Linkovi

Aktuelno

Iron Man 2 u kinima

Iron Man 2 u kinima

Glumačka postava uključuje nova imena: Mickey Rourke kao glavni negativac i Scarlet Johansson kao pratilica opasnih oblina

Sezona ljetnih filmova u američkim kinima počinje pravim praskom - nastavkom hita iz 2008. koji vraća na velike ekrane Roberta Downeya Juniora u dvojnoj ulozi milijardera playboya i super-junaka na raketni pogon, ravno sa stranica stripova Marvel Comicsa. Tu su i neka nova lica: Mickey Rourke kao njegov sljedeći neprijatelj i Scarlet Johansson kao pratilica opasnih oblina.

U originalnom filmu, proizvođač oružja Tony Stark doživi otkrovenje kad se nađe s krive strane nekih od njegovih smrtonosnih proizvoda. Uz pomoć novca - kojeg mu ne nedostaje - i znanstvenog genija - koji isto tako posjeduje u više nego dovoljnoj mjeri! - Stark stvori gotovo neuništivi leteći oklop. Pomoću njega on diljem svijeta natjera vlade na prihvaćanje mirovnih sporazuma, no, oklopno odijelo postaje politički 'vrući krumpir.'

Dok Stark pokušava držati podalje od svog odijela političare i suparničke proizvođače naoružanja, pojavi se nova nevolja: drugi super-junak sa svojim odijelom oboružanim smrtonosnim bičevima plazme. Za tog super-junaka - ruskog fizičara Ivana Vanka - njihova je bitka pitanje časti. Mickey Rourke glumi Ivana Vanka, dok je Robert Downey Junior još jednom i Iron Man i Tony Stark. Njegova vjerna pomoćnica Pepper Potts ponovno je tu u interpretaciji Gwyneth Paltrow. No, novi lik je Natalie, odvjetnica s vlastitim tajnim identitetom Crne udovice, smrtonosne u obrani svog šefa.

Jon Favreau je ponovno redatelj, ali se pojavljuje i na ekranu u ulozi Starkovog tjelohranitelja Happyja Hogana. Kao zaljubljenik originalnih Marvelovih stripova, Favreau kaže da je potpuno svjestan da nastavak uspješnog prvog filma mora udovoljiti očekivanjima drugih takvih ljubitelja, ali se mora dopasti i publici koja samo želi dobar akcijski film.

Scenarist Justin Theroux adaptirao je drugi nastavak Iron Mana ravno iz stripova. Glumačka postava uključuje Dona Cheadlea kao zrakoplovnog pukovnika Rhodesa, čiji je lik u prvom filmu tumačio Terence Howard. Sam Rockwell glumi jednog od suparničkih proizvođača oružja, a Samuel L. Jackson se pojavljuje kao Nick Fury, najavljujući buduće projekte u kojima će biti okupljeno nekoliko drugih super-junaka iz Marvelovih stripova.

Steve Berlin: "U ime svih Lobosa, želim reći da se doista veselimo Zagrebu, druženju, upoznavanju grada, susretima s ljudima"

Los Lobos na nastupu u Bijeloj kući, 2009. godine

Publika u zagrebačkom klubu Boogaloo čut će, kaže član benda Steve Berlin, vjerojatno od svega pomalo jer publika općenito - vjeruje on - i voli i cijeni raznovrsno. Lobosi publiku vode do mnogih mjesta, svako je putovanje s njima uzbudljivo i zabavno

Za nekoliko dana, 13. svibnja, hrvatska će publika imati prilike po prvi puta čuti Los Lobos, legendarni bend iz istočnog Los Angelesa. Što publika zagrebačkog kluba Boogaloo može očekivati od “vukova,” čemu se Lobosi nadaju i što očekuju od tog svog prvog gostovanja u Hrvatskoj? Pred sam početak njihove evropske turneje Jagoda Bush razgovarala je s jednim od članova tog Chicano rock benda, trostrukog dobitnika Grammyja.

“Vrlo smo uzbuđeni. Znate, tako dugo to već radimo i na toliko smo mjesta bili već toliko puta, ali ići nekamo po prvi put uvijek je ‘cool’, uvijek je to za nas veliki događaj i zato se jako, jako veselimo,” kaže, vis-a-vis svih Lobosa, njihov saksofonist i klavijaturist, inače i poznati session-glazbenik i glazbeni producent, Steve Berlin. Jedini “lobo” koji rodom nije iz Los Angelesa nego iz Philadelphije. Prije dolaska u LA, sedamdesetih godina, kad je svirao s tada popularnim bendom The Blasters, Steve nije nikada, kako sam i priznaje, čuo baš puno latinskoameričke glazbe, još manje samo meksičke, ali ukazala mu se jednog dana prilika da čuje neke demo-snimke Los Lobosa, u vrijeme kad za njih još nitko nije ni znao, dopao mu se zvuk benda, sprijateljio se prvo s njima, a kad su ga oni uvjerili da saksofon ima svoje mjesto u njihovoj tradiciji, Steve im se i priključio, Lobosi su dobili svog petog člana. Naučio, kaže, jednu pjesmu pa dvije. i polako, tijekom razdoblja od neke dvije godine, od “part-time” člana postao “full-time” Lobo. Na obostrano veliko zadovoljstvo!

Dok govori o drugim članovima, Steve Berlin za gitarista, skladatelja i vokalista Davida Hidalga kaže: naš “rezidentni genij, izuzetno talentiran, nema tog glazbenog instrumenta, valjda, na kojemu David ne svira, a lijepo i pjeva;” za gitarista, još uvijek i povremenog perkusionista i, naravno, tekstopisca Louieja Péreza – “naša lirska duša;” za Conrada Lozana, bas i “pokretačku snagu” Los Lobosa - “naš ambasador dobre volje;” za gitarista i kantautora Cesara Rosasa, vjerojatno najprepoznatljivijeg “vuka,” zalizane crne kose i uvijek sa crnim naočalama, inače jedinog rođenog izvan Sjedinjenih Država (u LA je došao iz Meksika, iz Hermosilla) – “kad blues sviramo, Cesar zapovijeda” (Cesar glasovno podsjeća na Howlin’ Wolfa, a njegova gitara pod utjecajem je Hendrixa); i za bubnjara Rubena Cougara Estradu, koji je prije pet godina zamijenio Victora Bisettija, a taj bubnjarsku palicu preuzeo od Louieja Péreza – “fenomenalan bubnjar, Cougar je najmlađi u bendu, ali izuzetno ga cijenimo, imamo za njega puno divljenja i poštovanja.”

Los Lobos postoje od ’73; njihov prvi diskografski uspjeh bio je “How Will the Wolf Survive?,” u produkciji T-Bone Burnetta, 1984. godine. Godine 1987. izdaju i svoj drugi album – “By the Light of the Moon.” Slijede potom “La Pistola y El Corazón”, “The Neighborhood”, “Kiko”, pa kompilacija uz 20. godišnjicu – “Just Another Band from East L. A.” i drugi, kao “Good Morning, Aztlan”, “The Ride” i onaj mali hommage Jacku Kerouacu, s naslovom njegovog prvog romana - “The Town and the City.” Ozbiljnim štovateljima Lobosa svaki je od njih dobro poznat kao, uostalom, i glazbena eklektičnost benda. Mnogi, međutim, na spomen imena Los Lobos pomisle odmah na onu meksičku narodnu, iz Veracruza, pod nazivom “La Bamba.” Bila je jedan od hitova Ritchieja Valensa, pedesetih godina. Lobosi su je snimili 1987., za istoimeni film, Luisa Valdeza. Pomislit će vjerojatno još i na soundtrack Lobosa za film “Desperado,” Roberta Rodrigueza. “Canzion del Mariachi,” možda, ili “Mariachi Suite,” ta im je i donijela jednoga od tri Grammyja, kao najbolja instrumentalna pop-izvedba.

“Te su stvari očito ogroman, važan dio naše povijesti. Oba su filma bila nevjerojatno uspješna. Ali očito je i da smo mi jedan puno svestraniji bend, sviramo prema vlastitom receptu, raznu glazbu – blues, rock, country, folk, R&B, tradicionalnu meksičku i južnoameričku, Tex-Mex i pomalo od svega drugoga. Ako je ‘La Bamba’ sve što ste ikad čuli, teško je onda objasniti i reći - čekajte, Lobosi su puno više od toga, ali upravo to želim reći i ljudima u Hrvatskoj – Lobosi su puno, puno više od toga.”

Ime “Los Lobos,” rekao je Louie Pérez u jednom nedavnom intervjuu, bend je sebi dao više iz vica. Naime, većina meksičkih bendova sebi daje imena prema životinjama pa su i oni rekli – zašto ne, za početak je OK, i ime je ostalo s njima. A onda postalo za njih simbolično, jer vuk je jedna od najneshvaćenijih životinja.

LA band, East LA band, Chicano rock band, Latin rock band, American band, Mexican-American roots band, društveno i politički angažirani bend. što je ono pravo?

“Sve, ja bih rekao. I to je, mislim, upravo ono što nas čini jedinstvenima, da ima toliko toga što možemo i hoćemo. A onda, ovisno o našem raspoloženju i raspoloženju publike, ovisno o mjestu na kojemu se nalazimo, show Lobosa može biti vrlo Latino ili vrlo blues ili vrlo rock-and-roll. A može biti i nešto između.”

Biti u stanju, kaže Steve Berlin, poći uspješno bilo kojim glazbenim smjerom i stvar dovesti do kraja s autoritetom, jako je lijepo.

Publika u zagrebačkom klubu Boogaloo čut će, dodaje Steve, vjerojatno od svega pomalo jer publika općenito, vjeruje on, i voli i cijeni raznovrsno. Lobosi publiku vode do mnogih mjesta, svako je putovanje s njima uzbudljivo i zabavno.

“Kad idemo u neku novu zemlju, neko novo mjesto, kao u Hrvatsku sada, to je uvijek za nas iznenađujuće i čudnovato. Prvo, sami ne znamo što očekivati, a ni publika ne zna što očekivati, uvijek je to zapravo tako. Ali svaki put, koliko se ja mogu sjetiti, na kraju showa svi budemo zajedno, svi komuniciramo, nikad jedni druge ne iznevjerimo. Nadam se da će tako biti i u Hrvatskoj, da ćemo riješiti to zašto smo jedni i drugi tamo i da ćemo na kraju svi ‘plesati’ zajedno.”

Na pitanje dolaze li i akustično i električno, Steve Berlin je odgovorio – nažalost, samo električno, slanje akustičnih instrumenata avionom jednostavno je preskupo. Ali, na istog trena pruženu informaciju da u Zagrebu postoji cijeli set tradicionalnih meksičkih instrumenata, u rukama jednog od najboljih u svijetu mariachi ansambala, hrvatskoga, nije trebalo dugo i pokrenuta je smjesta bila mašinerija, sa zadovoljstvom upućen poziv kolegama i posjetitelji Boogalooa mogu očekivati, u par pjesama, susret na vrhu, Los Lobosa i Los Caballerosa! Si señor!!!

Za publiku u Zagrebu još jedna poruka:

“Od srca pozivam sve da dođu na koncert, da nas upoznaju. Nakon koncerta kanimo napraviti ono što i inače često radimo – izaći i upoznati se sa svima, razgovarati s ljudima, odgovarati na njihova pitanja. Za nas je to sjajan način da bolje upoznamo ljude koji su upravo proveli dva sata s nama, slušajući nas, i mi uživamo u tim susretima s njima.”

I ako imaju neki naš CD, dodao je, mogu ga donijeti na potpise, ma mogu na potpise donijeti što god imaju ili žele.

“Želio bih još reći, u ime svih Lobosa, da se doista veselimo posjetu, druženju, upoznavanju grada, susretima s ljudima. I nadam se da će za svakoga tko će doći na naš koncert zabava biti dobra.”

Steve Berlin je s velikim zanimanjem poslušao i što je o dolasku Los Lobosa napisano ovih dana u hrvatskim medijima. Na komentar Aleksandra Dragaša: “Nakon godina iščekivanja još je zanimljiviji moment u kojem nam dolaze Los Lobos. Naime, David Hidalgo svojom je harmonikom snažno obilježio Dylanove posljednje albume. U nepunih mjesec dana ugostiti Los Lobose i Boba Dylana doista je za ‘polizati prste,’” fingerlicking good, Steve se prvo slatko nasmijao, a onda dodao: “Hm, da, u Zagreb dolaze dva prilično dobra benda.”

Na kratki citat iz jednog drugog napisa: “Svi su albumi [Los Lobosa] nepredvidivi,” odgovorio je ovim riječima:

“Mislim da je to veliki kompliment. Kad ih imate petnaest za sobom, teško je održavati onaj element iznenađenja. Stoga takvu ocjenu smatram izuzetnim komplimentom jer jako se trudimo da se ne ponavljamo i da ne nazadujemo, da održavamo razinu kvalitete što nije nimalo lako, ali svojski nastojimo i to postižemo.”

Upravo su završili snimanje novog albuma – “Tin Can Trust,” izlazi početkom kolovoza. “Zvuči možda malo kao ‘Neighborhood,’ možda malo kao albumi koje smo radili početkom 90-ih godina,” otkriva Steve Berlin. “S puno bluesa, više bluesa nego bilo čega drugoga.”

Do izlaska novog albuma strpit ćemo se i morati zadovoljiti, za kraj ovog priloga, s malo glazbe s njihovog zadnjeg - “Los Lobos Goes Disney,” njihovom, “Los Lobos” obradom pjesama iz Disneyjevih filmova.

http://www.voanews.com/MediaAssets2/bosnian/2010_05/Small_Bus._Loans_SEQ-20fps.wmv

http://www.voanews.com/MediaAssets2/bosnian/2010_05/Small_Bus._Loans_SEQ-20fps.wmv
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:00 0:00

Mali krediti za malu privredu u Americi

http://www.voanews.com/MediaAssets2/bosnian/2010_05/Fights_Child_Labor.mov

http://www.voanews.com/MediaAssets2/bosnian/2010_05/Fights_Child_Labor.mov
please wait

No media source currently available

0:00 0:00:00 0:00

Kako spriječiti zloupotrebu djece?

Mali krediti za malu privredu u Americi

Studio Capital Pilates, Fidel Garcia je otvorio zahvaljujući pozajmici od 10 hiljada dolara

Manjih pozajmice za manje firme ima sve više i u Sjedinjenim Državama jer je od banaka teško dobiti kredit za malu privredu, posebno za ljude sa manjim primanjima. U Washingtonu privatne grupe posudjuju novac ljudima sa nižim prihodima, a krediti se kreću od 500 dolara do 50 hiljada dolara.

Manje pozajmice za manje firme su uobičajene u nekim zemljama, posebno u zemljama u razvoju. Ali sa ekonomskom recesijom, takavih kredita je sve više i u Sjedinjenim Državama jer je od banaka teško dobiti kredit za malu privredu, posebno za ljude sa manjim primanjima. Kako za Glas Amerike izvještava Deborah Block, u Washingtonu privatne grupe posudjuju novac ljudima sa nižim prihodima, a krediti se kreću od 500 dolara do 50 hiljada dolara.

Fidel Garcia je vlasnik studia Capital Pilates, a Patric Carl suvlasnik restorana Capital City Diner. Oboje su počeli posao zahvaljujući malim kreditima Corporacije Latino Economic Development.

Fidel Garcia u svom Pilates studiju sa jednim od polaznika kursa
Fidel Garcia u svom Pilates studiju sa jednim od polaznika kursa

Garcia je imigrant sa Kube koji je studio pilates otvorio u novembru u skupom naselju nakon što je napustio profesionalni balet. On je od mnogih banaka tražio kredit, ali su ga svi odbili.Onda se obratio Latino korporaciji i dobio 10 hiljada dolara.

"To je bila velika pomoć, jer sam u tom trenutku zaista trebao taj novac da kupim opremu, i platim kiriju za studio. Jako sam im zahvalan. Zaista sam trebao taj dodatni financijski podsticaj kojeg su mi dali."

Patric Carl i njegov poslovni partner kažu da im je ista korporacija posudila 35 hiljada dolara.

Patric Carl, suvlasnik restorana Capital City Diner
Patric Carl, suvlasnik restorana Capital City Diner

"Cijeli proces je tekao kao unutar porodice. Nije to bio isključivo poslovni odnos koji je ponekad neugodan, težak ili iznenadjujući. To je, jednostavno, bila pomoć."

Latino Economic Development Corporation je počela posudjivati novac prije 10 godina kako bi pomogli Hispanicima, ali sada daju kredite svima sa manjim primanjima.

Charlene Van Dijak radi na programu kredita:

"Mi gledamo koliko korisnik može plaćati i tako odredimo visinu kredita - koliko može vraćati nakon što plati sve troškove, kako bi se mogao ponovo zadužiti."

Ona kaže da su polovinu klijenata Hispanici:

"U Washingtonu žive brojni imigranti. Imamo veći broj korisnika iz Etiopije, iz Južne Azije."

Latino korporacija je često posljednji izlaz za ljude sa manjim primanjima koji žele odpočeti vlastiti business.

"Radili smo sa firmom za knjigovodstvo, servisom za autopsiju, mnogim on-line servisima, koji tek počinju on-line business”, kaže Charlene Van Dijak.

Cijeli restoran je iz New Yorka kamionom prevezen u Washington
Cijeli restoran je iz New Yorka kamionom prevezen u Washington

Krediti se, takodjer, daju za otvaranje restorana kao Capital City Diner, koji je izgradjen 1940-tih u New Yorku odakle je kamionom prevezen u naselje u Washingtonu, u kojem žive ljudi sa manjim primanjima.

Patric Carl, suvlasnik restorana Capital kaže: "Mi smo kupili cijeli restoran, cijelu zgradu, tanjire, sudje. Našli smo ga na E-bay-u. Mi živimo u ovom naselju u kojem nije bilo mjesta za doručak, restorana u kojem se moglo sjesti i učinilo nam se da je to dobra šansa."

Capital City Diner je otvoren prije dva mjeseca i kao Garcijin pilates studio, dobro radi.

"U svakom trenutku u restoranu možete vidjeti bogate i siromašne. Svako može ući jer svi vole dobru hranu uz povoljnu cijenu i ugodnu atmosferu", kaže Patric Carl.

Garcia kaže da će kada otplati ovaj tražiti novi kredit: "Studio raste, i sve je više ljudi koji žele uzimati časove."

Prošle godine Latino Economic Development Corporation je dodjelila 600 hiljada dolara u manjim pozajmicama. Samo jedan korisnik nije vratio dug, nakon što je izgubio posao koji je bio dopuna njegovom business-u.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG