Linkovi

Aktuelno

Pred 111. godišnjicu njegova rođenja, još jedna, potpuno neočekivana prilika da se čuju truba i glas Louisa Armstronga!

Jazz trubač i pjevač Louis Armstrong, poznat jednako i pod ona svoja dva nadimka – Satchmo (ili Satch) i Pops – umro je 6. srpnja 1971. godine.

Pravi datum njegova rođenja četvrti je kolovoz 1901. godine, no za taj se datum saznalo, iz crkvenih dokumenata, tek sredinom 80-ih godina. Satchmo je uvijek govorio, a taj podatak nalazimo i u mnogim biografijama, da je rođen 4. srpnja. Taj mu se datum više sviđao. Tako je snažno, naime, Armstrong sebe identificirao s Amerikom! Armstrongu se više sviđala i jedna druga godina – 1900. Tako je snažno sebe identificirao s rađanjem novog stoljeća!!

Od njegove je smrti prošla 41 godina, a nedavno smo dobili - novi album Louisa Armstronga! Ovo je dobar trenutak da vam ga predstavimo, pred najveći američki praznik - 4th of July, rođendan Sjedinjenih Američkih Država, datum na kojemu je, eto, i Armstrong inzistirao kao na datumu vlastita rođenja.

“Red Beans and Rice-ly Yours,” naslov je albuma; tim je riječima Armstrong često potpisivao svoja pisma. A red beans and rice - crveni grah s rižom - tradicionalno je jelo kreolske kuhinje Armstrongovog rodnog New Orleansa.

Album je izdala neprofitna diskografska kuća muzeja Smithsonian, Folkways, i njime ljubiteljima jazza poklonila pravi dragulj, još jednu priliku da uživaju u jedinstvenom, izražajnom vokalu i čistom, jasnom zvuku trube Louisa Armstronga, glazbenika koji je, od 20-ih godina prošlog stoljeća, neosporivi izvor američkog jazza. Armstrong je manje-više i definirao kako se jazz, koji se i počeo razvijati na američkom tlu početkom 20. stoljeća, svira i pjeva. S Armstrongom počinju prva improvizirana solo izvođenja. Armstrong je rušio rasne barijere i kroz jazz bio ambasador Sjedinjenih Država diljem svijeta, uživao istinsku planetarnu popularnost, bio prva crnačka superzvijezda.

Snimke na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” načinjene su samo pet mjeseci prije njegove smrti - 29. siječnja 1971. godine, u Nacionalnom press klubu, u Washingtonu, na koncertu upriličenom za novoizabranog predsjednika kluba Vernona Louviera, također iz Louisiane. Šezdesetdevetogodišnji Armstrong je izašao na pozornicu s namjerom da samo otpjeva nekoliko pjesama, jer od liječnika je dobio strogi nalog da se trube ne laća. Naime, nakon srčanog udara i zbog problema s bubrezima, Armstrong je dobar dio 1969. i 1970. godine, proveo kod kuće, suviše bolestan za sviranje na trubi i za nastupe. Samo se dva puta kratko pojavio na televiziji, u TV-showovima Dicka Cavetta i Johnnyja Carsona. Ali, sa “Hello Dolly,” Armstrong, tog kasnog dana siječnja, prenosi čistu radost življenja- toga dana, na tome mjestu, radeći ono što najviše voli – i njome potvrđuje svoj status najvećeg američkog jazzmana. I da, za izvedbu “Hello Dolly”, Satchmo je zgrabio trubu u ruke, jednostavno nije mogao odoljeti …. Njegov solo pravi je knock-out, pogotovo kad se uzme u obzir da ga svira čovjek koji je praktično na samrti.

Armstrong je “Hello Dolly” prvi put snimio 4. prosinca 1963. godine i s njome ušao u knjigu Guinnessovih rekorda – kao najstariji izvođač koji je zauzeo prvo mjesto na ljestvicama hitova nakon što je njegova izvedba te pjesme neočekivano izbacila Beatlese s prvog mjesta.

Na albumu “Red Beans and Rice-ly Yours” ukupno je pet snimki s Armstrongom, kojega prati combo trombonista Tyreeja Glenna. Preostalih šest u izvedbi su Glennovog benda, s koncerta također u National Press Clubu, ali neposredno nakon smrti Louisa Armstronga, koncerta održanog njemu u čast.

Uz “Hello Dolly” i ostale četiri dobro su poznate iz Louisova repertoara - “When It’s Sleepy Time Down South”, “Rockin’ Chair,” “Boy From New Orleans” i “Mack the Knife”…

Tonski snimatelj CBS-a snimio je cijelu večer i načinjeno je bilo oko 300 vinil ploča koje su kasnije bile podijeljene gostima i dobrim dijelom zagubljene, po tavanima, garažama i podrumima, tokom proteklih 40 godina. Jedna se našla kod arhivista kluba, drugi primjerak je pronađen u Kongresnoj knjižnici. Budući da snimke nikad nisu bile izdane kao komercijalni album, Folkways je godinama radio na tome da dobije sva prava za objavljivanje Armstrongovih zadnjih snimki kako bi u njima mogla uživati i šira publika.
Polusatni koncert Louisa Armstronga u National Press Clubu, 29. siječnja 1971., bio je na više načina njegovo “Zbogom”.

Armstrong na kraju pjeva svoju biografiju – “Boy From New Orleans”. I kaže : “Htio sam da susjedstvo bude ponosno na njihovog Louisa...sada, nakon toliko godina, mogu reći - ljudi, zabava je bila odlična. Bogu hvala! I hvala svima vama!! Bili ste dobri prema starom Satchmu, običnom momku iz New Orleansa.”

Cloud City, Tomása Saracena, negdje između zemlje i neba

Smjela umjetnička instalacija privlači posjetitelje na krov Metropolitana
Metropolitan muzej umjetnosti u New Yorku ima u svojem fundusu nekih dva milijuna seminalnih djela, od drevnog Egipta do suvremene Amerike. Ali svakog ljeta posjetitelje privlači i otvoreni prostor na krovu muzeja, s njegovim masivnim umjetničkim instalacijama. Ove godine, instalacija pod nazivom Cloud City, Tomása Saracena, privlači na tisuće posjetitelja. Iako neki kritičari kažu da Cloud City nije prava umjetnost, za druge, među njima i novinarku Glasa Amerike Danielu Schrier, struktura na vrhu Meta je čudnovata i zadivljujuća.


Cloud City je načinjen od 16 modula, izrađenih od akrilika i zrcala, međusobno isprepletenih i povezanih nehrđajućim čelikom i vijcima. Pa ipak, cijela ta instalacija ostavlja dojam nečeg laganog i prozračnog. Čovjek nikad ne bi pomislio da je teška 20 tona.

Argentinski umjetnik Tomás Saraceno svoju je inpiraciju našao u nebu, zamišljajući zrak ispunjen mjehurićima od sapunice. Ali, da bi bila potpuna, kaže Saraceno, njegova instalacija treba ljude. I njihove reakcije.


“Kad sam je prvi put postavio, živo me je zanimalo kako će ljudi reagirati. Kad sam po prvi put sâm u nju kročio, bio sam malo preplašen. Njen se pod miče pod nogama i proizvodi zvukove.”


Saracenova instalacija
Saracenova instalacija
Površine instalacije se zrcale i igra su odraza pa donekle dezorijentiraju. Ponekad se iz nje otvara pogled na nebo, a ponekad pogled na Central Park ili na Manhattan i njegove obrise.

Kustosica Anne Strauss kaže za Saracena: “To je umjetnik koji inspiraciju traži i nalazi u atmosferi, ne u zemlji, a ovo mu mjesto upravo tu mogućnost i nudi.”


Vrt na krovu Meta velika je atrakcija otkako je otvoren, prije 15 godina. Instalacija Cloud City do sada je privukla 100.000 posjetitelja. Deset tisuća ih je ušlo u Saracenovu instalaciju i svatko je doživio nešto drugo, imao neku drugu reakciju.


Kao da sam se našao u nekom labirintu... Utjecala je na moj osjećaj ravnoteže i orijentacije... Čudan osjećaj, ali ne neugodan, dopalo mi se... Osjetiti vjetar u lice, to je bilo vrlo cool...Prelijepo, prelijepo... neki su od komentara.


Instalacija je na krov prenesena divovskom dizalicom, u dijelovima, modul po modul, potom na krovu sastavljena i učvršćena, da bi mogla odoljeti jakim vjetrovima.

Saraceno u svojem Cloud Cityju vidi prototip za novi nomadski život, u kojemu ljudi žive u letećim strukturama; povezane s drugima, visoko u zraku, one čine lebdeće kotinente.


“A to može predstavljati izazov, ne samo u tehničkom smislu, već i u društvenom i političkom – kako odrediti naše geografske i političke podjele.”


Takva vizija, ona koja ruši i pomiče granice, možda je upravo ono što umjetnost općenito čini uspješnom.


“[Saracenova instalacija] je kao neka sprava koja čovjeku otvara spektakularni pogled na nebo, na grad, na druge koji sudjeluju u toj fascinantnoj mreži zanimljivih iskustava i opažanja," kaže kustosica Anne Strauss.


Štogod mislili, Cloud City je jedan uzbudljiv doživljaj, negdje između zemlje i neba.

Organska ili konvencionalna poljoprivreda? Potrebna i jedna i druga!

Nova istraživanja pokazuju da organski uzgoj usjeva daje tipično manji prinos od onoga uz pomoć umjetnih gnojiva i pesticida
Potražnja za organski uzgojenom hranom – bez primjene umjetnih gnojiva i pesticida – u svijetu je sve veća. Ali postavlja se pitanje – mogu li poljoprivrednici hraniti rastuće svjetsko stanovništvo bez uporabe tih kemikalija? Prema najnovijim istraživanjima, čiji rezultati su objavljeni u časopisu Nature, organska je poljoprivreda, u prosjeku, za 25% manje produktivna od konvencionalnog načina uzgoja. No, dok neki govore da ne možemo svijet prehraniti proizvodima organske poljoprivrede, drugi kažu da svijet ne možemo hraniti bez nje.

Na oko pola sata vožnje od Washingtona, u ruralnom Marylandu, Bill Mason ore i priprema zemlju za sadnju i organski uzgoj kukuruza i soje. Oko dvije trećine njegove zemlje – površine 340 hektara - u organskom je uzgoju. Ali očito ne sve. A to je ono, kaže Bill, što smeta neke ljude.

“Ima onih koji su nepopustljivi kad je riječ o organskom uzgoju. Smatraju da nijedan farmer koji se njime bavi ne bi smio uzgajati ništa u konvencionalnom uzgoju.”

Bill Mason, koji uzgaja na oba načina, našao se usred debate koja se već dugo vremena vodi oko toga koji je najbolji način za ishranu svijeta.

Kritičari konvencionalnog uzgoja kažu da pretjerana upotreba gnojiva zagađuje vodene tokove, uništava ribu i doprinosi klimatskim promjenama. Potrošači ne pitaju za cijenu kad je u pitanju hrana proizvedena bez pesticida i umjetnih gnojiva.

Ali Mason kaže da njegov organski uzgoj tipično ne proizvodi mnogo.
“Kukuruz daje otprilike tri-četvrtine usjeva iz normalnog, konvencionalnog uzgoja."

S tako niskim prinosom, prehrana svijeta organski uzgojenom hranom zahtjevala bi krčenje dodatne zemlje za farme, kaže Pedro Sanchez, stručnjak za tlo sa Sveučilišta Columbia.
“Da bismo to postigli, morali bismo kultivirati više zemlje.. . a to bi imalo strašne, negativne ekološke posljedice.”

Deforestacija, odnosno krčenje šuma, u svrhu širenja poljoprivrede, kažu stručnjaci, već uzrokuje klimatske promjene i doprinosi gubitku bioraznolikosti.

A do sredine ovog stoljeća, trebat će hraniti 9 milijardi usta. To poljoprivredu stavlja u težak i nezavidan položaj, kaže Michel Cavigelli, znanstvenik pri američkom Ministarstvu za poljoprivredu.
“U ovom trenutku, načinima proizvodnje koje sada primjenjujemo, ne možemo hraniti 9 milijardi ljudi. Bez obzira radi li se o konvencionalnom ili organskom uzgoju.”

Zato stručnjaci rade na obje strane jednadžbe. Cavigelli radi na povećanju proizvodnje iz organskog uzgoja primjenom prirodnih gnojiva poput pilećeg gnoja. Problem je u tome, kaže on, da često ne daje dovoljno nutrijenata.
“Moramo poboljšati sve sustave. Znači, naći najbolji način za ishranu svjetskog stanovništva, ali ne pod cijenu uništavanja planeta.”

Mnogi afrički farmeri, s kojima je Pedro Sanchez imao prilike raditi, koriste sintetska gnojiva i trostruko povećavaju prinose što značajno osigurava njihove izvore hrane.
“Ali kao znanstveniku, meni se to riješenje na sviđa. Neću ga niti savjetovati drugima. Želim to integrirati s organski proizvedenim nutrijentima.”

Bill Mason je zadovoljan rezultatima koje mu daju zaštitni usjevi u smislu organskih nutrijenata. To čak privlači pažnju njegovih susjeda, konvencionalnih farmera.
“Mislim da se neke od naših ideja prenose u svijet konvencionalne poljoprivrede.”

Ishrana 9 milijardi ljudi, kažu stručnjaci, neće, dakle, biti određena ni organskim ni konvencionalnim uzgojem, već kombinacijom oba načina.

Napisali ste knjigu? Izdavačke je kuće ne žele tiskati? Nema problema! Objavite je u vlastitoj nakladi!!

Sa Espresso Book Machine, u knjižari Politics and Prose, autori mogu objavljivati u vlastitoj nakladi, ne trebaju im izdavači
Malo je onih autora čija djela ugledaju svjetlo dana, budu objavljena. Ali, moderna bi tehnologija to sve mogla promijeniti jer nadobudni autori sada mogu započeti svoje spisateljske karijere i bez tradicionalnih izdavačkih kuća. U prilogu June Soh upoznajemo jednog umirovljenog građevinskog konzultanta koji uživa u svojoj novoj karijeri – karijeri pisca.

Nedjeljno poslijepodne... posjetitelji se slijevaju u kuću u Alexandriji, u Virginiji; unutra, John Saul potpisuje primjerke svoje prve knjige Candle in the Window, Svijeća u prozoru.

“To je zbirka stihova koje sam pisao zadnjih 40 godina,” kaže Saul. “Sve skupa, 66 odabira, na široki raspon tema, od humorističnih, dječjih, do ljubavnih.”

Kad je, prije nekoliko godina, došlo do pada tržišta nekretnina, šezdesetčetverogodišnji bivši građevinski savjetnik osjetio je da je za njega kucnuo čas da svoju strast – pisanje - podijeli s drugima. No, shvatio je i da nije sve samo u pravom “timingu”.

“Kad dobijete tucet odbijenica od poznatih, renomiranih izdavača, postajete frustrirani. Pitate se – što ne valja? Sumnjate, naravno, u sebe.”

I tako je Saul, prošle godine, odabrao jedan drugi pristup – on-line izdanje svoje zbirke.

“Iznenadile su me reakcije, od ljudi širom svijeta, jer to i jest način na koji knjiga postaje dostupna svima –svatko je svugdje može čitati i o njoj suditi. On-line prodaja je fenomenalno dobra.”

Ali ne voli svatko elektronska izdanja.

“Dobio sam mnogo zahtjeva od onih koji knjigu, dok čitaju, još uvijek žele držati u rukama. Htio sam udovoljiti i njima.”

Autor je riješenje našao u lokalnoj, washingtonskoj knjižari Politics and Prose... u njezinoj Espresso Book Machine, nazvanoj Opus, od milja. Stroj mušterijama omogućava da tiskaju vlastite knjige u mekom, “paperbook” izdanju, kompletno, s naslovnicama u boji. Bill Leggett je savjetnik u knjižari.

“Mogu tekst svoje knjige donijeti kao Word dokument, mi ćemo ga prebaciti u PDF format. A mogu ga i sami donijeti u PDF-u, naslovnicu i knjigu, a mi ćemo samo tiskati.”

Niti jedan projekt, kaže Leggett, nije za knjižaru i za Opus ni premali ni preveliki. Cijena je sedam dolara po knjizi plus dva centa za svaku stranicu, a što se vremena tiče – potrebno je samo nekoliko minuta. Otkako je knjižara instalirala Opus, u novembru prošle godine, tiskala je oko 6000 knjiga. “Ljudi tiskaju memoare, obiteljske povijesti, priručnike, nastavna pomagala...”

Te se knjige, u vlastitoj nakladi, prodaju i u knjižari Politics and Prose... a prodaju ih izravno i sami autori.

John Saul: “Napravio sam letke i istaknuo ih na raznim mjestima - u teretanama, knjižnicama, supermarketima ili ih jednostavno dijelio prolaznicima.”

Tako je Phyllis Clover i saznala za knjigu Candle in the Window, Johna Saula. “Nisam je još pročitala, ali joj se veselim, čim nađem vremena.”

John Saul kaže da će se u Politics and Prose vratiti krajem godine.. za tiskanje i objavljivanje svoje nove knjige.

Šta će nova egipatska vlada značiti za odnos sa Sjedinjenim državama i ostalim zemljama?

Novoizabrani egipatski predsjednik Mohamed Morsi

Egipćani se mogu pohvaliti za održavanje slobodnih i poštenih izbora, ali mukotrpan rad počinje tek sada.

Političar islamističke struje Muhamed Morsi je izabran za novog egipatskog predsjednika, kao rezultat demokratskih izbora nakon što je u pobunama prošle godine zbačen dugogodišnji lider Hosni Mubarak. Novinarka Glasa Amerike Mariama Diallo istražuje šta ta promjena vlasti znači za odnos između Sjedinjenih država i Egipta, kao i za druge demokracije koje izrastaju nakon revolucija.

Prošle nedjelje je na hiljade ljudi na trgu Tahrir slavilo pobjedu Mohameda Morsija. To je isti trg na kojem su, prije 18 mjeseci, Egipćani zahtijevali odlazak tadašnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka. David Schenker radi za Washingtonski institut za politiku prema Bliskom istoku. On kaže da se Egipćani mogu pohvaliti za održavanje slobodnih i poštenih izbora, ali da mukotrpan rad počinje tek sada.

Još uvijek postoji vojska, koja stoji iznad politike i odgovornosti izabranih političara, kaže gospodin Schenker.

On dodaje da bi promjena vlasti mogla utjecati na odnose sa Sjedinjenim državama.

Američka vlada će morati Morsijevoj vladi dati vrijeme da ustoliči svoju politiku i mi ćemo onda prema tome usmjeriti svoju politiku. Mi Egiptu dajemo milijardu i po dolara godišnje. Želimo to nastaviti, ali ne vjerujem da će Kongres novoj egipatskoj vladi u nedogled davati novac.

Jedna od zabrinutosti na zapadu su prava žena, u trenucima dok nekada zabranjene islamističke stranke dobijaju veću vlast. Ali nedavno Gallupovo istraživanje u Egiptu, Tunisu, Siriji, Libiji i Jemenu pokazuje da žene u arapskim zemljama, isto koliko i muškarci, podržavaju šerijatski zakon kao zakonsku osnovu. Dalia Mogahed je izvršna direktorica Gallupovog centra za muslimanske studije.

Procenat muškaraca i žena koji ne podržavaju nikakvu ulogu šerijatskog zakona je veoma mali. Samo 1 do 2% u Egiptu i Jemenu, 10% u Tunisu, što očigledno znači da velika većina širom tog regiona u različitom obimu vidi ulogu šerijatskog zakona. U Tunisu ga većina ljudi želi kao izvor, ali ne i jedini izvor. U Egiptu je narod podijeljen na pola oko tog pitanja, kaže Dalia Mogahed.

Adel Iskander radi za Centar za suvremene arapske studije pri univerzitetu Georgetown.

Velikim dijelom politički islam igra ključnu ulogu jer ispunjava jaz između umjerene i nacionalističke politike. Oni su izuzetno uspješni na svim poljima i veoma organizirani, kaže Adel Iskander.

On kaže da to Sjedinjene države shvataju.

Čini se da je američka vlada započela javno iznositi početne stavove, a to je da će za Sjedinjene države biti prihvatljivo sve što donose demokracije sve dok se budu poštovali uzajamni suverenitet i interesi. Mislim da je to također velika promjena u američkoj vanjskoj politici u tom regionu, kaže Adel Iskander.

Još jedna velika promjena je ono što se očekuje od najnovijih lidera u tom regionu.

Bez obzira da li se radi o Ennadhi, umjerenoj islamističkoj stranci u Tunisu, Muslimanskom bratstvu u Egiptu, ili sličnim frakcijama u Libiji i drugim zemljama, oni neće dugo biti relevantni ukoliko se ne budu zalagali za ono što je važno prosječnom građaninu, kaže Adel Iskander.

Predsjednik Obama je u telefonskom razgovoru čestitao Mohamedu Morsiju i rekao da će Sjedinjene države nastaviti da podržavaju tranziciju Egipta ka demokraciji, te da će podržavati i egipatski narod u trenucima dok on bude ispunjavao obećanja data tokom revolucije.
Sta promjena vlasti u Egiptu znaci za Sjedinjene drzave i druge zemlje?
please wait

No media source currently available

0:00 0:03:44 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG