Linkovi

Aktuelno

Novosti iz medicine: trauma glave kod djece, kohlearni implantati, PFC spojevi i cijepljenje

Novosti iz medicine: trauma glave kod djece, kohlearni implantati, PFC spojevi i cijepljenje

Liječnici i farmaceutska industrija: ima jedna tajna veza... ne više tako tajna

Mnogi liječnici dobivaju honorare od farmaceutskih kompanija koje od njih – u najboljima od slučajeva! – očekuju vrlo korisne povratne informacije i mogući ključni uspjeh u istraživanjima. Ali, takav odnos može utjecati i na način na koji liječnici određuju terapiju. Prema pisanju lista New York Times, četvrtina liječnika prima isplate u gotovini od proizvođača lijekova i protetičkih naprava. A gotovo dvije trećine liječnika rutinski prima poklone, uključujući i hranu. U Americi će ove godine stupiti na snagu zakon da svaki proizvođač lijekova, medicinske opreme, proteza i drugih medicinskih naprava, čiji se ijedan proizvod plaća iz državnog zdravstvenog osiguranja, mora u cjelini izvijestiti o svim plaćanjima liječnicima ili bolnicama.

Bolje dva nego jedan! Studija, o kojoj piše časopis Archives of Otolaryngology, pokazuje da su gluha djeca s kohlearnim implantatom doživjela značajno poboljšanje govora, sluha i općenito kvalitete života nakon što im je ugrađen isti takav implantat i u drugo uho. Nizozemski znanstvenici su pratili tridesetoro djece, u prosjeku petogodišnjake kad im je bio ugrađen i drugi kohlearni implantat, kod kojih je viđeno veliko poboljšanje prve godine nakon usađivanja, a još i veće druge godine. Djeca su čak bolje čula govor i u okružju žamora u razredu. Zahvat implantacije može koštati i do 50 tisuća dolara.

Traumatska ozljeda mozga jedan je od vodećih uzroka invaliditeta i smrti kod djece mlađe od 14 godina. Studija, o kojoj piše časopis Pediatrics, pratila je četrdesetero djece u dobi od 2 do 7 godina, koji su pretrpjeli tešku ozljedu mozga, te ustanovila da 'intelektualni deficiti perzistiraju i deset godina nakon ozljede'. U usporedbi s kontrolnom grupom, teško ozlijeđena djeca su imala kvocijent inteligencije niži za 18 do 26 bodova, sugerirajući moguće trajne intelektualne posljedice. No, djeca s blažim ozljedama su se potpuno oporavila.

Vjerojatno ste već čuli za perfluorne kemikalije, PFC, umjetno proizvedene kemijske spojeve koji se nalaze doslovce svugdje u našim domovima – od posuđa, ambalaže, plastičnih vrećica, boja za zidove, pa do tepiha zaštićenih od mrljanja. Ti spojevi, naravno, ulaze i u naša tijela i tamo dugo i ostanu. U slučaju trudnica, pokazala je jedna studija, PFC spojevi se prenesu na njihove bebe i oslabe djelovanje cjepiva kod te djece čak i kad su ona već u dobi od pet godina. Konkretno, cjepivo protiv difterije i tetanusa pokazalo se 39 posto manje učinkovito.

Stambeno tržište na Floridi

Stambeno tržište na Floridi

Ministarstvo trgovine je saopštilo da se broj prodatih novih kuća prošlog mjeseca smanjio, uprkos tome što i dalje pada prosječna cijena kuća. Da pogledamo stambeno tržište na Floridi – i politiku koja ga okružuje, dok republikanski predsjednički kandidati nastavljaju kampanju pred sutrašnje primarne izbore u toj državi.

Više od četiri godine nakon pucanja tzv. stambenog balona, stambeno tržište u Sjedinjenim Državama se i dalje bori za oporavak. Među najteže pogođenim državama su Californija, Nevada i Florida, gde je i najveća stopa zapljene kuća. Trgovac nekretninama iz Floride, Moe Veissi, predsjednik je Nacionalnog udruženja trgovaca nekretninama:

- Vidio sam i uspone i padove, ali nikada ništa slično ovome što se danas događa.

Uprkos veoma neravnomjernom oporavku, Veissi kaže da vidi svjetlost na kraju tunela:

- Zaista smo stigli do tačke koja se da smatrati početkom istinskog oporavka i većina ekonomista će vam reći da vidi Floridu, naročito jugoistočni dio Floride, kao područje koje će se oporaviti u narednih 2 do 5 godina.

Ipak, njegov optimizam je uzdržan. Milioni Amerikanaca se bore da otplate kredite koji nadmašuju vrijednost njihovih kuća. Veissi ukazuje da država mora da pomogne prezaduženim kućevlasnicima, bez obzira što republikanski predsjednički pretendenti uglavnom dižu ruke od tog problema. Bivši guverner Massachussetsa Mitt Romney smatra da bi vlada jednostavno trebalo da se izmakne od svega toga:

- Moj lični stav je da treba priznati poremećaj, prihvatiti gubitak i prepustiti ljudima da ponovo krenu od početka, ostaviti bankama da krenu iznova.

Veissi međutim nije saglasan:

- Trebalo bi da govore o mogućnostima koje ima novi kućevlasnik da dobije kredit ako hoće, trebalo bi da razgovaraju o mogućnostima usmjeravanja procesa zapljenjivanja kuća u Americi i mi ćemo nastojati da naglasimo da je stanovanje važna tema ovih izbora.

Uprkos smanjenju prodaje novih kuća u decembru, Veissi kaže da su ukupna kretanja pozitivna. Prodaja kuća u prethodnom vlasništvu je u usponu, stopa izgradnje hvata korak, a kamate nikada nisu bile niže:

- Iskreno, rekao bih da je američki san sada vjerovatno dostižniji nego ikada.


SAD: Kodak i ulje na platnu?!

SAD: Kodak i ulje na platnu?!

Za Jima Megarkee-a digitalno urađena fotografija je, u poređenju sa klasičnom, kao slika urađena vodenim bojama na papiru i slika slikana uljem na platnu. On se nada da će, i nakon prestruktuiranja proizvodnje u Kodaku, biti dovoljno proizvođača klasičnog fotografskog materijala i da klasične fotografije neće nestati.

Najpoznatiji svjetski proizvođač materijala za klasičnu fotografiju, američka kompanija Kodak, nedavno je proglasila bankrot. U američkim uslovima to znači traženje predaha i vremena za prestruktuiranje proizvodnje i za novi početak. Šta će se sa Kodakom desiti, pokazaće naredni mjeseci. Za sve zaljubljenike u klasičnu fotografiju, od amatera do vrhunskih profesionalaca, to znači poveliku neizvjesnost u hobiju ili poslu nakon sigurnosti koji su imali zahvaljući Kodakovim filmovima, papirima i hemikalijama koje je kompanija proizvodila od 19 stoljeća na ovamo.

Jim Megarkee sada poredi sebe, i njemu slične, sa dinosaurusima na ivici istrebljenja. On je majstor klasične fotografije kojem mač digitalne tehnike visi nad glavom.

„Ogromna je razlika između klasične i digitalne fotografije. O tome mnogi ljudi uopće ne razmišljaju. Klasična fotografija je umjetnost, digitalna je kao tinta na papiru“ - kaže on.

Za Jima Megarkeea Kodakovo proglašavanje bankrota ipak nije kraj klasične fotografije. Tu su i drugi proizvođači, ali do nekih vrhunskih materijala teško dolazi.

„Klasičnom fotografu, kada tržište ostane bez materijala u koje najviše vjeruje, je vrlo teško. Mada to i drugi proizvode, teško je navići se na promjenu.“

S druge strane, prestanak proizvodnje te vrste u Kodaku znači neizvjesnot za mnoge zaposlene.

Ray Rock, jedan od njih, možda će ostati bez posla:

„Osobno, veoma sam zabrinut. Ostalo mi je još nekoliko godina do penzije. Vidjeću što će biti.“

Kodak će vjerojatno dalje poslovanje zasnivati na digitalnoj tehnologiji fotografiranja koju je svojevremeno i uveo na tržište.

Bruce Upbin, jedan od urednika magazina Forbes, kaže:

„Mislim da će budući Kodak biti kompanija koja će profitirati na pameti, odnosno na licencama i patentima koje je razvila i koje će razvijati.“

SAD: Kodak i ulje na platnu?!
SAD: Kodak i ulje na platnu?!

Jim Megarkee je dobru klasičnu fotografiju u mračnoj komori mogao napraviti za manje od sat vremena. Dobra digitalna fotografija traži mnogo više vremena.

„Nije neobično vidjeti nekoga da za kompjuterom sjedi tri, četiri sata i pokušava napraviti nešto vrijedno“ - kaže on.

Po njemu, digitalno urađena fotografija je u poređenju sa klasičnom, kao slika urađena vodenim bojama na papiru i slika slikana uljem na platnu. Jim Megarkee se nada da će, i nakon prestruktuiranja proizvodnje u Kodaku, biti dovoljno proizvođača klasičnog fotografskog materijala i da majstori klasične fotografije neće nestati.

Film "The Help" osvojio najviše nagrada SAG

Octavia Spencer, dobitnica nagrade za sporednu žensku ulogu u filmu "The Help," (lijevo) i Viola Davis, dobitnica nagrade za glavnu žensku ulogu u istom filmu, na 18. godišnjoj dodjeli nagrada SAG (Screen Actors Guild) u Los Angeles, 29. siječanj, 2012.

Film je dobio nagradu Američke udruge glumaca i za najbolju glumačku ekipu

Film The Help, o afričko-američkim pomoćnicama u američkoj saveznoj državi Mississippi za vrijeme 60-ih godina prošlog stoljeća, glavni je pobjednik jučerašnje 18. dodjele filmskih nagrada Američke udruge glumaca, ili Screen Actors Guild Awards.

Film je dobio nagradu za najbolju glumačku ekipu, najbolju sporednu glumicu koja je dodijeljena Octaviji Spencer te za najbolju glavnu glumicu, Violu Davis. Najboljim glavnim glumcem proglašen je Francuz Jean Dujardin, za nijemi film The Artist, a za sporednu Christopher Plummer, u filmu Beginners.

Nagrada koje dodjeljuje Američka udruga glumaca smatra se ključnim pokazateljem za dodjelu nagrade Oscar, jer upravo glumci čine najveću glasačku skupinu Američke filmske akademije koja dodjeljuje Oscare.

Okusi Yucatana u Los Angelesu

Okusi Yucatana u Los Angelesu

U Los Angelesu, imigranti iz mnogih zemalja vole podijeliti svoju kulturu i svoju hranu sa svojim sugrađanima. Jedna obitelj porijeklom iz južnog Meksika njeguje svoju kulinarsku tradiciju vođenjem restorana i podukom putem kulinarskih tečajeva

Gilberto Cetina Junior i njegov otac drže specijalni tečaj za srednjoškolce kako bi ih podučili o hrani koja se jede u Yucatanu, njihovoj rodnoj državi u južnom Meksiku. Hrana iz tog dijela zemlje ima osebujan okus, a odlikuje se marinadama na bazi tropskih začina i agruma. Šef kuhinje Cetina kaže da se njegov restoran Chichen Itza - nazvan po jednom drevnom gradu Maya indijanaca - sviđa ljudima svih etničkih grupa:

"Ovim putem pokušavamo svijetu pokazati našu kulturu."

Gilberto Cetina Senior 20 godina radio je kao inženjer. No, posljednjih 11 godina, on i njegov sin vode ovaj mali restoran u Los Angelesu. Kritičari hvale njihovu kuhinju i restoran Chichen Itza stavili su na popis najboljih Latino restorana u Americi. Neka od jela klasični su meksički recepti, poput tortille i meksičke pizze, dok druga potječu iz kultura južnog Meksika: drevnih Maja indijanaca, ali i tamošnjih libanonskih imigranata. Kad su se prije stotinu godina doselili u Yucatan, sa sobom su donijeli popularno jelo nazvano kibis, pržene mesne rolice, pomiješane s bulgur pšenicom, mentom i začinima. A nizozemski trgovci donijeli su u zemlju sir edam, koji je postao dio svakodnevne prehrane u Meksiku.

Najpoznatije jelo restorana sastoji se od svinjetine kuhane sa začinima i umotane u listove banane. Život meksičkih imigranata u Americi usko je vezan uz obitelj, koja je često mnogobrojna i čiji članovi žive i u Sjedinjenim Državama i u Meksiku. Sin Gilberta Cetine odrastao je i u jednoj i u drugoj zemlji:

"Na taj sam način bio izložen lokalnoj kulturi i hrani. Neprestano sam bio okružen obitelji, a skoro sve što smo zajedno radili bilo je vezano uz kuhanje."

Otac i sin Cetina svoje su obiteljske recepte zabilježili u kuharici nazvanoj Sabores Yucatecos, ili Okusi Yucatana. Većina recepata potječe od majke Gilberta Cetine starijeg i oni nikad prije nisu bili zapisani. Katharine Diaz, suautorica knjige, kaže da je poluotok Yucatan, iako dio Meksika, ostao, na neki način, izoliran nakon španjolske kolonizacije prije 500 godina:

"Zbog toga je Yucatan uvijek bio drugačiji od ostatka zemlje, pa je tako i tamošnja hrana drugačija."

Članovi ove imigrantske obitelji s ponosom dijele svoju kulinarsku tradiciju sa svojim sugrađanima.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG