Linkovi

Aktuelno

BIRN BiH: Obračuni u pravosuđu, umjesto borbe protiv korupcije

Kompleks Državnog pravosuđa

Državno tužilaštvo u posljednjih godinu i po podiglo je samo osam optužnica za koruptivna djela, što, prema stručnjacima, govori o tome da se tužioci više bave međusobnim obračunima nego procesuiranjem najvećih korupcijskih afera.

Piše: Elameri Škrić Mikulić, BIRN BiH

U proteklih 18 mjeseci, Tužilaštvo BiH podiglo je osam optužnica za sva koruptivna djela, od kojih je pet protiv službenika Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) i Granične policije za djela primanja dara.

Od velikih optužnica, u istom periodu, državni tužioci podigli su tek dvije – u predmetu “Bobar banka”, u kojem je 15 osoba optuženo za organizovani kriminal i milionske zloupotrebe, te protiv bivšeg direktora UIO-a Kemala Čauševića i još dvojice optuženih.

Kemal Čaušević nakon jednog od ranijih ročišta pred Sudom BiH
Kemal Čaušević nakon jednog od ranijih ročišta pred Sudom BiH

U Transparency Internationalu BiH kao jedan od najvećih problema navode izostanak procesuiranja najvećih korupcijskih afera, koje građane najviše zanimaju.

“U isto vrijeme na sceni imamo afere vezane za nosioce pravosudnih institucija i međusobne obračune predstavnika pravosuđa. Izazivanjem ovakvih afera pažnja se skreće ne samo s nerada i neefikasnosti u procesuiranju aktuelnih slučajeva, već i sa političkih uticaja na pravosuđe, koji postaju sve vidljiviji”, kaže Ivana Korajlić iz Transparency Internationala.

Advokati i bivše sudije koji rade pred Državnim sudom navode da je razlog za slabe rezultate loš izbor neiskusnih tužilaca, pritisci, te interne afere između nosilaca pravosudnih funkcija.

U protekle dvije godine donesen je veći broj presuda za koruptivna djela. Prema podacima Suda BiH, donesene su ukupno 32 pravosnažne presude, i to 25 osuđujućih i sedam oslobađajućih. Osuđena su 43 lica. U istom periodu doneseno je i sedam nepravosnažnih presuda, od čega pet osuđujućih, jedna djelimično osuđujuća i jedna oslobađajuća presuda.

Na upit Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) o izrečenim sankcijama, iz Suda BiH kažu da je zatvorska kazna izrečena u 15 predmeta u rasponu od šest mjeseci do četiri godine, te novčane kazne u osam predmeta, od 1.000 do 10.000 maraka.

Uslovnih osuda je bilo u 12 predmeta i kretale su se u rasponu od tri mjeseca do jedne godine i deset mjeseci.

Obustavljene istrage

Iz Transparency Internationala kažu da, uprkos mnogo većem pritisku javnosti, u posljednjih godinu i po nije došlo do značajnijih pomaka kada je u pitanju procesuiranje ovih djela. Za BIRN BiH Korajlić kaže da je evidentan nesrazmjer između broja prijava i predmeta koji su završili istragama ili optužnicama.

Naime, kako pokazuje analiza monitoring procesuiranja ovih djela u bh. pravosudnim institucijama koju je radio Transparency International, Tužilaštvo BiH je u 2016. zaprimilo 211 prijava za krivična djela korupcije, a u toj godini je, kako stoji u ovoj analizi, donijelo 67 naredbi o neprovođenju istrage, 24 naredbe o obustavi istrage, a samo 54 istrage su pokrenute.

“Slučajevi poput ‘Pandore’ pokazali su brojne probleme. Od dugotrajnosti do nesposobnosti da se istraže svi aspekti slučaja. Kemal Čaušević je u svom iskazu imenovao brojne funkcionere, dovodeći ih u vezu s ovom aferom, ali i drugim, a izostao je odgovor u smislu provjera navoda i procesuiranja uključenih”, kaže Korajlić.

Advokat Asim Crnalić o procesuiranju ovih djela za BIRN BiH kaže da je problem što se i dalje provode istrage i najčešće podižu optužbe za takozvana “službenička” krivična djela.

“Rijetke su istrage vezane za kriminal u javnim nabavkama iako je to područje najveće sumnje. Odbrana je često u situaciji da dokazuje nevinost svog branjenika umjesto da tužiteljstvo dakazuje njegovu krivnju”, kaže Crnalić.

Kao poseban problem on izdvaja nalaze i mišljenja sudskih vještaka koje angažiraju tužioci, kako kaže, “uglavnom iz komercijalnih razloga”.

“Kako bi bili ponovo angažirani, vještaci svoje ekspertize rade s ciljem da osnaže osnove sumnje”, navodi Crnalić.

S druge strane, advokatica Irena Pehar kaže da u posljednje vrijeme primjećuje bolji rad tužilaca, kao i trend vođenja finansijskih istraga koje prethode podignutim optužnicama. Ona pojašnjava da se takve istrage u velikoj mjeri zasnivaju na principu praćenja kretanja novca.

“To se pokazalo izuzetno korisnim u suzbijanju kriminaliteta i otkrivanju brojnih kaznenih djela, a ne samo pranje novca”, kaže Pehar.

Ujednačavanje prakse

Osvrćući se na procesne probleme, Crnalić primjećuje da tužilaštvo predmete opterećuje velikim brojem raznih dokumenata. Kako kaže, većina izvedenih dokaza ne dokazuje postojanje odlučnih činjenica.

“Tužiteljstvo bi trebalo raditi selekciju na način da kvalitet zamijeni kvantitet. Također, nedopustivo je da tužitelji prijete svjedocima da će ih procesuirati ako ne budu svjedočili protiv osumnjičenih”, kaže Crnalić.

Nekadašnji sudija Suda BiH a danas advokat, Vlado Adamović u posljednje vrijeme zapaža veći interes u pravosuđu da se ozbiljnije počne raditi na djelima iz korupcije i organiziranog kriminala, ali tvrdi da je to teško s “neiskusnim kadrom tužilaca”.

“Oni su zapravo tek djelimično krivi što su dovedeni u tu poziciju. Odgovornost snosi Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV), koje je dozvolilo da dosta neiskusnih ljudi dođe na tako formalno značajno mjesto”, kaže Adamović.

On dodaje da sudijama i tužiocima nedostaju zajedničke sjednice i timski rad. One formalno postoje, ali se ne praktikuju, smatra Adamović.

“Ljudi su prepušteni sami sebi, puno je lakše raditi kada imaš priliku da se konsultuješ sa starijim kolegama. To je odličan način za korekciju, ubrzanje posla i ujednačavanje prakse. Ti ljudi su već izabrani za nosioce pravosudnih funkcija, potrebno je naći način da se najbolje upotrijebe”, zaključuje on.

Iz Transparency Internationala kao rješenje problema navode najprije otklanjanje političkih uticaja, te uspostavljanje sistema izbora i imenovanja sudija i tužilaca, kao i članova VSTV-a, koji će biti zasnovan na iskustvu i nezavisnosti, a ne političkoj raspodjeli funkcija.

Ivana Korajlić, Transparency International BiH
Ivana Korajlić, Transparency International BiH

Ključno je, kako dodaju iz Transparency Internationala, vršiti provjeru imovine sudija i tužilaca.

“Tamo gdje političke stranke i nosioci vlasti biraju sebi tužioce i sudije, nikada neće biti efikasnog procesuiranja korupcije”, kaže Korajlić.

Hiljade na protestu u Rumuniji zbog promjena poreza i pravosudnih zakona

Demomsntranti u protestu protiv promjene poreza i pravosudnih zakona ispunuli su glavni bulevar u Bukureštu, Rumunija, 26. novembra 2017.

Hiljade ljudi protestoalo je u nedjelju u glavnom gradu Rumunije protiv planiranih promjena u pravosudnom sistemu, za koje tvrde da će omogućiti visokoj korupciji da prođe nekažnjeno, kao i protiv poreskih promjena koje bi dovele do smanjenja plata.

Demonstranti su se kratko sukobili sa konjičkom policijom u Bukureštu, duvajući u pištaljke i nazivajući vladajuću Socijaldemokratsku partiju "crvenom kugom", asocirajući na njene komunističke korjene i jednu od partijskih boja.

Hiljade su izašle na ulice Temišvara, Kluža, Jašija, Brašova, Sibinja i Konstance kako bi iskazali svoj bijes prema ljevičarskoj vladi. U Bukureštu, hiljade su marširale do rumunskog parlamenta.

Protest u nedjelju bio je najveći od masovnih antikorupcionih protesta koji su se održavali početkom godine i koji su bili najveći od pada komunizma u Rumuniji. Mediji izvještavaju da su desetine hiljada ljudi izašle na ulice širom zemlje, ali zvaničnih brojeva nema.

Demonstracije su izbile ranije ove godine nakon što je vlada dekriminalizovana zloupotrebu položaja. Vlada je na kraju ukinula ukaz, nakon više od dvije nedelje svakodnevnih demonstracija.

Tužiteljka je nedavno zamrzla imovinu bivšeg lidera partije, Livija Dragnea, usljed istrage pronevjere teške 21 milon eura u fondovima Evropske unije.

Evropska antikorupcijska kancelarija, OLAF, saopštila je da je novac pronevjeren isplatom zvaničnicima i drugima iz Evropskog fonda za regionalni razvoj za rekonstrukciju puteva u Rumuniji. Od Rumunije je zatraženo da vrati taj novac.

Dragnea je negirao zloupotrebe i žalio se na odluku da mu bude zamrznuta imovina. On ne može da bude premijer, zbog optužbe da je 2016. namještao glasanje.

„JADRANKO PRLIĆ I DRUGI”: Zaključci prvostepene presude

Sa lijeve strane: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodna Praljak, Milivoj Petković i Valentin Ćorić, 29. maj 2013. godine.

Prvostepenom presudom iz 2013. godine, Tribunal u Hagu je osudio Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentinu Ćorića i Berislava Pušića na 111 godine zatvor

Prvostepeno vijeće Tribunala u Hagu je zaključilo da je Republika Hrvatska imala opštu kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima najprije Hrvatske zajednice, a potom Herceg-Bosne.

Za sudije nema sumnje da je postojao udruženi zločinački poduhvat kojeg su činili najviši funkcioneri Hrvatske i Herceg – Bosne. Cilj formiranog udruženog zločinačkog poduhvata je bio stvaranje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine, utvrdile su sudije.

Krajnja namjera je bila pripojiti entitet Hrvatskoj nakon eventualno raspada BiH ili da postane nezavisna država u BiH, usko vezana sa Hrvatskom, jedan je od nalaza presude.

„Već u decembru 1991. godine članovi rukovodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (među kojima je Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice, a potom Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i čelnici Hrvatske (među kojima je Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske) ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskog zajednici Herceg-Bosni”, uvjerenja su sudije.

Tužilački dokaz u postupku protiv Prlića i drugih
Tužilački dokaz u postupku protiv Prlića i drugih

Govoreći o ulozi optužene „hrvatske šestorke”, sudije su stekle uvjerenje da su Prlić, Stojić, Petković i Praljak za takav plan znali „u najmanju ruku” od oktobra 1992. godine.

Obrazlažući počinjene zločine, Sudsko vijeće je stvorilo sliku da je postojao očigledan obrazac ponašanja i da nije riječ o sačici nedisciplinovanih vojnika odgovornih za strahote.

„Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili učesnici u udruženog zločinačkog poduhvata kako bi otjerali muslimansko stanovništvo iz Herceg-Bosne”, zaključak je sudija.

U presudi su se, između ostalih, osvrnuli na zločine u Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Mostaru, selu Stupni Do.

U infografici možete pogledati podatke o optuženima i kompletno izricanje prvostepene presude.

​Odgovornost optuženih:

  • „Jadranko Prlić je znao za brojne zločine koje su počinili pripadnici oružanih snaga Hrvatske zajednice (kasnije Republike) Herceg-Bosne. Također je znao i za teške uslove u kojima su Muslimani, uhapšeni od strane HVO-a, držani u zatočeništvu u zatvorima u Dretelju, Gabeli i na Heliodromu. Unatoč tome, opravdavao je zatočavanje muslimanskih civila i poricao stvarnost njihovog položaja.”
  • „Bruno Stojić je bio informisan o zločinima koje je HVO počinio tokom vojnih operacija u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine i Jablanici u aprilu 1993. godine, o deložiranju muslimanskog stanovništva u julu 1993. u Ĉapljini, o granatiranju i napadima na članove međunarodnih organizacija, kao i o lošim žvotnim uslovima muslimanskog stanovništva u istočnom Mostaru. Takođe, bio je informisan o činjenici da Muslimani zatočeni od strane HVO-a u zatvorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli i na Heliodromu nisu držani u uslovima u skladu s međunarodnim pravom. Pored toga, nije ulagao ozbiljnije napore da se stane u kraj činjenju zloĉina, iako je imao potrebne ovlasti i to mu je bila dužnost.”
  • „Slobodan Praljak je bio informisan o tome da pripadnici oružanih snaga HVO-a premještaju i zatočavaju muslimansko stanovništvo Prozora u periodu od jula do avgusta 1993. godine. Znao je da će u opštini Mostar biti počinjeni zločini, konkretno, znao je za ubistva, rušenje zgrada u istočnom Mostaru (uključujući džamije i Stari most), i za ranjavanje i napade na ĉlanove međunarodnih organizacija. On je omogućio ubistva Muslimana koji nisu pripadali nikakvim oružanim snagama, kao i uništavanje imovine u Stupnom Dolu u oktobru 1993. godine. Nije ulagao nikakve ozbiljnije napore da se stane u kraj zločinima koje su činile oružane snage HVO-a.”
  • „Milivoj Petković je planirao i omogućio vojne operacije u opštini Gornji Vakuf u januaru 1993. godine. On je planirao i rukovodio vojnim operacijama u opštini Jablanica u aprilu 1993. godine, onemogućio međunarodnim posmatraĉima pristup selima Sovići i Doljani, i potom koordinirao preseljenje civila u Gornji Vakuf. Rukovodio je vojnim operacijama u opštini Prozor u aprilu i junu 1993. godine i planirao operacije u julu i avgustu 1993. godine. Učestvovao je u planiranju granatiranja istočnog Mostara, blokirao pristup humanitarnim konvojima za muslimansko stanovništvo istočnog Mostara, planirao vojnu ofanzivu na stari dio grada Mostara, uključujući i onu od 8. novembra 1993. godine koja je dovela do rušenja Starog mosta u Mostaru.”
  • „Valentin Ćorić je do 10. novembra 1993. igrao ključnu ulogu u funkcionisanju mreže zatočeničkih centara HVO-a. Doprinio je držanju hiljada Muslimana u zatočeništvu pod teškim uslovima, tokom kojeg su ti ljudi premlaćivani, zlostavljani i ponižavani.”
  • „Berislav Pušić je znao za masovna hapšenja Muslimana u Herceg-Bosni, i to od aprila 1993. godine kada su hapšenja krenula u opštini Jablanica. Znao je za vrlo teške uslove u kojima su Muslimani bili zatoĉeni - u školi u Sovićima i u zatvorima u Dretelju, Gabeli i Ljubuškom - kao i za zlostavljanja zatočenika na Heliodromu i u zatočeničkom objektu Vojno. Ipak, on nikada nije preduzeo potrebne mjere kako bi se ti uslovi popravili ili zlostavljanja prekinula.”

Žalba na presudu i zahtjev Hrvatske

Žalbu na presudu u martu ove godine iznijela je Odbrana, negirajući ove zaključke Sudskog vijeća. Branilac Prlića, Michael Karnavas, je članovima Žalbenog vijeća poručio da prvostepenu presudu „trebaju uzeti i baciti u smeće”.

„To su greške koje čovjek ne bi očekivao od jednog pretresnog vijeća na međunarodnom nivou”, rekao je Karnavas.

Prlić je u izlaganju kazao da Sudsko vijeće nije razmatralo dokaze prema kojima je Herceg-Bosna bila protiv prekrajanja granica i za saradnju sa muslimanima: „Vijeće je pogrešno utvrdilo kriminaliziranu namjeru Herceg-Bosne.”

Sa druge strane, Tužilaštvo traži veće kazne, tačnije 220 godina zatvora.

Tribunal u Hagu odbio je zahtjev Hrvatske da se uključi u žalbeni postupak sa namjerom da pokuša osporiti zaključak koji se odnosi na udruženi zločinački poduhvat i odgovornost čelnika Hrvatske.

PUTIN POTPISAO ZAKON: Strani mediji mogu da budu 'strani agenti'

Predsjednik Rusije Vladimir Putin

Predsjednik Rusije, Vladimir Putin potpisao je u subotu koji omogućava označavanje medija kao "stranih agenata", što je objašnjeno kao reakcija na obavezu ruske televizijske kuće Russia Today da se tako registruje u SAD.

Zakon, koji je donji dom parlamenta usvojio sredinom mjeseca, a gornji ove nedjelje, objavljen je na zvaničnom sajtu sa pravnim dokumentima i stupa na snagu odmah.

Prema zakonu, svi strani mediji koji rade u Rusiji mogli bi biti označeni kao "strani agenti" na osnovu odluke Ministarstva pravde.

Predviđa se obaveza entiteta da vlastima daju informacije o svojoj finansijskoj situaciji i da u svim svojim dokumentima naznače da su "strani agenti".

Formalno, novi tekst samo proširuje zakon iz 2012. godine, koji se do sada odnosio samo na nevladine organizacije.

Kao prve potencijalne mete novog zakona pominju se radio stanice Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa/Radio sloboda, koje finansira američki Kongres.

"U ovom trenutku ne možemo spekulisati o efektima novog zakona, jer nijedna novinska organizacija još nije bila označena 'stranim agentom', a ograničenja koja se odnose na takve 'agente' nisu objavljena", izjavio je predsjednik Radija Slobodna Evropa Thomas Kent.

"Ostajemo posvećeni nastavku novinarskog rada u interesu pružanja tačnih i objektivnih vijesti našoj publici na ruskom govornom području", rekao je Kent.

John Lansing, direktor Odbora guvernera za međunarodno emitovanje (BBG), izjavio je da „karakterisanje takvog poteza Rusije kao reciprocitetne mjere poteza SAD-a, predstavlja iskrivljivanje realnosti“.

„Ruski mediji, Uključujući Russia today i Sputnik, slobodni su da rade unutar SAD i mogu biti, i jesu, prenošeni preko kablovskih TV i FM radio emitera“, dodao je Lansing.

„Istovremeno, mediji SAD koji se emituju međunarodno, uključujući Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa, protjerani su sa TV i radio stanica u Rusiji“.

On je dodao i da su „naši novinari na terenu izloženi maltretiranju od strane ruskih vlasti i suočavaju se sa brojnim restrikcijama u svom poslu“.

EU: Ruski zakon o medijima pretnja za slobodu izražavanja

Ruski zakon koji omogućava označavanje medija kao "stranih agenata" predstavlja prijetnju za slobodne i nezavisne medije", ocijenila je Evropska unija (EU).

"Zakon koji je suprotan obavezama Rusije prema poštovanju ljudskih prava, predstavlja dodatnu prijetnju za slobodne i nezavisne medije kao i za pristup informacijama", navodi se u saopštenju.

EU je dodala da zakon predstavlja "pokušaj smanjenja prostora za nezavisni glas u Rusiji".

Zakon su kritikovale i organizacije Human Rights Watch i Amnesty International.

Izazovi za gradove od Bostona do Bangkoka

Pripreme za sljedeći vijek sa rastućim nivoom mora i okeana jedan je od najvećih izazova za priobalne gradove od Bostona do Bangkoka. Pogledajmo prilog koji je pripremio novinar Glasa Amerike, Steve Baragona, o rješavanju tog problema u jednom od najugroženijih gradova u Sjedinjenim državama.

Brod za krstarenje plovi pored luke u Miamiju - gradu koji voli svoju obalu, a čije šire područje ima preko 3 miliona stanovnika, a vrijednost nekretnina u kojoj ti ljudi žive doseže više milijardi dolara.

Ali sa klimatskim promjenama ni morska voda na toj obali ne miruje.

"Ovo je odvod kišnice, a ta voda se postepeno vraća na naše ulice", kaže Sue Brogan, stanovnica Miami-a koja živi u kvartu Shorecrest, u ulici koja je jedva iznad nivoa mora. U jeku plime, okeanska voda izbija kroz odvode za kišnicu i plavi niske dijelove grada. Za sada je to samo neprijatnost, ali Sue zna da će se stvari pogoršati: "Sadašnja situacija je samo upozorenje. Pitanje je šta nas čeka dalje. Ako se ne pozabavimo sa ovim pitanjem lokalno i globalno, imaćemo mnogo veći problem", kaže.

Postoji opasnost da će veliki djelovi Južne Floride u narednim decenijama biti potopljeni.

Na drugoj strani zaljeva Biscayne, Miami Beach se prilagođava podizanjem nivoa ulica i instalacijom pumpi. Ali to je skupo. To su mjere koje za stanovnike koštaju preko pola milijarde dolara, kaže direktor za javne radove, Eric Carpenter, i dodaje: "Hvala Bogu, naši građani koji plaćaju za ove radove shvatili su da ako ništa ne uradimo, to će nas koštati puno više."

I stanovnici grada Miami-ja su to shvatili. Upravo su izglasali obveznice u vrijednosti od 200 miliona dolara za neophodne radove po gradu, a vodi se rasprava i o uvođenju mnogo drastičnijih mjera, kao redizajniranje čitavih kvartova grada putem otkupa vodom najugroženijih stambenih objekata i pretvaranjem područja u parkove.

Jane Gilbert, zadužena za planiranje, kaže da se to ipak neće desiti tako skoro: "Radi se o dugoročnom planiranju, ali vjerujemo da je bolje krenuti sa tim razgovorima na vrijeme, jer ćemo se lakše prilagoditi tim idejama", kaže.

S vremenom će takvi radikalni poduhvati postati neophodni. Sudbina Miami-ja zavisi od brzine rasta nivoa okeana, a ta brzina se nažalost povećava.

Caroline Lewis vodi jednu grupu za pitanja klimatske promjene, i kaže da je povlačenje naselja sa obale neizbježno: "Moraćemo napustiti obalu prije ili kasnije. Ali ako to planiramo unaprijed, moći ćemo primijeniti neke od ideja koje će omogućiti što sigurniji život građana tokom što dužeg perioda. Ako uspijemo u tome, bićemo model i za druge gradove širom svijeta."

Ali u gradu koji je nastao na rubu močvarne divljine, ljudi su optimisti.

"Za svaki problem postoji inženjersko rješenje. Sve se svodi na pitanje da li postoji politička volja da se prevazidju poteškoće vezane sa tim rješenjima, i volja da se finansiraju ta rješenja", kaže Eric Carpenter, direktor grada za javne radove.

A to je pitanje sa kojim će se Južna Florida i gradovi na obalama mora širom svijeta u narednom periodu morati pozabaviti.

Rastući nivo mora prijeti priobalnim gradovima
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:11 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG