Linkovi

Aktuelno

Nada za Afghanistan, nakon 13 godina rata

General John Campbell

Protekla nedjelja je označila je početak novog poglavlja u odnosima Washingtona i Kabula, a nakon okončanja trinaestogodišnjeg rata koji su američke i NATO snage vodile u Afganistanu.

Podstaknute užasom i traumom nakon terorističkih napada 11. septembra 2001 godine, Sjedinjene Države su, po naredjenju tadašnjeg predsjednika George W Busha:

“...počele napade na Al Qaidine kampove za obuku terorista.”

…i tako je počeo najduži kopneni rat u američkoj historiji koji je sada završen. Komandant Međunarodnih sigurnosnih snaga u Afganistanu (ISAF), američki general John Campbell, je obilježio kraj borbene misije na ceremoniji održanoj u Kabulu, izmedjuostaloga rekavši:

Danas je kraj jedne ere i početak nove. Danas, NATO završava svoju borbenu misiju, trinaestogodišnji poduhvat ispunjen značajnim uspjesima i ogromnim žrtvama, naročito hiljada koalicionih vojnika i afganistanske vojske i policije koji su mnogo dali da bi izgradili bolju budućnost za ovu, ratom razorenu, zemlju.”

Ceremoniji je prisustvovao i afganistanski ministar za sigurnost, Hanif Atmar.

“U ime predsjednika Ashrafa Ghanija, i afganistanskog naroda,želim da izrazim duboku zahvalnost koaliciji NATO saveza zbog napora i žrtava u Afganistanu od 2001. Cijena naše borbe bila je ogromna.”, kazao je Atmar.

Okončanje rata, u kojem je poginulo gotovo tri i po hiljade pripadnika NATO snaga, među kojima više od dvije hiljade američkih vojnika, uz utrošenih više od hiljadu milijardi dolara, bilo je prioritet Obamine administracije.

“Naš najduži rat imaće dostojan kraj. To nam pruža priliku da se osvrnemo na sve ono što su nam ove porodice dale. Mi se možemo okupiti sa svojim obiteljima i prijateljima jer su naši vojnici spremni da se oproste sa svojim najbližima kako bi služili svojoj zemlji.”, rekao je američki predsjednik.

Rok za povlačenje borbenih snaga je protekle godine bio povod za podjele u Washingtonu. U martu je tadašnji komandant koalicionih snaga Joseph Dunford upozorio :

“Ukoliko odemo krajem 2014, afganistanske bezbjednosne snage će se početi osipati. Sigurnosna situacija će se pogoršati.”

Afganistan je međutim u septembru potpisao dugo odlagani sporazum sa Sjedinjenim Državama i NATO-om, koji omogućava da u zemlji ostane određen broj stranih vojnika koji će nastaviti obučavati i savjetovati afganistanske snage. Republikanski senator John McCain, koji je kritizirao plan administracije za povlačenje snaga, sada je veći optimista u pogledu budućnosti Afganistana.

“Vjerujem da sada postoji odgovarajuća podrška i partnerstvo sa Sjedinjenim Državama u svakom pogledu, i vojnom i ekonomskom.”, kazao je senatotr McCain

Pojedini stanovnici Kabula takođe pokazuju oprezni optimizam. Jedan od njih kaže da je ponosan na afganistanske bezbjednosne snage, dok se drugi založio za dalji angažman Amerike i NATO kada je riječ o obuci vojnika.

Intervju - loš film, prevelika cijena

Intervju - loš film, prevelika cijena
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:53 0:00

Indonezija: Deset godina nakon cunamija

Od 13 zemalja zahvaćenih ogromnom vodenom stihijom Indonezija je pretrpjela najteže gubitke. Obale provincije Banda Aće na otoku Sumatra bile su najbliže stihiji pokrenutoj zemljotresom.

Prije deset godina, 26. decembra 2004. godine, dogodio se zemljotres u Indijskom Okeanu, toliko snažan da je izazvao pomeranje Zemljine ose za nekoliko centimetara i izazvao cunami, ogromni vodeni val koji je ubijao, rušio i odnosio na svom putu. Deset godina kasnije godina kasnije malo šta ukazuje na fizičke strahote i razaranja. Psihološke posljedice među preživelima i dalje snažno prisutne.

U toj prirodnoj katastrofi u zemljama čije obale izlaze na Indijski ocean poginula je skoro četvrtina miliona ljudi, od toga trećina djece, a bez domova je ostalo još skoro 5 miliona ljudi.

Od 13 zemalja zahvaćenih ogromnom vodenom stihijom Indonezija je pretrpjela najteže gubitke. Obale provincije Banda Aće na otoku Sumatra bile su najbliže stihiji pokrenutoj zemljotresom.

Salmi Hardijanti, žiteljka sa tog prostora, izgubila je 23 rođaka. I kao što je to bio slučaj sa desetinmama hiljada drugih žrtava, njihova tijela nikada nisu pronađena.

“Trudim se da posjetim svaku masovnu grobnicu u Banda Aćeu da bih se molila za njih, za moje nikad nađene” – kaže Salmi.

Samsul Bahri, čija je kuća bila samo 20 metara udaljena od plaže izgubio je suprugu. Jedna humanitarna organizacija Bahriju je ponovo sagradila kuću na istom mjestu.

“Ne mogu da živim bilo gdje drugo. Morao samda se vratim ovdje, iako se plašim” – kaže on.

Tri kilometra od obale nalazi se spomenik, svjedočanstvo snage cunamija, u selu prije deset godina poptuno uništenom. Brod težak 2.700, dugačak 69 i širok 19 metara svojim je generatorima davao struju naseljima na obali. Talas cunamija u jednoj jedinoj sekundi pomjerio je brod 5 kilometara od njegove originalne pozicije.

Igrom sudbine 60 od 400 učenika jedne škole je preživjelo. Surija i sada pohađa tu školu. Imao je 7 godina u vrijeme katastrofe. 12 članova njegove porodice je stradalo. Spasioci su ga, slomljene noge i sa drugim povredama uspjeli nekako naći. Proveo je u bolnici mjesec dana. Sada kaže:

“Gde god da krenemo, bilo gdje da sjednemo, kuda god da trčimo, smrt će nas jednog dana stići. Uz pomoć Alaha, živimo i umiremo.”

Međunarodne i indonežanske humanitarne organizacije su u provinciju Aće poslale brojne radnika i milijarde dolara pomoći. Poslije određenog vremena nije imalo smisla raspoređivati pomoć i neke od tih agencija objavile su da donacije više nisu potrebne.

“Bilo je više novih kuća nego ljudi koji bi u njima mogli da žive. Bilo je više brodova i mreža nego ribolovaca” - kaže Mingming Remata Evora, direktorica indonežanske dječije nevladine organizacije Internacionalni plan.

Razorni cunamiji dešavali su u brojnim slučajevima i ranije, pogađali su Sumatru i ostale indonežanske otoke stoljećima. To je opasnost sa kojom priobalno stanovništvo živi, svjesno i spremno nove cunamije, ali i sa nadom da ih neće biti.

Banda Aceh: Deset godina nakon devastirajućeg tsunamija
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

Banda Aceh: Deset godina nakon devastirajućeg tsunamija

Banda Aceh: Deset godina nakon devastirajućeg tsunamija
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:06 0:00

Američka ekonomija u odličnom stanju, ali...

US GDP Change per Quarter

Američka ekonomija se oporavlja brže nego što se pretpostavljalo. Ministarstvo trgovine objavilo je juče svoju konačnu procjenu bruto društvenog proizvoda za treći kvartal ove godine, pokazujući da je ekonomija od jula do septembra rasla po godišnjoj stopi od 5 procenata. Razlog? Potrošači imaju sve veće povjerenje u ekonomiju, a takva osjećanja vjerovatno će još rasti u 2015. godini.

Američka ekonomija rasla je po najvećoj indeksnoj stopi još od 2003. godine, dijelom i zbog pojačane potrošnje kako potrošača tako i poslovnih subjekata. Analitičari kažu da to nije samo slučajan skok nego znak za bolje stvari u budućnosti. Brad McMillan iz Commonwealth Financial Network-a objašnjava:

Radi se o najbržoj stopi rasta, mislim, za punih 11 godina. I to govori da smo ustvari veoma blizu ne bih rekao “eksploziji", ali već imamo održiv oporavak i on se i ubrzava.

Za finansijska tržišta bio je to rani praznični poklon, koji je pomogao da industrijski indeks Dow prvi put premaši 18 hiljada poena. Bruto društveni proizvod, zbir svih proizvedenih roba i usluga u zemlji, najšire je mjerilo ekonomskog zdravlja. A u potrošački orijentiranoj zemlji poput Sjedinjenih Država - to znači da je vrijeme za biznis da se i sam pojača, kaže glavni ekonomista firme Barclays Capital, Michael Gapen, i dodaje:

Dvije trećine američke ekonomije su povezane sa potrošnjom i istorija nas uči da investicije prate potrošnju, odnosno ekonomski rast. Dakle, ako ukupna ekonomija dobija na brzini - 2015. godina bi trebala biti sezona jake poslovne inicijative

Ali, neki vanjski faktori još uvijek mogu imati negativan utjecaj na američku ekonomiju, kaže analitičar Claes Bell, navodeći smanjene prihode u zemljama proizvodjačima nafte i sporiji privredni rast u drugima, kao primjer.

Rekao bih da ostaju neki, blaži vjetrovi kontra ekonomske barke. Dosta naših trgovinskih partnera suočen je sa sporijim rastom ekonomije, pa bi naš izvoz mogao biti slabiji nego početkom ove godine., kaže Bell.

Brži američki rast može, medjutim, voditi i u rast cijena. To znači i veću inflaciju, kaže Brad McMillan.

Prvo, tada će porasti i nadnice, što već i vidimo. Drugo, za vlasnike nekretnina odnos kirije i troškova života je uvijek bitan faktor inflacije i to raste brže nego što ljudi uopšte shvataju.

Iako je trenutno stopa inflacije u Americi bitno niža od 2 procenta, koliko je zacrtana stopa Centralne banke, uskoro bi rast ekonomije veći od očekivanog i povećana potrošnja mogli Centralnu banku navesti da poveća kamatne stope i prije sredine 2015, kako su to ranije predvidjali ekonomisti.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG