatvora za ova djela je do 15 godina, a prema riječima advokata, tužilac se nije izjasnio koliko će tražiti za njih.

“Određene vjerske djelatnosti koje oni čvrsto upražnjavaju, tužilac tretira radnjom koja ima obilježja krivičnog djela. Konkretno, u islamu neovisno kojem redu pripadaju, propisana su davanja, u smislu međusobnih pomaganja. Određena takva davanja Tužilaštvo tretira kao finansiranje terorizma”, kaže Šmrković.

Prema Šmrkoviću, njegov branjenik Crnovršanin dobio je poruku od prijatelja iz Rožaja, koji je tražio da on odnese 100 eura izvjesnom Irfanu na autobusnu stanicu. Irfan je putovao u Istanbul i novac je na koncu trebao biti isporučen Tefiku Mujoviću.

“Tih 100 eura je finansiranje terorizma za mog branjenika i Tefika Mujovića. I obojica su na taj način u djelu. Jedan zbog vršenja terorizma, a drugi za finansiranje”, pojašnjava Šmrković.

Ovaj postupak je u Srbiji prvi za ratovanje u Siriji, ali Više javno tužilaštvo u Beogradu je do sada pokrenulo 45 postupaka zbog odlaska na ukrajinsko ratište. Do sada su sklopljena 24 sporazuma o priznanju krivice.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG