Linkovi

Aktuelno

SAD: Energetska (ne)ovisnost kao poluga pritiska

SAD: Energetska (ne)ovisnost kao poluga pritiska

Koliko je svjetsko tržište nafte osjetljivo, na samom početku ove godine podsjećaju i upozoravaju dešavanja u Nigeriji i tenzije izazvane iranskim prijetnjama o zatvarnju tjesnaca Hormuz, izlaznih vrata za naftu iz zemalja Perzijskog zaliva.

Predstavnici Američkog instituta za naftu traže od senatora i kongresmena da okončaju restriktivnu regulativu koja, kako ističu, vodi većoj energetskoj ovisnosti Sjedinjenih Država i sužava mogućnosti novog zapošljavanja. Od predsjednika Baracka Obame traže da odobri projekat gradnje gigantskog naftovoda od Kanade do Teksasa.

Jack Gerard, predsjednik Američkog instituta za naftu tvrdi da Sjedinjene Države imaju ogromne energetske zalihe, računajući i rezerve prirodnog gasa i uglja i ističe:

„Više od Saudijske Arabije, Rusije, Kine, ili više zajedno od Irana, Iraka, Libije i Kuvajta ....“

Jedino što po ocjeni iz tog instituta stoji na putu energetske sigurnosti Sjedinjenih Država i hiljada novih radnih mjesta je odbijanje Obamine administracije da omogući istraživanja novih izvora gasa i nafte.

SAD: Energetska (ne)ovisnost kao poluga pritiska
SAD: Energetska (ne)ovisnost kao poluga pritiska

Brojnim televizijskim oglasima Institut to pitanje nastoji nametnuti kao bitan elemenat ovogodišnje predsjedničke izborne kampanje. Istovremeno, vrši i pritisak na predsjednika Obamu da odobri projekat gradnje naftovoda kojim bi 700.000 barela sirove nafte dnevno iz Kanade teklo do rafinerija u Teksasu.

„Nadamo se da će gospodin Obama donijeti pozitivnu odluku koja bi rezultirala otvaranjem 20.000 radnih mjesta odmah i još pola miliona do 2030. godine“ - kaže gospodin Gerard.

Ekolozi su protiv. Po njima 3 hiljade kilometara dugi naftovod prijetio bi, po okolinu, neporavljivim štetama.

Pat Spears, predstavnik jednog indijanskog plemena iz Južne Dakote ističe:

„Protiv smo, prije svega, zbog rizika izlijevanja nafte ako dođe do pucanja cijevi.“

U Američkom institutu za naftu tvrde da bi 7 milijardi dolara vrijedan projekat bio najbezbjedniji u svijetu.

Analitičar Geoffrey Styles konstatuje da je predsjednik Obama u procjepu i objašnjava:

„Odgoditi odluku poslije izbora možda bi bilo najbolje i za zagovornike i za protivnike gradnje naftovoda. Pod pritiskom i jednih i drugih, što god gospodin Obama da odluči, ražočaraće jednu od strana.“

Koliko je svjetsko tržište nafte osjetljivo, na samom početku ove godine podsjećaju i upozoravaju dešavanja u Nigeriji i tenzije izazvane iranskim prijetnjama o zatvarnju tjesnaca Hormuz, izlaznih vrata za naftu iz zemalja Perzijskog zaliva.

SAD: Nova obrambena strategija

Pentagon, američko Ministarstvo obrane

Vojna moć SAD će počivati u reformiranoj armiji čiji fokus će, umjesto konvencionalnog kopnenog ratovanja, biti usmjeren na borbu protiv terorizma, nuklearno razoružanje, proturaketnu obranu i sprečavanje kibernetskih napada.

Samo nekoliko dana nakon što su Sjedinjene Države završile s povlačenjem vojnih snaga iz Iraka, američki predsjednik Barack Obama predstavio je plan nove obrambene strategije s brojčano umanjenom vojskom, uvjetovanu rezovima u proračunu Minstarstva obrane od najmanje 450 milijardi dolara tijekom slijedećih deset godina.

Oružane snage s manje vojnika, ali fleksibilnije i pokretljivije - to je, rekao je predsjednik Obama, nova vizija oružanih snaga nakon ratova u proteklom desetljeću:

„Plima rata se povlači, ali pitanje na koje odgovara naša nova strategija je kakvu ćemo vojsku trebati nakon što ratovi iz prošlog desetljeća budu okončani? Danas možemo biti zadovoljni da idemo naprijed i s vrlo snažne pozicije.“

Predsjednik Obama je rekao da će vojna moć počivati u reformiranoj armiji čiji fokus će, umjesto konvencionalnog kopnenog ratovanja, biti usmjeren na borbu protiv terorizma, nuklearno razoružanje, proturaketnu obranu i sprečavanje kibernetskih napada.

Barack Obama
Barack Obama

Govoreći u Pentagonu, on nije spominjao specifična smanjenja snaga, niti zatvaranja vojnih baza. Umjesto toga, naglasio je:

„Naša će vojska biti manja, ali svijet mora znati da će Sjedinjene Države održati svoju vojnu superiornost.“

U Pentagonu je govorio i američki ministar obrane Leon Panetta, rekavši, uz ostalo i ovo:

„Ministarstvo obrane trebalo je ionako promijeniti strategiju, nevezano za financijsku situaciju u zemlji, jer nalazimo se u takvoj povijesnoj situaciji. To je realnost svijeta u kojem živimo. Fiskalna kriza nas je primorala da se ubrzanije suočimo s promjenom strategije.“

Nova strategija podrazumijeva i smanjenje američkih vojnih troškova u Europi. Daniel Goure, stručnjak za obranu i zamjenik direktora vašingtonskog instituta Lexington, neprofitne organizacije za javnu politiku, o tome kaže:

„Novom strategijom odašiljemo poruku i prijateljima i protivnicima, osobito kada je u pitanju preusmjeravanje pozornosti prema Aziji. Trenutno je u Europi tiho, prvi put u nekoliko desetljeća. No, ne mora ostati tako. Europa nam je također vrlo važna. Ako je njena sigurnost ugrožena sa Srednjeg istoka ili iz neke druge regije, to nije dobro niti za nas, niti za njih.“

Novom obrambenom strategijom Pentagona velika pozornost se posvećuje Pacifiku, zbog zabrinutosti Washingtona sve većim utjecajem Kine. Za neke analitičare, osnove strategije zvuče logično i odmjereno, a Michael O'Hanlon, jedan od njih, kaže:

„O toj strategiji se razgovara već 20 godina, i sada će biti lakše ostvariva, bez Sadama Husseina u Iraku. Mislim i da strategija odgovara nizu prijetnji s kojima smo danas suočeni, vjerojatno s mora ili iz zraka, primjerice iz Irana.“

O logičnosti redefiniranja strategije prema Kini gospodin Goure kaže:

„Slijepi su i gluhi ako ne shvate da je gotovo cijela strategija usmjerena prema njima. I to s pravom. Kineska armija se uveliko ojačava. Dok se naša potrošnja na obranu i naše snage smanjuje, Kinezi su oni su proračun za odbranu povećali 12 posto, a ne moraju brinuti o drugim prijetnjama. Kina će nam postati glavni suparnik.“

Detalji o tome na čemu će se točno rezati proračun za Ministarstvo odbrane dat će analitičarima bolju sliku što će takvo smanjenje značiti za američku vojsku. Ti detalji bit će objavljeni u tjednima koji dolaze, kada predsjednik Obama bude predstavljao proračun za slijedeću fiskalnu godinu.

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

Najčešće isticani slogan prosvjednika je „Mi smo onih 99 odsto.“ Poruka je bila direktna i jasna – na ulicama su Amerikanci koji čine ogromnu većinu najteže pogođenih postojećim sistemom preraspodjele nacionalnog bogatstva i povećavanjem jaza između bogatih i siromašnih. Primjera radi, prihodi 1 odsto najbogatijih u posljednje tri decenije porasli su 275 odsto, a najsiromašnijih samo za 18 procenata.

Za Sjedinjene Američke Države 2011. je bila godina kraja lova na Osamu bin Ladena i rata u Iraku, godina icrpljujućih međustranačkih rasprava u Kongresu, godina izlaska na ulice hiljada prosvjednika i godina ulaska u preidzbornu predsjedničku kampanju.

Predsjednik SAD Barack Obama 1. maja 2011. godine naciji i svijetu je saopštio:

„Danas je na moju direktivu izveden napad na skrovište Osame bin Ladena u Abbottabadu u Pakistanu. Mali tim pripadnika specijalnih snaga je iskazao izvarednu hrabrost i sposobnost. Nakon kratkog oružanog sukoba Osama bin Laden je ubijen, a njegovo tijelo zadržano.“

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena
SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

Neposredno nakon obraćanja gospodina Obame, veliki broj Amerikanaca spontano se počeo okupljati ispred Bijele Kuće i na Nultoj tački u New Yorku, mjestu najtežeg terorističkog napada na tlu Sjedinjenih Država.

Nekoliko dana kasnije, 4. maja, predsjednik Obama je u New Yorku položio vijenac na mjestu gdje su se do 11. septembra 2001. godine uzdizali neboderi Sjetskog trgovinskog centra, odajući počast poginulim.

Da likvidacija Osame Bin Ladena nije kraj terorističkih prijetnji Sjedinjenim Državama i svijetu, da rat protiv terorizma nije blizu kraja rekao je i Hollywood Houghton, tog dana jedan od prisutnih na Nultoj tački:

„Terorizam će biti pobijeđen, ali trebaće vremena. Terorrizam postoji decenijama, pa i stoljećima. To je proces. Likvidacija Osame bin Ladena nije kraj tog procesa.“

Konačna sudbina Osame bin Ladena bila je nekoliko dana „breaking news“ i pažnja je ponovo preusmjerana na Kongres i međustranačko nesuglasje o krupnicama koje život Amerikancima svakodnevni čine.

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena
SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

Republikanci su na izborima za Kongres početkom novembra 2010. godine, nudeći Amerikancima ideje i poglede uveliko drugačije od Demokrata, bili mnogo uspješniji i Sjedinjene Države su u 2011. godinu ušle sa novim odnosom snaga u Kongresu – Republikanci u izrazitoj većini u Zastupničkom domu, Demokrati sa minimalnom večinom u Senatu.

Norman Ornstein, jedan od analitičara koji se oglašavao tih dana, rekao je, između ostalog, i ovo:

„Očekujem mnoga politička sukobljavanja i ne vjerujem da će Kongres u ovom sazivu riješiti ključne probleme.“

Vrijeme je pokazalo da je takva ocjena bila na mjestu.

Osnovna ideja Demokrata, odnosno predsjednika Obame tokom cijele godine bila je da većim porezima na prihode bogatih olakša brojne teškoće prosječnog Amerikanca i sanira ogroman budžetski deficit. Govoreći vrlo često o tome, gospodin Obama je, između ostalog rekao i ovo:

„Srednja klasa ne bi trebalo da plaća, u odnosu na zarade, proporcionalno veći porez od milionera i milijardera.“

Republikanci su odgovarali energično i oštro, ne ustežući se poput kongresmena Paula Rayana istaći:

„Klasni rat će jednostavno izazvati još dublje podjele u ovoj zemlji.“

Naravno, ni predsjednik Obama se nije sudržavao oštrog odgovora.

„Nije to klasni rat, već prosta računica. Neću podržati ni jedan plan koji predviđa da obični Amerikanci snose cijeli teret smanjenja nacionalnog duga i budžetskog deficita.“

I to je zapravo suština. Demokrati ne daju na siromašne, Republikanci su protiv većeg oporezivanja bogatih.

Duboka međustranačka podijeljenost u Kongresu i istrajavanje na stranačkim političko-ideološkim stavovima rezultirali su gubljenjem povjeranja u sadašnji saziv Kongresa. U novembru je, prema jednom istraživanju javnog mnjenja, samo 9 posto Amerikanaca, najmanje ikada zabilježeno, odobravalo rad zastupnika i senatora.

Nezadovoljni, ne samo radom Kongresa, nego prije svega vlastitim ekonomskim položajem, na hiljade Amerikanaca je od početka jeseni počelo izlaziti na ulice, gradske trgove i kampovati u parkovima.

Prva okupljanja nazvana „Okupirajmo Wall Street“ počela su u New Yorku 17. septembra. Već 9. oktobra slični prosvjedi održavani su u 70 velikih američkih gradova. Ovisno od grada i svrhe okupljanja i nazivi prosvjeda su bili razlitičiti – „Okupirajmo D.C.“, „Okupirajmo Kongres“, „Okupirajmo Boston...“

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena
SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

Najčešće isticani slogan prosvjednika je „Mi smo onih 99 odsto.“ Poruka je bila direktna i jasna – na ulicama su Amerikanci koji čine ogromnu većinu najteže pogođenih postojećim sistemom preraspodjele nacionalnog bogatstva i povećavanjem jaza između bogatih i siromašnih. Primjera radi, prihodi 1 odsto najbogatijih u posljednje tri decenije porasli su 275 odsto, a najsiromašnijih samo za 18 procenata.

Ralf Nader, nekadašnji predsjednički kandidat i učesnik više prosvjeda održanih u Washingtonu tokom novembra i decembra, konstatovao je da pokret „Okupirajmo...“ nije imao nekog velikog uticaja na političare, ali i dodao:

„Kongres radi, zasjeda i raspravlja kao da se ništa ne dešava na ulicama. No, senatori i kongresmeni uskoro bi se mogli naći okruženi prosvjednicima. I tada će početi razmišljati o njihovim porukama.“

Pokret „Okupirajmo...“ je tokom jeseni 2011. godine tekao izvan aktualnih političkih procesa, bez izrazitih lidera, bez definiranja ciljeva i prioriteta, bez precizirane organizacione strukture. Da bi u 2012. moglo doći do krupne promjene nagovijestio je osnivački skup pokreta „Okupirajmo san,“ održan u Washingtonu sredinom decembra, na kojem su bili prisutni predstavnici organizacija i crkava koje okupljaju američke crnce.

Asocijacija na čuveni govor „I Have a Dream“ Marthina Luthera Kinga nije nimalo slučajna.

Skoro pola stoljeća od sticanja jednakih građanskih prava san ogromne većine Amerikanaca afričkog porijekla je ravnopravnija imovinska jednakost i bolji sveukuopni životni standard.

Velečasni Jamal Harrison-Bryant, glasnogovornik novoosnovanog pokreta „Okupirajmo san“ je tada istakao:

„Amerika će viđati naše akcije svakih 30 dana, sve dok se najodgovorniji u ovoj zemlji za političko i ekonomsko stanje ne uvjere u ozbiljnost naših namjera.

Prvo veliko okupljanje najavljeno je za 16. Januar, na Dan Martina Luthera Kinga.

Za Kevina Zeesea, prosvjednika pokreta „Okupirajmo...“ to je mogućnost velikog iskoraka:

„Imati zajednicu i vjerske organizacije američkih crnaca u pokretu „Okupirajmo...“ bio bi ogroman potencijal koji je sada teško i zamisliti.

Ako takvim potencijalom pokret „Okupirajmo...“ bude obogaćen sasvim je izvjesno da zahtjevi prosvjednika neće moći biti ignorirani.

Kandidati za narednog američkog predsjednika, osim Baracka Obame praktično samo jednom rečenicom, tokom protekle jeseni, se nisu izjašnjavali o pokretu „Okupirajmo...“

Gospodin Obama je, inače, još početkom aprila državnoj izbornoj komisiji predao potrebne dokumente i time zvanično i prvi počeo kampanju za ponovni izbor.

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena
SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

I dok kod Demokrata nema dilema ko će biti njihov predsjednički kandidat, Republikanci tek trebaju odabrati konkurenta predsjedniku Obami.

Za dosadašnji tok te unutarstranačke kampanje analitičar Stuart Rotenberg je rekao:

„Republikanska utrka je ove godine je najhaotičnija, najnepredvidljivija. Tko god da kaže da je očekivao takav niz događanja, obmanjuje.“

U svoj toj nepredvidljvosti, svim kandidatima Republikanaca jedno je zajedničko – česti verbalni napadi na kandidata Demokrata.

„Predsjednik Obama je drag čovjek, ali ne razumije Ameriku, ne razumije našu ekonomiju. Čini se da ne shvata volju Amerikanaca, slobodnih da izaberu vlastiti kurs u životu“ - primjera radi rekao je nedavno Mitt Romney.

Jedan od elemenata te slobode izbora je i spremnost Amerikanaca da glasaju za promjene.

Rano je reći da li će se birači odlučiti za nešto novo i bez Obame, ili mu dati još jednu, četvorogodišnju šansu da pokuša ostvariti sve one promjene čijim je zagovaranjima osvojio prvi predsjednički mandat.

Ono što je sasvim izvjesno je da nijedan od predsjedničkih kandidata neće morati odgovarati na pitanje šta sa ratom u Iraku.

Polovinom decembra, i zvanično, prisustvo američkih vojnih snaga u Iraku je okončano. Na ceremoniji održanoj na aerodromu u Bagdadu koplje sa zastavom američkih borbenih snaga u Iraku je spušteno, zastava smotana....

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena
SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

Tom prilikom ministar odbrane Sjedinjenih Država Leon Panetta je izrazio uvjerenje da je Irak od sada u stanju osigurati vlastitu budućnost, ali i upozorio:

„Snaga Iraka će biti iskušavana terorizmom, ekonomskim i društvenim izazovima, uspostavljanjem demokratskih institucija. Izazovi ostaju, ali će Sjedinjene Države biti uz Iračane i pomoći im da prevladaju te izazove.“

Ovdje u Americi dileme o ostvarivanju misije ostaju i dalje. Primjera radi, Peter Van Buren, diplomata i autor više knjiga, oštar kritičar rata u Iraku kaže:

„Dva predsjednika su isticali da je naš cilj u Iraku omogućiti stvaranje stabilne demokratske države, našeg saveznika i bedema protiv terorizma na Srednjem Istoku. Teško je tvrditi da je to postignuto.

Da podsjetimo.... za skoro devet godina rata u Iraku je u 500 baza bilo stacionirano i preko 170 hiljada američkih vojnika. Živote je izgubilo oko 4.500 vojnika, preko 30 hiljada ih je ranjeno. Rat je Sjedinjene Države koštao oko 800 milijardi dolara.

SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena
SAD u 2011: Godina koja neće moći biti zaboravljena

Izbor događanja o kojima je bilo riječi nikako ne znači da se i mnogo toga drugog bitnog s ovu stranu Atlantika nije desilo. Recimo... odlazak Steva Jobsa. U 2011. godini ostali smo bez čovjeka čije su nam ideje omogućile da na sasvim drugačiji način pišemo, čitamo, slušamo, gledamo...... da budemo građani svijeta bilo gdje da jesmo.

Za hladnih temperatura, Washington se brine o svojim beskućnicima

Evona živi u washingtonskom prihvatilištu za beskućnike sa svojim sedamnaestogodišnjim sinom

Objavivši upozorenje na opasnost od hipotermije, grad pomaže beskućnicima prijevozom do prihvatilišta te opskrbom pokrivačima i toplom odjećom

Kad temperature u Washingtonu padnu ispod nule, beskućnici po zakonu imaju pravo na noćenje u prihvatilištu. Glavni američki grad jedan je od nekoliko u zemlji gdje se primjenjuje takav zakon. Uslijed prošlotejdnog pada temperatura, neki od lokalnih beskućnika pokušavali su se skloniti od hladnoće.

Temperature u Washingtonu pale su ispod nule i grad je objavio upozorenje na opasnost od hipotermije. Gradski uredi, dobrotvorne organizacije i crkve otvorili su svoja vrata svakome tko se želi skloniti od hladnoće i prenoćiti.

Službenica jedne dobrotvorne organizacije svakodnevno prebrojava beskućnika koji su prenoćili u prihvatilištu:

"Dvadeset šest obitelji, 31 odrasla osoba i 52 djece."

Njezin kolega kombijem pruža prijevoz beskućnicima u Washingtonu do prihvatilišta, te im donosi pokrivače i toplu odjeću, kako bi se zaštitili od smrzavanja.

Washington je izglasao zakon o Pravu na utočište 1988. godine, nakon što je sedmero beskućnika umrlo od hladnoće. Nickalaus Langley iz dobrotvorne organizacije United Planning kaže da je prošli tjedan 'pokupio' troje djece i njihovu majku. Preko šest tisuća ljudi u Washingtonu nema stalno prebivalište, odnosno dom u kojem žive. Zagovornici spomenutog zakona kažu da su skoro polovina njih obitelji. Njih se smješta u takozvana hitna prihvatilišta, privremeni smještaj ili čak u neke hotele.

Pobornik prava beskućnika Cornell Chappelle kaže da bi bez Zakona o pravu na utočište, mnogi ljudi provodili zimske noći na ulici:

"Njime se štite životi. S moralnog gledišta, ne želimo vidjeti da netko umre na ulicama Washingtona ili bilo kojeg drugog grada. Mi u Washingtonu smatramo da svatko ima pravo na vlastiti dom."

Već nekoliko mjeseci, ovo prihvatilište privremeni je dom za Evonu i njenog sedamnaestogodišnjeg sina. Ova rastavljena žena kaže da je uvijek smatrala da pripada srednjoj klasi. No, nakon što je izgubila posao, izgubila je i dom, a svu ušteđevinu potrošila je na plaćanje hotelskog smještaja. Nekoliko je noći provela u svom autu prije nego što je pronašla ovo prihvatilište:

"Nikad do sada nisam bila u prihvatilištu. Bila sam dio srednje klase, uvijek sam zarađivala za život i mogla si sve priuštiti. To se može dogoditi svakome. Ne znam što bi bilo sa mnom da nije ovog mjesta, stvarno ne znam gdje bih bila."

Oni koji se bore za prava beskućnika zalažu se za proširenje Zakona o pravu na utočište na cijelu godinu, jer smatraju da bi ljudi trebali imati pravo da žive na sigurnom u bilo koje vrijeme, ne samo u zimi. Međutim, već mnogo godina zakonodavci se opiru toj ideji. Dakle, za sada, tisuće stanovnika Washingtona pronalaze tek privremeno utočište od zimske hladnoće.

Republikanski predsjednički kandidati prijete Iranu

Republikanski predsjednički kandidati prijete Iranu

Republikanski predsjednički kanidat Rick Santorum: "Ja bih rekao Iračanima: ili otvorite svoje pogone, demontirajte ih i stavite ih na raspolaganje inspektorima, ili ćemo vam uništiti te pogone zračnim udarima i to objaviti u javnosti."

U izbornoj utrci za nominaciju Republikanske stranke, predsjednički kandidati upućuju verbalne uvrede Iranu, uslijed napetosti u zemljama Perzijskog zaljeva.

Iranska vojska zauzela je oštriji stav prema Sjedinjenim Državama, budući da nove ekonomske sankcije, kako se čini, uvelike usporavaju ekonomiju te zemlje. Iranska mornarica nedavno je završila vježbe u blizini strateški važnog Hormuškog tjesnaca, ključnog puta za transport nafte iz Perzijskog zaljeva. Teheran prijeti ometanjem pomorskog prometa kroz tjesnac ako zapadne sile nametnu sankcije na izvoz iranske nafte. Republikanski predsjednički kandidat Mitt Romney kritizira politiku administracije predsjednika Obame prema Iranu:

"On nije uspio uvesti strožije sankcije. Nije uspio podržati disidente u Iranu kad su izašli na ulice. A nije uspio niti stvoriti realistične planove i vojne opcije kako bi se spriječilo Iran da proizvodi nuklearno oružje."

Zapadne zemlje optužuju Iran, tvrdeći da pokušava proizvesti nuklearno oružje pod krinkom energetskog programa u civilne svrhe, što Teheran opovrgava. Republikanski predsjednički kanidat Rick Santorum ističe:

"Ja bih rekao Iračanima: ili otvorite svoje pogone, demontirajte ih i stavite ih na raspolaganje inspektorima, ili ćemo vam uništiti te pogone zračnim udarima i to objaviti u javnosti."

Analitičari kažu da, unatoč strogoj retorici republikanaca prema Iranu, njihovi se stavovi ne razlikuju puno od tekuće američke politike. James Lindsay iz Vijeća za vanjskopolitičke odnose:

"Ima puno udaranja po stolu i pokušaja da se ustanove prijetnje. No, premalo se govori o tome što bi konkretno trebalo učiniti."

Međutim, ne podržavaju svi republikanski kandidati vojnu akciju protiv Irana. Ron Paul, kongresmen koji se zalaže protiv rata, poziva na opreznost:

"Ako reagiramo preoštro i sudjelujemo u bombardiranju Irana, imat ćemo puno više problema."

Analitičari kažu da predsjednički kandidati često koriste vanjskopolitička pitanja kako bi pokazali moć jer tvrde da su voljni uporabiti američku vojnu moć za postizanje svojih ciljeva u inozemstvu. Jennifer Lawless predaje političke znanosti na Sveučilištu American:

"Iran je nepoznanica, mi ne znamo koliko je njihov nuklearni kapacitet. Ne znamo što ćemo konkretno po tom pitanju učiniti niti što nas čeka u budućnosti. Zbog toga ta situacija republikanskim kandidatima pruža priliku da zauzmu svoja hipotetička stajališta i pokušaju uvjeriti glasače da su u pravu."

Međutim, neki Amerikanci iranskog porijekla kažu da su ovakvi oštri komentari Republikanaca nepromišljeni. Jamal Abdi direktor je za politiku pri Iransko-američkom nacionalnom vijeću:

"Ono što vam donosi ratobornost i zveckanje oružjem je retorika koja podrazumijeva vojne opcije, odnosno rat."

Jamal Abdi se nada da će se američka politika prema Iraku okrenuti od strožijih sankcija prema pregovorima, no priznaje da je taj potez malo vjerojatan u godini američkih predsjedničkih izbora.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG