Linkovi

Aktuelno

Priča o Martinu Lutheru Kingu

Priča o Martinu Lutheru Kingu

Svakog trećeg ponedjeljka u siječnju Amerikanci odaju poštu ubijenom vodji za gradjanska prava Martinu Lutheru Kingu i njegovom naslijedju. Praznik je to kojim se u cijeloj zemlji slavi 15. siječanj, rodjendan dr. Kinga.

- Želim danas reći američkom narodu, a i zemljama u svijetu, da su svi u pokretu sada i ne može nas više zaustaviti nikakav val rasizma,

govorio je Martin Luther King, vodja za gradjanska prava koji je još od 1955. godine, kad je organizirao bojkot autobusa u Montgomery-u, u saveznoj državi Alabama, tražeći desegregaciju u javnom prijevozu:

- Mi, crnački gradjani Montgomery-a, mirno prosvjedujemo protiv nepravdi koje nam na autobusima nanose već cijeli niz godina.

Do kolovoza 1963. godine, Kingovi zahtjevi za jednakim pravima prerasli su u nacionalni pokret. Tog mjeseca, više od 250.000 ljudi sudjelovalo je u maršu na Washington. Predvodjen Kingom, marš je za cilj imao izvršiti pritisak na zakonodavce da donesu zakon o gradjanskim pravima kojim bi okoncana bila rasna diskriminacija. Bivši aktivist za gradjanska prava, Roger Wilkins, bio je jedan od sudionika marša koji su se okupili ispred spomenika Abrahamu Lincolnu.

- Bio je to prekrasan, topao ljetni dan, ljudi su osjećali neku novu snagu. Prevladavao je osjećaj ujedinjenja zemlje. Zaista smo osjećali, ja po prvi put u svojem životu, svu težinu američke savjesti.

Dr. King je govorio i tog dana:

- Sanjam da će jednog dana moje četvoro male djece živjeti u zemlji u kojoj ih neće cijeniti po boji kože nego po sadržaju i snazi njihova karaktera.

Upravo su ti nenasilni protesti i govori pomogli pokretu za gradjanska prava da se održi i nastavi i da pitanje o jednakosti drži u žaristu pažnje cijele Amerike. King je dobio Nobelovu nagradu za mir, 1964. godine. Te iste godine, predsjednik Lyndon Johnson potpisao je zakon o gradjanskim pravima, a iduće godine i zakon o pravu glasovanja. Tim je mjerama ukinuta bila rasna segregacija na javnim mjestima i diskriminacijska praksa koja je crncima branila pravo glasa.

- Negdje sam pročitao da veličina Amerike leži upravo u pravu da prosvjeduje za pravo.

Kingova zadnja kampanja bila je ona u Memphisu, u saveznoj državi Tenneessee, u ožujku i travnju 1968. godine. Poveo je marš u znak podrške gradskim čistačima koji su bili u štrajku. Ali miran se prosvjed pretvorio u nasilan kad je skupina mladih i militantnih započela s pljačkom trgovina. King je bio duboko ojadjen i zakleo se da ce se vratiti u Memphis i organizirati novi, mirni marš. Četvrtog travnja 1968., Martin Luther King je bio ubijen, na balkonu motela Lorraine, u Memphisu.

- Vidio sam obećanu zemlju. Možda neću do nje stići s vama, ali želim da večeras znate da ćemo mi svi, kao narod, doći do te obećane zemlje.

Četrdeset godina kasnije, Amerika Kingov život slavi s mnogim njegovim snovima ostvarenima, uključujući izbor Baracka Obame za prvog predsjednika Sjedinjenih Država afričkog porijekla.

Iranski film "A Separation" osvojio Zlatni globus za najbolji strani film

Iranski film "A Separation" osvojio Zlatni globus za najbolji strani film

Drama Asghara Farhadija pruža uvid u društvo u kojem se laž smatra grijehom, ali čiji su ljudi prisiljeni iskriviti istinu kako bi prevladali nepouzdane sudske odluke, vjerske zakone i svakodnevne nedaće

Iranski film "The Separation", ili "Nader i Simin se rastaju", sinoć je u Los Angelesu osvojio Zlatni globus za najbolji strani film. Redatelj Asghar Farhadi predstavio je život u modernom Teheranu: priču o nesretnom braku, pomanjkanju podrške u skrbi za starije i o teretu birokracije ukliještene između vjerskih običaja i zakonskih mjera.

Film počinje prizorom u sudnici, u kojoj se Nader, uposlenik u banci, i njegova otuđena žena Simin, liječnica, pojavljuju pred sucem za rastave.

Simin je podnijela zahtjev za rastavu jer želi otići iz zemlje. Ona smatra da bi odlaskom život postao bolji za njih dvoje i njihovu kćerku Termeh. No, Nader odbija ići. On kaže da se mora brinuti za svog oca koji boluje od Alzheimerove bolesti. Gledatelji prate napete izraze lica dva lika koji se prepiru u sudnici. Ne vide suca. U neku ruku, oni su suci.

Iako im sud odbija dodijeliti rastavu, Nader i Simin se slože oko neformalnog razvoda. U Simininoj odsutnosti, Nader unajmljuje jednu ženu kao pomoć oko brige za njegovog oca. Međutim, žena se pokaže nemarnom, i Naderov otac doživi skoro smrtnu nesreću. Nader započne svađu sa skrbnicom. Rasprava postaje sve žešća i Nader izbaci ženu iz kuće.

Skrbnica uloži žalbu protiv Nadera. Sudu kaže da je bila trudna i da je zbog Naderovog nasilnog guranja izgubila dijete. Nader kaže da nije znao da je ona bila trudna.

Likovi su uhvaćeni u mrežu očaja i prevare. Peyman Moaadi igra Nadera, dobrog, ali tvrdoglavog muškarca koji vidi kako se svijet oko njega raspada.

Jedanaestogodišnja Termeh, koju igra redateljeva kćerka Sarina Farhadi, dirljivo je odigrala ulogu nevine djevojčice koja se posluži lažima kako bi održala obitelj na okupu. Sareh Bayat tumači ulogu skrbnice, duboko pobožnu ženu iz radničkog sloja društva koja iskrivljava istinu kako bi se domogla novca.

Ova drama Asghara Farhadija pruža uvid u društvo u kojem se laž smatra grijehom, ali čiji su ljudi prisiljeni iskriviti istinu kako bi prevladali nepouzdane sudske odluke, vjerske zakone i svakodnevne nedaće.

SAD: Mormoni i predrasude

SAD: Mormoni i predrasude

Istraživanje centra Pew pokazuje da su mormoni izrazito naklonjeni Republikanskoj stranci i da favoriziraju tradicinalne porodične vrijednosti. Žene i majke su oslonac domaćinstva, a muževi i očevi nose značajan dio obiteljskog tereta.

Porast popularnosti Mitta Romneya kao kandidata za predsjedničku nominaciju Republikanaca kod mnogih pripadnika mormona izaziva oduševljenje mogućnošću da bi naredni predsjednik Sjedinjenih Država mogao biti pripadnik mormonske vjere. Istovremeno, mnogi mormoni osjećaju i priznaju da velika većina Amerikanaca drugih vjera ne shvata, ili pogrešno doživljava, i njih i njihovu crkvu, Crkvu Isusa Krista i svetaca posljednjih dana, kako se ta crkva zvanično naziva.

Jedna od mormonskih porodica, porodica Cook na prvi pogled je tipična američka porodica. Ono što je ipak drugacije je to što su Dave i Andrea mormoni, pripadnici vjerske skupine najmanje razumljive velikoj većini Amerikanaca.

„Neki ljudi dosta toga znaju o nama, o našoj crkvi. Mnogi znaju malo ili ništa. Jako mnogo je pogrešnih predrasuda prema nama, mormonima“ - kaže Dave Cook.

Mormona je u Sjedinjenim Državama manje od 2 odsto od ukupnog stanovništva. Trenutno najpoznatiji i najpopularniji mormon je Mitt Romney. Mormon je John Huntsman, ali on je, za razliku od Romneya, odustao od predsjedničke nominacije Republikanaca.

Greg Smith iz Foruma za religiju i javni život Isreaživačkog centra Pew vodio je prvo veliko istraživanje o mormonima obavljeno izvan zvanične mormonske crkve.

„Mormoni su skupina koja na mnoge načine raste, buja. Istovremeno, oni se na mnoge načine smatraju jednaki drugim Amerikancima“ - ističe gospodin Smith i dodaje:

„Ipak, mnogi mormoni rekli su nam tokom istraživanja da su još uvijek diskriminirani. Dvije trećije anketiranih kažu da mormoni nisu prihvaćeni kad sastavni dio američkog društvenog tkiva.“

Mormonska crkva, Crkva Isusa Krista i svetaca posljednjih dana, osnovana je u 19. stoljeću. Joseph Smith, proglašen mormonskim svecem, ubijen je 1844. godine, a njegovi sljedbenici proganjani i mučeni.

SAD: Mormoni i predrasude
SAD: Mormoni i predrasude

Prošle godine Robert Jeffress, teksaški svećenik-evangelista postavio je pitanje vjere Mitta Romneya. Na taj način izrazio je poglede mnogih evangelista koji smatraju da mormoni nisu kršćani.

„Po mojoj procjeni mormonizam je kult“ - kaže gospodin Jeffress.

Za Dave Cooka takvo shvatanje je neutemeljeno. Uvjeren je da bi predsjednik mormon bio dobro rješenje za Ameriku:

„Mi, mormoni, volimo Ameriku. Vjerujemo da je bog podstakao očeve naše nacije da osnuju Sjedinjene Države.“

Istraživanje centra Pew pokazuje da su mormoni izrazito naklonjeni Republikanskoj stranci i da favoriziraju tradicinalne porodične vrijednosti. Žene i majke su oslonac domaćinstva, a muževi i očevi nose značajan dio obiteljskog tereta.

U New York stigao psić kloniran u Južnoj Koreji

U New York stigao psić kloniran u Južnoj Koreji

Južna Koreja ima vrlo niske etičke norme postupanja sa psima: uzgajaju ih na farmama kako bi ih jeli, koriste ih za pokuse u laboratorijima te kloniraju

Svatko tko je doživio gubitak voljenog ljubimca zna kako je to tragično. Međutim, što ako bi im se pružila mogućnost da prevladaju uginuće svog ljubimca? Upravo to je moguće putem - kloniranja. Mnogobrojne vlasnike ljubimaca - kako se čini - u toj odluci neće spriječiti visoka cijena od šest znamenki.

Životna ljubav Danielle Tarantola, njen voljeni psić, vratio se - u neku ruku - iz mrtvih. Ona ga gleda s velikim uzbuđenjem i kaže:

"Oh, kako si sladak...Sjećaš me se?"

To je vrhunac dvadesetogodišnje odiseje, odnosno rezultat sve raširenije i kontroverzne visokotehnološke industrije kloniranja pasa. Daniellina avantura počela je kad joj je bilo 18 godina i kad je kupila psa po imenu Trouble (u slobodnom prijevodu "Nevolja") u trgovini ljubimcima. Svoju ljubav prema Trouble iskazivala bi na svom zidu, svojim jastucima i prekrivaču, i oblačeći ga u raskošnu odjeću za pse.

"Strašno sam ga voljela...obožavala," kaže Danielle.Bio mi je kao sin. Zbog toga je to bilo strašno. Srce mi je slomilo."

Tada je Danielle uzdigla ljubav prema svom psu na razinu koji će mnogi smatrati u najmanju ruku bizarnom. Obratila se jednoj tvrtki za kloniranje životinja u Južnoj Koreji, jedinom mjestu na svijetu gdje kloniraju pse. A cijena? Sto tisuća dolara. No, Danielle je uverila tu tvrtku da joj snizi cijenu na pola jer je cijeli proces - od njene odluke do primitka kloniranog psića - bio popraćen za budući program američke televizije o kloniranju ljubimaca. Na pitanje da li je smatrala da je 50 tisuća dolara ipak malo previše novca, odgovorila je:

"Ne, bila sam voljna platiti i 100 tisuća. Mislim da sam dobila dobru ponudu."

Danielle je s uzbuđenjem pratila 'rođenje' njenog kloniranog psića putem Skypea.

Industrija kloniranja pasa vrlo je kontroverzna. John Woestendiek autor je knjige "Dog Inc," čija se radnja odvija u Južnoj Koreji jer - kako kaže - ta zemlja ima puno niže etičke standarde o postupanju sa psima:

"U Južnoj Koreji pse uzgajaju na farmama kako bi prehranili obitelji. Zbog toga ih je lako iznajmiti od farmera za pokuse u laboratoriju i onda - ako sve prođe dobro - vratiti ih farmeru, no u tom slučaju se zna da neće 'sve proći dobro.'"

To je točno: u Južnoj Koreji jedu pse. John Woestendiek kaže da neki od pasa koji su korišteni u procesu kloniranja kao donatori jajašca ili kao zamjenske majke, nakon toga budu vraćeni na farme gdje ih ubiju i pojedu.

"Puno sam ih ispitivala o zamjenskoj majci, o njihovom postupanju i o tome što će biti s njom," kaže Danielle.

Rekli su joj da će zamjenska majka za Daniellin slučaj, kao i one koje koriste u njihovom laboratoriju, biti poslane na jednu lijepu farmu gdje žive dok ne umru prirodnom smrću.

Klonirani psić stigao je u Daniellin dom u New Yorku prije nekoliko tjedana.

"Nisam mogla vjerovati. To je nevjerojatno. Sve na njemu je isto, baš sve. Čak i njegov karakter! Radi sve što je radio i Trouble!"

A na pitanje što misli o optužbama da je sve to pljačka, da ljudi ne dobiju istog psa, a plaćaju ogromne novce za njega, Danielle odgovara:

"Pa, slušajte, ono što sam ja uradila nije za svakoga. To je ono što sam ja željela i zato sam se na to i odlučila."

Unatoč kritikama i kontroverzi, Danielle se ne da smesti. U procesu kloniranja psića Trouble, Južni Korejci stvorili su i drugog klona. On će u Daniellin dom stići za nekoliko tjedana.

Daniel Serwer: Republika Srpska je odlučna da porazi sve evropske ambicije Bosne i Hercegovine

Daniel Serwer

Višegodišnji sjajni poznavatelj balkanskih prilika, a današnji stručnjak pri Centru za transatlantske odnose, Dan Serwer, nije pretjerano optimističan u pogledu nove vlade

Trenutno karte kada je u pitanju budućnost u BiH, u rukama drže Evropljani, a ne Amerikanci, kaže za stručnjak, i politički analitičar pri Centru za Transatlanstke odnose, Daniel Serwer, govoreći o trenutnoj situaciji u BiH, a u svjetlu početka rada nove vlade. Hoće li ova vlada pokrenuti BiH naprijed, pitali smo gospodina Serwera:

Ova mi vlada izgleda čudno, čini mi se da je vlada u kojoj će predstavnici iz Republike Srpske, vrlo vjerovatno, biti tu da bi obstruirali, a ne da se nešto završi. Bio bih sretan da sam u krivu, ali se bojim toga. Uz to, u BiH danas ima još puno kompliciranih stvari osim ove nove vlade: napad iz Republike Srpske na sistem suda BiH je vrlo jak, to smatram ozbiljnim razlogom za zabrinutost.Dakle, drago mi je da je vlada formirana i da su ove stranke došle do nekog dogovora , ali neću reći da sam posebno optimističan u smislu da će ovo označiti početak nekog novog sjajnog perioda za BiH.

Može li poboljšanje ekonomije samo pomoći Bosni da se pokrene naprijed, ili je potrebno poboljšati i sigurnosnu situaciju, u svjetlu nedavnog napada na američku ambasadu i slično? Daniel Serwer daje svoje mišljenje:

Ljudi su previše brinu za vrlo mali broj mudžahida u BiH, i to već dugo vremena. Mene taj problem medjutim ne brini puno. Ako BiH ima problema sa islamskim ekstremizmom, imaju i Sjedinjene Države, imaju i drugi dijelovi svijeta...Takodjer mi se čini da su vlasti u BiH savršeno sposobne da se nose s tim problemom. To su uostalom i pokazali mnogo puta.
Medjutim, što se tiče ekonomoje, mislim da će biti jako teško da se ona ozbiljno oporavi u trenutnim okolnostima, jer je Evropa u teškom stanju, a Bosna je, da kažem, evropski susjed, i de facto, ako ne de jure, članica euro zone. Zato smatram da bi Bosanci i Hercegovci trebali ovaj trenutak iskoristiti da pod hitno odrade neke političke reforme koje su, jasno je, neophodne za privredni uspon. Pri tom konkretno mislim na Ustavnu reformu, i reformu izbornog sistema. Pazite, nije nikakva misterija šta to treba da se uradi : na primjer, popravite Ustav da se udovolji odluci u slučaju Sejdić - Finci. Već gotovo dvije godine je ta odluka na snazi, a ništa po pitanju Ustava nije uradjeno. BH političari se moraju pozabaviti takvim stvarima, po mom mišljenju.


Kakvu ulogu u svemu tome igra sada Republika Srpska?

Dodikov cilj je de facto ustanovljenje nezavisne Republike Srpska , kao i spriječavanje da država BiH , kao jedinstvena država, vodi pregovore o ulasku u Evropsku Uniju. On želi da Republika Srpska sama za sebe vodi pregovore o ulasku u EU. Ja smatram da je upravo to pogrešan pravac. Jer , EU može i hoće insistirati na tome da suverena BiH bude dovoljno snažna tako da može provesti u stvarnost sve obaveze koje se zahtjevaju članstvom u Uniji. Žalosno je da ima entitet , Republika Srpska, koja je odlučna da porazi evropske ambicije BiH, a ne da im doprinese., govori gospodin Serwer i zaključuje:

Sjedinjene države ipak još uvijek mogu pomoći, i to na način na koji su pomogle mnogo puta do sad: da budu potpuno nedvosmisleni kada je u pitanju situacija u BiH. Iskreno govoreći, EU ima 27 članica, sa gotovo isto toliko mišljenja i interesa na Balkanu i drugdje, i često su vrlo mutni i neodredjeni u izjavama o tome šta treba uraditi. Analitička jasnost i glasnost od Washingtona, bilo kada je pitanju Dodik i tužilaštvo , ili rad nove vlade , to je važna uloga Amerike u BiH. Medjutim, moram upozoriti da u ovom trenutku, čak ako je Washington glasan i jasan, ali Evropljani nastave praviti greške i dozvoljavati da ih Milorad Dodik koristi recimo po pitanju sudova, bojim se da će BiH nastaviti da tapka u mjestu. Dodik zna da ga Amerika neće bombardovati, ili mu bilo šta učiniti, a da iskreno kažem, to je područje i vrlo nisko na listi prioriteta u Washingtonu.Da zaključim : danas Evropljani drže najvažnije karte u rukama!

Učitajte još

XS
SM
MD
LG