Linkovi

Aktuelno

Treba li postrožiti američki Zakon o posjedovanju oružja?

Treba li postrožiti američki Zakon o posjedovanju oružja?

Rasprava o posjedovanju oružja seže u bit američke ideje o osobnim slobodama. Međutim, lobisti za prava na posjedovanje oružja i pristaše kontrole oružja ne slažu se o tome što je sloboda kad se radi o vatrenom oružju

U Tusconu, u saveznoj državi Arizoni, u nedjelju je održana komemoracija u povodu obilježavanja prve godišnjice oružanog napada u kojem je ugrožen život jedne američke zastupnice, te ubijeno šestero ljudi, među kojima jedan sudac i jedna djevojčica. Iako je taj masakr šokirao Sjedinjene Države, zagovornici kontrole oružja kažu da se otada malo toga promijenilo.

Na jednoj streljani pored Washingtona, u Sjevernoj Virginiji, Valerie Kusterbeck vježba gađanje. Kaže da to radi iz zabave. No, posjedovanje vatrenog oružja također joj daje osjećaj sigurnosti:

"Trenutno živim samo s jednom sustanarkom, a budući da je ona obično odsutna, dobro je imati ovakvu vrst zaštite u kući."

Bez obzira kako dobro ciljali, i da li im je draži mali kalibar ili nešto ubojitije, Amerikanci ne upotrebljavaju oružje samo pri vježbanju gađanja, već ga kupuju u rekordno velikom broju. To rastužuje Colina Goddarda. On u tijelu još uvijek ima tri metka koja je zadobio u oružanom napadu na koledžu Virginia Tech 2007. godine. Tada je naoružani momak, koji je - kako se otkrilo - imao psihičkih problema, ubio 32 ljudi. Među žrtvama je bilo više od polovine studenata koji su, zajedno s Colinom Goddardom, bili tog jutra na predavanju :

"Mislim da sam bio poput mnogih Amerikanaca prije pucnjave na koledžu Virginia Tech. Mislio sam da smo uradili sve što smo mogli da otežamo opasnim osobama pristup oružju."

Kao dječak, s obitelji je živio u Somaliji, Bangladešu, Indoneziji i Egiptu.

"Kad sam živio u tim zemljama, moji rođaci u Americi bili su uplašeni za moju sigurnost i željeli su da se vratimo u Sjedinjene Države. Kad sam napokon upisao koledž u jednom malom mjestu u Virginiji, odahnuli su sa olakšanjem."

Colin Goddard sada radi pri jednoj organizaciji za kontrolu oružja, koja je nazvana po bivšem glasnogovorniku Bijele kuće Jimu Bradyju. On je zadobio teške rane u pokušaju atentata na predsjednika Ronalda Reagana 1981. godine. Dennis Henigan voditelj je kampanje Brady za prevenciju oružanog nasilja:

"Ova tragedija je tipična za Ameriku. Niti jedna zapadna industrijska zemlja ne tolerira vrstu i opseg problema oružanog nasilja kakvo imamo u Americi."

Američki zdravstveni dužnosnici kažu da svake godine metkom iz pištolja bude pogođeno 100 tisuća Amerikanaca. A pucnjava u kojoj je ranjena kongresmenka Gabrielle Giffords iz Arizone nije dovela do nikakvih većih promjena u zakonima o posjedovanju oružja. Dugogodišnji lobist za pravo na posjedovanje oružja John Snyder tvrdi da američka vlada nema ovlast za ograničavanje vlasništva nad vatrenim oružjem:

"Vlada je sluga naroda. Bilo bi im bolje da to shvate, jednom za uvijek."

On kaže da je strožiji zakon osuđen na propast jer veliki broj Amerikanaca posjeduje vatreno oružje:

"U Sjedinjenim Državama ima više ljudi koji posjeduju oružje nego onih koji biraju predsjednika države!"

Rasprava o posjedovanju oružja seže u bit američke ideje o individualnim slobodama. Međutim, lobisti za prava na posjedovanje oružja i pristaše kontrole oružja ne slažu se o tome što je sloboda kad se radi o vatrenom oružju.

SAD: Ohrabrujuće vijesti na polju zapošljavanja

SAD: Ohrabrujuće vijesti na polju zapošljavanja

Poboljšano zapošljavanje u sektoru proizvodnje, maloprodaje i prijevoza u prosincu obilježili su šesti mjesec za redom u kojem je otvoreno više od 100 tisuća radnih mjesta. To je ohrabrujući znak za predsjednika Baracka Obamu, no on je svjestan da pred ekonomijom stoji još dugi put oporavka

U Sjedinjenim Državama otvoreno je oko 200 tisuća radnih mjesta u prosincu, čime je stopa nezaposlenosti pala na osam i pol posto, najnižu razinu u posljednje tri godine. Posljednje brojke iz Ministarstva rada nadmašile su očekivanja ekonomskih analitičara i odražavaju poboljšanu sliku na tržištu rada. Međutim, neki kažu da američka ekonomija i dalje ne raste dovoljno brzo.

Preko 200 tisuća Amerikanaca primilo je vrlo željeni poklon tijekom božićno-novogodišnjih praznika - posao. Nakon četiri mjeseca bez posla, Jack Marquardt u prosincu je dobio posao konzultanta.

"Početkom ovog mjeseca počinjem raditi! To je bio fantastičan poklon nakon Božića i savršen početak nove godine."

Zapošljavanjem u prosincu, boljim od očekivanog, stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Državama snižena je za dvije desetine postotka. No, Daniel Gross, kolumnist internetske publikacije Yahoo Finance, kaže da je to još uvijek šest milijuna radnih mjesta manje nego prije početka recesije:

"Svakog mjeseca trebali bi imati oko 200 tisuća novo-otvorenih radnih mjesta. Ali ni to nije dovoljno da bi nadoknadili izgubljeno u 2008. i 2009. godini."

Poboljšano zapošljavanje u sektoru proizvodnje, maloprodaje i prijevoza u prosincu obilježili su šesti mjesec za redom u kojem je otvoreno više od 100 tisuća radnih mjesta. To je ohrabrujući znak za predsjednika Baracka Obamu, svjesnog da pred ekonomijom stoji dugi put oporavka:

"Nakon što smo izgubili preko osam milijuna radnih mjesta zbog recesije, očito je da je pred nama još puno posla. No, važno je da Amerikanci znaju da je u privatnom sektoru otvoreno tri milijuna i 200 tisuća radnih mjesta u posljednja 22 mjeseca."

Za neke, međutim, to nije dovoljno dobro, posebice ne u godini predsjedničkih izbora. Favorit za predsjedničkog kandidata Republikanske stranke Mitt Romney podsjetio je svoje pristaše da je nezaposlenost iznosila osam posto prije nego što je predsjednik Obama stupio na predsjednički položaj prije tri godine:

"Naš predsjednik ne razumije na koji način ekonomija funkcionira. Vrijeme je da dobijemo predsjednika koji to razumije."

Na Wall Streetu, ulagači ostaju na oprezu. Unatoč pozitivnim pomacima na tržištu rada i rastućem povjerenju potrošača, ekonomist George Perry upozorava da za američku ekonomiju još uvijek postoje rizici:

"Rizici u 2012. godini postoje i zbog sve gore situacije u Europi i zbog usporavanja ekonomskog rasta u pacifičkom regionu, posebno u Kini."

Računajući Amerikance koji su nezaposleni preko godinu dana i one koji su odustali od traženja posla, neke konzervativne skupine smatraju da bi stvarna stopa nezaposlenosti mogla biti skoro 16 posto.

SAD: Humanistika na udaru tehnološkog doba i budžetskih makaza

SAD: Humanistika na udaru tehnološkog doba i budžetskih makaza

Pronalaženje praktičnih primjena može pomoći humanistici da preživi pritiske novog tehnološkog razdoblja i dokaže da su etika, vrijednosti i kritička razmišljanja relevantna i u 21. stoljeću.

“Humanistika” je izraz za akademske discipline u čijim se okvirima proučavaju jezici, književnost, umjetnost, povijest, kultura, filozofija, siologija, religiju…. Studij tih displina bio je u Sjedinjenim Američkim Državama najpopularniji 60-ih godina, bio je tada na svojem vrhuncu. Tokom idućih decenija našao se u oštrom padu. Danas prirodne znanosti, tehničke studije, matematika... privlače više pažnje i…. više dolara. To za mnoge američke koledže i univerzitete to znači mnogo manje studenata koji upisuju i studiraju humanistiku i te discipline su prve na udaru kada je nužno kresati troškove i sanirati visokoškolske budžete.

Koliko je to zaista i opravadano?

Tim Clark je student završne godine na koledžu Amherst, malom univerzitetu humanističkih znanosti u zapadnom dijelu savezne države Massachusetts. Studira latinski, grčki i arheologiju i kaže da je on sam, zahvaljujuci upravo tim, nije ono što je bio prije četiri godine, da se promijenio:

“Studij tih klasičnih predmeta, kao i povijesti, doista je promijenio način na koji razmičljam, način na koji danas svijet gledam. Naučio sam kako ne tražiti za sve jedan jedini, jasan odgovor, nego uvijek sagledavati razne elemente i aspekte nekog pitanja. Koledž za humanističke znanosti priprema vas na to kako da kritički razmisljate, kako da analizirate.”

Mnogi, dodaje Tim, ne vide koristi od studija humanistike:

“Kad kažem da ću diplomirati klasične jezike, mnogi me pitaju i kažu…. “a što ćeš sa tim? Sve to što si naučio nije više relevantno u ovom, modernom svijetu.”

“Nema uopće sumnje - kaže Carolyn Martin, predsjednica Amherst Collegea - da je sve više onih koji diplomiraju iz područja prirodnih znanosti i tehnologije i da su to danas bitna područja. No, činjenica je da su studiji, kulture, literature, filozofije…. putevi razmišljanja i interakcije s drugima od jednake važnosti.”

Na prijašnjoj funkciji, kao rektor univerziteta Wisconsin, gospođa Martin ističe da je osjećala pritisak da stalno mora braniti značaj studija humanistike na tom univerzitetu. Ove godine, kao članica je komisije pri Američkoj akdemiji za umjetnost i društvene nauke koja se bavi upravo tim problemom…...

“…..zagovaram stav da su nam sva znanja potrebna, ne samo zato da bi univerziteti osigurali što vise novca, nego i zato da mladima prenesemo fundamentalna znanja i iskustva iz svih segmenata znanosti taložena stoljećima”

No, nije svatko tog mišljenja. U oktobru prošle godine guverner Floride je izjavio da bi novcem poreskih obveznika Floride trebalo podsticati tehničke nauke i studije, a ne “obrazovati one koji neće moći dobiti posao kao antropolozi.” Budući da vlade američkih saveznih država kontroliraju dvije trećine svih novčanih sredstava namijenjenih visokom obrazovanju, na javnim koledzima i univerzitetima, odnos tih vlada - prihvaćanje ili ignoriranje humanistike - može itekako uticati na budućnost humanističkih znanosti.

Travis Riendl, glasnogovornik Nacionalne aoscijacije guvernera, asocijacije koja učestvuje u usklađivanju obrazovnih prioriteta saveznih drzava sa ekonomskim razvojem, ističe:

“Od kritične je važnosti upravo to kakve studije i diplomirane student savezne države trebaju da bi udovoljile svojim i sadašnjim i budućim ekonomskim zahtjevima.”

Asocijacija, kaže gospodin Reindl, ne savjetuje vladama saveznih država da uskraćuju novčana sredstva, odnosno režu budžet, za studij humanistike:

“Ne radi se tu o ili-ili… ili humanisticke ili prirodne znanosti. Izazov i zadatak koji se postavljaju pred nas je uspostaviti pravu ravnotežu između toga dvoga. Jer trebaju nam inženjeri i znanstvenici koji znaju logično i elokventno pisati i govoriti, koji razumiju i znaju cijeniti kulturu i razlike i koji ih poštuju… Trebaju nam, dakle, ljudi koji mogu i znaju raditi s drugim ljudima, bilo to u istoj zgradi, pod istim krovom, ili na drugoj strani svijeta.”

Da bi ostao relevantan i izbjegao rezanje budžeta, studij humanističkih znanosti, dodaje gospodin Reindl, mora se mijenjati:

“Primjerice, treba vidjeti možemo li stvarati partnerstva između sveučilista u okviru kojih bi fakulteti “posuđivali…” zajednički koristili svoje resurse i međusobno dijelili neke programe i predavanja. Možemo li, uz pomoć tehnologije, realizirati programe daljinskog učenja i tako osigurati nastavak bitnih programa unutar zahtjeva za budžetskim ograničenjima?”

Richard Freeland, povjerenik za visoko obrazovanje u saveznoj državi, zagovara obimnije održavanje studija humanističkih znanosti kako bi studenti širili horizonte, širili spoznaje, način razmišljanja, kreativnost, analitičnost… Kao mogućnost, primjera radi, navodi:

“Mogla bi se kombinirati dva glavna predmeta studija, ima se za to dovoljno prostora i vremena, i u okviru glavnog i sporednog studija studenti bi mogli slušati predavanja, studirati mašinstvo, elektriku, poslovanje, medicine uz istovremeni, sporedni studij neke od humanističkih disciplina.”

A i studenti humanističkih znanosti, kao glavnog studija, uvjeren je gospodin Freeland, mogli bi svoja znanja korisno koristiti u nekim drugim, više tehničkim, područjima.

Primjerice, u svijetu koji je sve globaliziraniji, znanje stranih jezika od nevjerojatne je važnosti u područjima kao što su finansije, inženjerstvo, zdravstvo. S druge strane, u programima engleskog jezika tehničko i praktično pisanje poprima sve veću važnost diljem zemlje. Kad je riječ o glazbi, niz univerziteta ima programe za one koji nisu dovoljno talentirani da budu izvođači i da na taj način zaradjuju, ali imaju dovoljno interesa i ljubavi za glazbu da ih takvi programi uspješno mogu pripremiti za rad u glazbenoj industriji.”

Pronalaženje praktičnih primjena, kaže visoki povjerenik Massachusettsa za visoko obrazovanje, može pomoći humanistici da preživi pritiske novog tehnološkog razdoblja i dokaže da su etika, vrijednosti i kritička razmišljanja relevantna i u 21. stoljeću.

Nakon uspješne kampanje protiv pušenja, američko zdravstvo bori se s gojaznošću

Nakon uspješne kampanje protiv pušenja, američko zdravstvo bori se s gojaznošću

Gojaznost je faktor rizika za oboljenje od raka jednjaka, gušterače, jetre i bubrega te za rak dojke, ali i od niza kroničnih bolesti, među kojima i dijabetes tipa 2

Američko Udruženje za borbu protiv raka u svom godišnjem izvještaju navodi da sve manje Amerikanaca umire od raka, ali ljekari imaju sve više pacijenata koji obolijevaju od raka povezanog s debljinom, uključujući rak gušterače i bubrega. I u slučaju raka dojke, gdje oboljeli žive sve duže, rizik nastanka raka sve je veći uporedo sa rastućom stopom patološke gojaznosti.

Dijagnoza raka za mnoge više nije smrtna presuda.

Kod bivšeg predsjedničkog kandidata Hermana Caina prije šest godina je bio dijagnosticiran rak debelog crijeva u četvrtom stadiju. Tumor se već bio proširio i na jetru, a šanse za preživljavanje su mu bile 30 procenata. Ali, nakon kirurškog zahvata i kemoterapije, njegov je rak prešao u remisiju.

Godišnji izvještaj američkog Udruženja za rak pokazuje da stopa smrtnosti od raka u Sjedinjenim Državama i dalje opada: između 2004. i 2008. stopa smrtnosti od raka kod mušakaraca padala je za skoro dva procenta godišnje, a kod žena za jedan i pol procenat svake godine. U dužem periodu, od 1990. do 2008. te su stope pale za 23 procenata kod muškaraca i 15 procenata kod žena. Dakle, milioni života su bili spašeni.

S druge strane, ljekari izvještavaju o sve većem broju slučajeva raka jednjaka, gušterače, jetre i bubrega. Gojaznost je faktor rizika za te tipove raka, kao i za rak dojke, ali i za niz kroničnih bolesti, među kojima i dijabetes tipa 2.

Dr. Dariush Mozaffarian, iz Škole javnog zdravstva Univerziteta Harvard, fokusiran je na vezu između prehrane i kroničnih bolesti.

"Fokusiram se na prehranu zato što je pozitivna promjena koja se dobije promjenom prehrane stvarno vrlo velika."

Dr. Mozaffarian vjeruje da, jednako kao što je sve veći broj Amerikanaca prestao pušiti, oni mogu izbjeći i klopku gojaznosti, pa tako i tipove raka i druge bolesti koje ona izaziva.

"Imali smo ogroman uspjeh s pušenjem. Pali smo sa 55 procenata pušača na 25 procenata za oko 40 godina."

Već skoro 50 godina američka vlada provodi politiku obeshrabrivanja navike pušenja i poticanja pušača na prestanak pušenja obrazovnim kampanjama, visokim porezima na duhanske proizvode i zakonima koji zabranjuju prodaju duhana osobama mlađim od 18 godina. U izvještaju Udruženja za rak kaže se da na posljedični pad u broju smrtnih ishoda raka pluća otpada skoro 40 procenata smanjenja ukupne smrtnosti od raka.

Dr. Mozaffarian kaže da bi kampanju protiv pušenja trebalo koristiti kao model u borbi protiv prekomjernih kilograma.

"To se neće dogoditi za godinu ili dvije, ali za deceniju ili dvije, ako ćemo zaista povećati shvaćanje koliki je učinak prehrane na zdravlje i koliki je ekonomski teret gojaznosti, onda bismo zaista mogli vidjeti ogromne promjene i to relativno brzo."

A rezultat će, on prognozira, biti smanjenje smrtnosti od bolesti povezanih sa gojaznošću.

Izraelci protiv sopstvenog vjerskog ekstremizma

Izraelci protiv sopstvenog vjerskog ekstremizma

Već neko vrijeme Izraelke protestvuju protiv nečega što one vide kao nastojanje ultra ortodoksnih Jevreja da se žene isključe sa javnih mjesta. Ultra ortodoksni Jevreji, medjutim, tvrde da su oni ti koji su diskriminisani.

Zimsko veče u centru Jerusalema. Aktivisti pripremaju protest protiv autobusa u kojima je na djelu segregacija, a koji saobraćaju kroz naselja ultra ortodoksnih Jevreja. Aktivistkinje sjedaju u prednji dio autobusa, a ne pozadi – kako se to od njih ovdje očekuje. Neki sljedbenici ultra ortodoksnog judaizma vjeruju da muškarci i žene trebaju biti odvojeni u javnosti, premda je to u Izraelu protivzakonito. Žene koje se protive takvoj segregaciji bivaju napadane i ispljuvane.

Anat Hoffman je aktivistkinja pokreta za reformu vjere. Ona podsjeća da ultra ortodoksni Jevreji uglavnom teže da žive izolovano u zatvorenim zajednicama, al i to se mijenja:

- Neke ekstremističke grupe osjećaju se napadnute, i to prije svega – od strane svojih ortodoksnih žena koje se mijenjaju u ova moderna vremena, obrazuju se, informisane su o svemu u svijetu. A oni bi htjeli da ih drže temo gdje im je ranije uvijek bilo mjesto.

U nekim dijelovima grada uništavaju se reklame na kojima je prikazana žena. Od žena se traži da idu drugom stranom ulice od muškaraca, a nedavno se jedna jedanaestogodišnjakinja na televiziji požalila da je bila zlostavljana. Kritičari kažu da neki medju rabinima odobravaju takve napade. Rabin i član parlamenta, Israel Eichler, ne slaže se s tim. Korijen problema je, smatra on, diskriminacija protiv ultra ortodoksnih Jevreja, a ne sama vjera:

- Čak ni najekstremniji rabini ne daju dozvolu za nasilje, jer nasilje je totalna suprotnost judaizmu, Tori, i božijoj volji.

Tamar El Or, antropolog na univerzitetu Hebrew, kaže da ultra ortodoksna zajednica raste i postaje šarolikija. Mnogi koji su svoj život provodili isključivo u izučavanju svoje vjere i podizanju porodice, sad su prisiljeni da traže posao. Istovremeno, i izraelsko ne-religijsko društvo postaje sve sekularnije:

- Dva pravca razvoja, dvije društvene sile idu jedna protiv druge. I oni će da se sukobljavaju opet i ponovo. Dobro, ovo je tipično za Izrael, al i svako drugo društvo ima trendove i napetosti, i uloga države je da to kontroliše.

El Or zaključuje da zakoni protiv segregacije i diskriminacije moraju biti primijenjivani. Ali, izraelsko bi društvo moglo ostaviti malo prostora i za zahtjeve ultra ortodoksnih Jevreja.. Problemi će se nastaviti, kaže ona, sve dok neodlučni politički i vjerski lideri ne poduzmu nešto po tom pitanju.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG