Linkovi

Aktuelno

Novosti iz medicine: od nikotina za bolje pamćenje do muškaraca s Marsa i žena s Venere

Novosti iz medicine: od nikotina za bolje pamćenje do muškaraca s Marsa i žena s Venere

Nikotinski flasteri pomažu starijim osobama u oporavku kognitivnih sposobnosti; šećer nije kriv za hiperaktivnost djece

Flasteri poput ovog dobro su poznati onima koji su se odvikavali od pušenja. Ali, kako izvještava medicinski časopis Neurology, nikotinski flasteri mogu pomoći kod blažeg gubitka pamćenja u starijih osoba. Studija na 74 nepušača, prosječno starih 76 godina, s blažim kognitivnim ispadima, pokazala je zanimljive rezultate. Polovica ispitanika - koji su nosili flastere s 15 miligrama nikotina dnevno, tokom 6 mjeseci - povratila je 46 posto od normalne kognicije i dugoročnog pamćenja. Placebo skupini, koja je nosila flastere bez nikotina, u međuvremenu se pogoršalo pamćenje za 26 posto. No, kako upozoravaju autori studije, nitko ne bi trebao početi ovakav tretman na vlastitu ruku, bez konzultacije s liječnikom.

Šećer možda ipak nije kriv za sve za što ga se optužuje. Recimo, uvriježilo se mišljenje da je on jedan od glavnih krivaca u poremećaju pažnje i hiperaktivnosti djece, koji je dijagnosticiran kod 3 do 5 posto američke djece. No, jedna nova studija, o kojoj piše časopis Pediatrics, baca jake sumnje na takvu pretpostavku. Znanstvenici su, naime, otkrili tek 'slabašne' dokaze da šećer pojačava hiperaktivnost, te prelabavu povezanost sa poremećajem pažnje da bi ga se moglo ubrojiti u 'krivce'. Oni ističu da promjena prehrane djeteta općenito nije dovoljna za liječenje tog poremećaja, te da su skoro redovno potrebni i odgovarajući lijekovi.

Znate li što se sve krije u voćnom soku koji popijete? Općenito u onome što jedete? Američka uprava za kontrolu lijekova i hrane vodi pojačane inspekcije uvoznih prehrambenih proizvoda nakon nalaza da se u uvoznom soku od naranči nalazi i pesticid koji nije dozvoljen za uporabu u Americi. Premda je količina pesticida mala i ne predstavlja opasnost po zdravlje, taj se uvozni sok miješa s domaćim prije pakiranja i prodaje. Čak i u Americi koja je ogroman proizvođač citrusa, četvrtina narančinog soka na tržištu se uvozi, ponajviše iz Brazila i Meksika. Što se limeta tiče, one su 100 posto uvozne, a isto tako i 75 posto jabučnog soka, šparoga i gljiva. Hrana iz uvoza postaje najnormalnija stvar čak i u zemljama koje su najveći proizvođači hrane.

I, na kraju, jedna nova studija je ustanovila da muškarci i žene nisu isti. Što je u tome novo, pitate se! Novo je da su brojne osobine ličnosti - za razliku od pojedinačnih, kao ranije - bile mjerene na 10 tisuća muškaraca i žena. Sad imamo naučno potvrđeno da su žene osjećajnije, toplije i imaju više razumijevanja i obzira, dok su muškarci emocionalno stabilniji, dominirajući i više od žena svjesni pravila. Baš kao što je rečeno svojedobno naslovom jedne knjige: muškarci su s Marsa, a žene s Venere.

Vulkanski odušci u oceanskim dubinama vrve životom

Vulkanski odušci u oceanskim dubinama vrve životom

Proučavanjem dubinskih podmorskih odušaka i kolonija životinja koje oko njih žive, znanstvenici mogu bolje shvatiti na koji se način život širi i razvija na velikim oceanskim dubinama

Grupa britanskih znanstvenika objavila je nove detalje o najdubljim vulkanskim odušcima, otkrivenim 2010. u jednom kanjonu na morskom dnu, na Karibima. Premda iz odušaka izviru tekući minerali temperature veće od 450 celzijevih stupnjeva, taj je dio podmorja prepun života, uključujući i vrste račića i puževa koje ranije nisu bile viđene.

Vulkanski odušci su otkriveni gotovo na samom dnu Kajmanske brazde, podvodnog kanala južno od Kajmanskih otoka. Vođa ekspedicije JonCopley, biolog za istraživanje mora sa Univerzizeta Southampton razgovarao je s nama putem Skajpa: "Duboki vulkanski odušci su poput vrućih vrela na oceanskom dnu. Nalikuju na gejzire, kakve vidimo u Parku Yellowstone, ali su u podmorju i ne izbacuju paru nego stvarno kipuću tekućinu prepunu otopljenih minerala. Ti minerali formiraju čestice koje izgledaju kao dim pa smo i oduške zato nazvali 'crni dimnjaci'."

Premda nisu izravno izmjerili temperaturu vrela, znanstvenici procjenjuju da je tamna tekućina koja iz njih izvire vruća od 450 stepeni Celzijusa. "To je temperatura u samom centru oduška, gdje kipuća tekućina kulja ravno iz zemljine kore. Ali, životinje ne žive tako blizu, a temperatura već nekoliko metara dalje padne na između 20 i 40 stepeni," kaže Copley.

U toj hladnijoj vodi uokolo šest metara visokih vrulja iz odušaka znanstvenici su pronašli bogate populacije morskih životinja, među kojima i jednu novu vrstu račića. Copley kaže da ta majušna bijela stvorenja žive u gotovo potpunom mraku, hraneći se ponajviše bakterijama. A, kaže on, umjesto dva oka na izdancima, kao što normalno imaju odrasli račići, ovima je organ za osjet svjetlosti smješten na leđima.

Otkrili su i stotine anemona s bijelim resicama, ali nisu uspjeli prikupiti uzorke. Copley kaže da, proučavanjem dubinskih podmorskih odušaka i kolonija životinja koje oko njih žive, znanstvenici mogu bolje shvatiti na koji se način život širi i razvija na velikim oceanskim dubinama. On ističe da će u godinama koje dolaze taj ekosistem doživjeti sve veću prisutnost ljudi kroz ribarenje na velikim dubinama, te vađenje nafte i ruda: "Ako želimo donijeti odgovorne odluke o iskorištavanju tih oceanskih resursa, onda moramo točno znati što određuje obrasce života u oceanskim dubinama."

Copley i njegovi kolege sada analiziraju uzorke i podatke iz vulkanskih 'crnih dimnjaka' koji su nedavno otkriveni na četiri druge podmorske lokacije u svijetu.

SAD: Pobjeda nije imperativ

SAD: Pobjeda nije imperativ

Daniel Kysela sa suprugom Juliom u Houston je stigao iz Pittsburgha. Osim istrčanog maratona, zadovoljstvo im je bio i susret sa članom američkog olimpijskog maratonskog tima Joshom Coxom.

Prošle subote nekoliko stotina Amerikanaca trčalo je u Houstonu, kako ko i koliko je ko mogao, maratonsku, ili polumaratonsku trku. Za sve njih bilo je važno učestvovati, družiti se, zabavljati.... Pobjeda nije bila imperativ.

Maratonci su na ulice Houstona počeli izlaziti od ranih jutarnjih sati. Upoznavanja, razgovor, zagrijavanje i onda od prvog do 42 kilometra, ili upola manje, brže ili sporije.... kako je kome odgovaralo.

Za Craiga Lipperta, koji je u sunčani i topli Houston stigao iz hladnog i oblačnog Minneapolisa bio je to 29. maraton u punoj dužini.

„Zaželio sam se toplijeg vremena. Posljednji maraton trčao sam na minus 14 stepeni. Danas je krasan dan u Houstonu“ - govori Lippert.

Nakon pretrčanog, koliko su i kako su mogli, učesnici maratona su se okupili u konvencijskom centru George Brown. Tu su bili u prilici da se sretnu sa ostalim članovima porodice, prijateljima, da provjere što su ostvarili, da se osvježe i predahnu.

Za 47-godišnju Deniu Puerto trčanje je zdravlje... kako joj godine odmiču:

„Sa godinama, morate biti discipliraniji. Ako želim biti u dobrom zdravlju moram biti i fizički aktivna.“

Dvadesetak godina mlađa Kristi Beneae ima punu podršku porodice za nimalo laku takmičarsku ambiciju:

„Mislim da me postavljanje osobnog cilja motivira i da bih se mogla, eventualno, kvalificirati za ušešće na izbornoj trci, a to je moj cilj, američkih maratonaca za olimpijske igre.“

Daniel Kysela sa suprugom Juliom u Houston je stigao iz Pittsburgha. Osim istrčanog maratona, zadovoljstvo im je bio i susret sa članom američkog olimpijskog maratonskog tima Joshom Coxom. O tom susretu Daniel je rekao:

„Svako od nas koji volimo trčanje želi biti na što većem nivou i zato je sjajno razgovarati sa onima koji vam mogu dati dobar savjet i ohrabriti vas.“

Za manje ambiciozni maraton u Houstonu bio je lijep društveni događaj.

SAD: Pobjeda nije imperativ
SAD: Pobjeda nije imperativ

Marisa, Tina i Sasha, od trenutka kada su se upoznale na jednoj ranijoj trci, trče zajedno, kao dobre prijateljice.

„Počele smo svaka za sebe, a nako što smo su upoznale to je preraslo u drugartvo koje traje“ - kaže Marisa, a Tina takođe potvrđuje da je i trčanje lijepa prilika da se ljudi čvrsto zbliže.

Za posljednjih tridesetak godina broj Amerikanaca, amatera u sportskom smislu, koji su uspjeli istrčati maraton rastao je velikom brzinom. Koliko je onih kojima je to uspjelo nema preciznih brojki, ali kao ilustracija može poslužiti podatak da se u Sjedinjenim Državama godišnje organizira preko 600 amaterskih maratonskih trka.

Novi superjunaci stripova - na novim američkim lokacijama

Novi superjunaci stripova - na novim američkim lokacijama

Christopher Yost, autor najnovije serije o superjunaku Scarlet Spideru, kaže da je Houston sjajna destinacija koja pruža bezbroj mogućnosti za nove avanture, na oduševljenje tamošnjih građana i ljubitelja stripova

Ljubitelji stripova već desetljećima uživaju u avanturama Marvelovih superjunaka kao što su Spiderman, Hulk i kapetan Amerika. Međutim, kako su video igrice sve popularnije, a na internetu se može pronaći zabava bilo koje vrste, crtači stripova morali su prilagoditi radnju i i tematiku svojih priča. Autori stripova sada predstavljaju svoje likove i priče u raznim krajevima Amerike.

Obožavatelji stripova iz Houstona, ali i ostalih dijelova Amerike, došli su u prodavaonicu stripova “Osma dimenzija” kako bi upoznali autora nove serije stripova Marvel Comics pod nazivom “Scarlet Spider,” čija je radnja smještena upravo u tom gradu.

“Scarlet Spider” je superjunak iz Houstona, koji je nastao po uzoru na Spidermana. Osamnaestogodišnja Stephanie Burgess prepoznaje neke dijelove grada:

“Bilo je super kad sam, listajući strip, vidjela neke zgrade koje su izgledale poznato.”

Bio je to dobar dan za vlasnika prodavaonice Jeremyja Bullocha, kojem se također sviđa što je radnja ovog stripa smještena u njegov rodni grad:

“Ja sam vlasnik prodavaonice stripova, ali sam prvenstveno ljubitelj stripova, tako da sam vrlo uzbuđen zbog ovoga”.

Jeremy Bulloch objašnjava da ova serija također pomaže u prodaji starijih stripova, koji se često prodaju po puno višoj cijeni zbog interesa kolekcionara:

“Mentalitet kolekcionara igra veliku ulogu u industriji stripova i to je ono što ovaj posao čini zanimljivim”.

Ove knjige privlače i mlade i starije čitatelje.

“Moji roditelji bili su vlasnici samoposluge, a mi bi stajali ispred kioska sa stripovima i sve ih uvijek pročitali”.

Mnogi ljubitelji kažu da im se sviđaju opisi izmišljenih junaka i svjetova u kojima žive. Autor najnovije serije “Scarlet Spider,” Christopher Yost, pokušava stvoriti svijet s kojim će se čitatelji moći poistovjetiti:

“Stripovi su, u neku ruku, nova mitologija, i ako pogledate filmove i video igre, svi veći ljetni hitovi napravljeni su po stripovima.”

Većina Marvelovih junaka smještena je u New York, no Marvel Comics nove heroje sada smješta i u druge američke gradove kao što je Houston. U njemu Christopher Yost vidi bezbroj mogućnosti za nove avanture:

“Houston mi je izgledao kao sjajna destinacija jer - kao prvo - još nije otkriven u Marvelovom svijetu, a osim toga, ima dosta potencijala jer se nalazi blizu Meksika i Meksičkog zaljeva”.

Christopher Yost dodaje da će se radnja sljedeće epizode odvijati na jednoj naftnoj platformi u Meksičkom zaljevu. Ilustrator Ryan Stedman za scene u prvom dijelu serijala koristio je fotografije s interneta, ali sada će i sam krenuti u obilazak Houstona, uz pratnju svojih rođaka koji žive u gradu:

“Krenut ćemo u obilazak grada, kojeg ću fotografirati i pokušati osjetiti kako diše da bih kasnije mogao dodati detalje koji su u stripovima jako važni.”

Međutim, nameće se pitanje - s obzirom na obrazovanost djece u Sjedinjenim Državama, zar ona ne bi trebala čitati “prave knjige?” Ne bi - smatra učiteljica četvrtog razreda osnovne škole i ljubiteljica stripova, Debbie Cook:

“To je isto čitanje. Štogod da čitaju, djeca će postati bolja u čitanju i razumijevanju tog što čitaju. Zato ih potičem da čitaju ono što im se nađe pri ruci.”

Dakle, stripovi mogu biti korisni i za odrasle - iako autor Jeremy Bulloch kaže da je njihova primarna i najvažnija uloga ipak zabava.

Medicina: Hrana kao lijek

Medicina: Hrana kao lijek

Motivirana željom da svojim pacijentima pruži jedan cjelovitiji medicinski tretman, Daphne Miller je krenula na trogodišnje putovanje oko svijeta kako bi se bolje upoznala s tradicionalnim načinima prehrane koji su se, u mnogim slučajevima, pokazali zdravstveno blagotvornima.

Kad pacijenti dođu na pregled kod doktorice Daphne Miller, vjerojatnije je da će iz njene ordinacije izaći s nekim receptom za dobro i zdravo jelo u rukama nego s receptom za lijek. Nekonvencionalna medicinska praksa te kalifornijske liječnice donosi neke iznenađujuće rezultate.

Pedesetdvogodišnjem Ronnie-u Sampsonu bila je 2000. godine dijagnosticirana neurosarkoidoza, autoimuna bolest. Prepisan mu je bio prednisone, kortikosteroid koji pomaže u supresiji imunološkog sustava.

Iako su se simptomi bolesti povukli, Sampson je počeo imati glavobolje, gubiti na tjelesnoj težini, patiti od nesanice, a pojavio se i dijabetes.

“Moj redoviti liječnik nije mi posvećivao dovoljno vremena i htio sam prekinuti s njim i naći nekoga tko bi bio više naklonjen kombinaciji zapadne i alternativne medicine. Moj mi je akupunkturist preporučio doktoricu Miller ” –prisjeća se gospodin Sampson.

Potkraj 2001. on je je počeo dolaziti toj obiteljskoj liječnici koja, u svojoj ordinaciji u San Franciscu, spaja konvencionalni s alternativnim načinom liječenja.

Doktorica Miller je temeljito proučila Sampsonovu zdravstvenu povijest i način života i odredila za njega poseban režim prehrane i tjelovježbe za koji je vjerovala da će poboljšati njegovo zdravstveno stanje i učiniti ga manje ovisnim o lijekovima.

Gospodin Sampson kaže da je dr. Miller postigla i jedno i drugo:

“Mojem prethodnom liječniku bilo je najvažnije da uzimam lijekove. Mislim da je pristup dr. Miller – spoj medicine i promjena u načinu života – bio ono što je meni trebalo i što je moju situaciju potpuno promijenilo.”

Poput mnogih svojih vršnjaka koji su željeli postati liječnicima tako je i Daphne Miller dobila tradicionalno medicinsko obrazovanje, prvo na prestižnom Medicinskom fakultetu sveučilišta Harvard, potom na sveučilištu California u San Franciscu.

Kada je, konačno, vlastitu liječničku ordinaciju 2000. godine uočila je neke praznine u svom obrazovanju:

Daphne Miller
Daphne Miller

“Ubrzo mi je postalo jasno da nisam zapravo imala znanje potrebno za rješavanje nekih od najznačajnijih problema s kojima sam se susretala svakog dana, a koja su bila vezana uz srčana oboljenja, šećernu bolest, rak…bolesti koje je sve moguće na neki način pripisati prehrani i načinu života.”

Motivirana željom da svojim pacijentima pruži jedan cjelovitiji medicinski tretman, Daphne Miller je krenula na trogodišnje putovanje oko svijeta kako bi se bolje upoznala s tradicionalnim načinima prehrane predaka njenih pacijenata –nekim dobro oprobanim načinima i prehrambenim namirnicama - koji su se, u mnogim slučajevima, pokazali zdravstveno blagotvornima.

“Bila sam iznenađena načinima na koje razne kulture pristupaju hrani – od Islanda, gdje se ishrana temelji poglavito na životinjskim proizvodima, pa do Okinawe, u Japanu, gdje prevladava povrće, ili područja poput Copper Canyona, u Meksiku, gdje je prehrana bogata ugljikohidratima iz žitarica-” – kaže dr. Miller.

Medicina: Hrana kao lijek
Medicina: Hrana kao lijek

Primjera radi, Islanđani, kako je saznala, ribom, koja je bogata omega-3 masnim kiselinama, liječe depresiju.

Impresionirana svime što je otkrila, impresionirana bogatstvom narodne medicine, ona je odlučila primijeniti naučeno u vlastitoj praksi. Počela je raditi na nekim tradicionalnim receptima, modificirati ih s lokalno raspoloživim namirnicama i sastojcima, u želji da svojim pacijentima ponudi načine za bolju prehranu. Također je o svojim je putovanjima i iskustvima napisala knjigu “The Jungle Effect,” koja je istovremeno i kuvar i zanimljiv putopis.

Iako hrani pridaje veliku važnost u prevenciji i liječenju suvremenih bolesti, doktorica Miller i dalje vjeruje da i lijekovi mogu igrati važnu ulogu u liječenju njenih pacijenata:

“U nekim slučajevima, smatram, potpuno je moguće zamijeniti lijekove pravilnom ishranom, a u drugima – potrebna je medicina, a prehrana je nadopunjuje, povećava njene efekte. To je, mislim, prava umjetnost medicine.”

Mnoga su medicinska istraživanja, ističe ona, potvrdila značaj ishrane za zdravlje općenito. U Japanu, recimo, upravo se načinu ishrane pripisuje puno manja učestalost raka dojke u starijoj ženskoj populaciji, a u zapadnom dijelu Južne Afrike, vrlo je mala stopa raka debelog crijeva u ruralnim, afričkim zajednicama.

Sve je veći broj onih liječnika koji se slažu sa dr. Miller i njenim pristupom.

Jedan od njih, dr. Dariush Mozaffarian, kardiolog i profesor na Harvardu, kaže:

“Brojna istraživanja su pokazala da se svi moramo više fokusirati na ishranu, na zdravu hranu, zdrave prehrambene navike, da upravo to trebaju postati naši prioriteti, u Americi i drugdje.”

Ronnie Sampson se s time zacijela slaže.

Ubrzo nakon što je počeo s programom posebne prehrane i vježbe, počeo se i osjećati puno bolje. Iako njegova neurosarkoidoza nije izliječena, Sampson je mogao upola smanjiti svoju ovisnost o prednisonu, a šećernu je bolest zaustavio. I sada kaže:

“Osjećam se bolje nego što sam godinama. Sada, sa 52. godine mogu reći da sam zdraviji nego kad su mi bile 42.”

Dva puta godišnje gospodin Sampson odlazi doktorici Miller, na kontrolu. Smatra da bi svatko mogao imati koristi od jednog integrirang, holističkog pristupa kakav i ona ima, u kojemu je hrana jednako važna kao i lijek.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG