Linkovi

Aktuelno

Podpredsjednik Biden uputio oštro upozorenje Iranu

Američki podpredsjednik se osvrnuo na iranski nuklearni program tijekom govora Evropskom Parlamentu

Američki podpredsjednik Joe Biden je izjavio kako se vlada u Teheranu sučeljava sa teškim izborom, kada je u pitanju njen nuklearni program. On je rekao da se Iran ili mora pridržavati medjunarodnog zakona i pridružiti se zajednici odgovornih zemalja, ili će se sučeliti s ozbiljnim posljedicama, i sve većom izolacijom.


Podpredsjednik Biden je ovo izjavio danas poslijepodne, obraćajući se Evropskom parlamentu u Brusselsu. On je dodao da nuklearni program Irana krši obaveze preuzete Dogovorom o Nuklearnoj Neproliferaciji, te dabi mogao izazvati utrku u nuklearnom naoružanju na srednjem istoku.

U paradi na Dan pobjede, vojnici iz Amerike, Francuske , Britanije...

Vlada u Kremlju napustila prvobitne planove da uključi slike Josefa Staljina u cilju autentičnosti

Vojnici NATO saveza iz 4 zemlje članice, uključujući jedan kontigent američkih vojnika, planiraju marširati Crvenim trgom ove nedjelje, na ceremoniji obilježavanja 65 godina od pobj4ede nad nacizmom. U moskovskoj paradi, najvećoj od pada Sovjetskog Saveza 1991. godine, iz NATO saveza će još sudjelovati vojnici poljske, Francuske i Britanije.

Vlasti Moskve su saopćile da će oko 10 hiljada vojnika marširati uz više od 150 komada teškog ruskog oružja, dok će visoke zvanice stajati ispred Lenjinovog mauzoleja. I nekoliko američkih ratnih brodova će uploviti u luku u St Petersburgu, u znak godišnjice.

U medjuvremenu ruski mediji kažu da su vlasti odustale od ideje da se gradu ukrasi posterima Josefa Staljina, kako bi se postigla autentičnost stvarnog dana pobjede, a da ne bi kako je rečeno, iritirali ljude.

Karzai: Da li predstoji pomirenje sa Talibanom?

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai sljedeće sedmice dolazi u Washington zbog razgovora sa predsjednikom Obamom. Do posjete dolazi u trenucima dok afganistanski lider poduzima napore ka pomirenju sa Talibanom.

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai sljedeće sedmice dolazi u Washington zbog razgovora sa predsjednikom Obamom. Do posjete dolazi u trenucima dok afganistanski lider poduzima napore ka pomirenju sa Talibanom. Novinar Glasa Amerike Ravi Khanna je o toj posjeti razgovarao sa političkim analitičarima u Washingtonu koji kažu da još uvijek postoje neka značajna razilaženja vezano za vrijeme i nivo pomirenja.

Nenajavljena posjeta predsjednika Obame Kabulu u martu je dovela do izvjesnih napetosti sa afganistanskim predsjednikom Hamidom Karzaijem. Napetosti su izazvane otvorenom kritikom od strane predsjednika Obame u pogledu napora afganistanskog lidera u borbi protiv korupcije. Napetosti su se sada donekle smanjile, i gospodin Karzai će nastojati zadobiti podršku za svoje napore ka tome da uspostavi odnose s nekim od viših talibanskih lidera. Ali Tony Cordesman iz Centra za strateške i međunarodne studije kaže da lideri Talibana u ovom trenutku nemaju razloga za razgovore.

Kada se radi o vrhu Talibana, moramo shvatiti da oni još od 2004 stalno napreduju. Oni nemaju razloga da se pomire ili da pristanu na kompromis. To obično ne radite ako pobjeđujete, kaže Tony Cordesman.

Marvin Weinbaum iz Instituta za srednji istok kaže da sumnja u to da je gospodin Karzai ozbiljan kada govori o uključivanju najviših talibanskih lidera.

Mislim da je interes predsjednika Karzaija za razgovore sa Talibanom jednostavno način skretanja pažnje sa pritiska kojeg na njega stavlja međunarodna zajednica. On igra na nacionalističku kartu. Ne vjerujem da ima ozbiljan koncept o tome da će postići dogovor sa Talibanom, kaže Marvin Weinbaum.

Analitičari također kažu da liderstvo Talibana nije ujedinjeno. Gospodin Cordesman kaže da pomirenje ne bi bilo sa samim vrhom, već na nivou pokrajina i oblasti. I tu, kaže on, postoje velike razlike.

Imate američke, britanske i međunarodne stručnjake koji se ne slažu. Sada imate odličnog šefa UN-ove misije u Afganistanu koji razmatra to pitanje, kao i pitanje uključivanja Ujedinjenih naroda po prvi put, kaže gospodin Cordesman.

On dodaje da bi tokom razgovora Obama-Karzai trebao proizići sveobuhvatan plan za buduću strategiju.

Biće tu niz kompromisa i dogovora koji neće biti objavljeni. A biće i lista neriješenih razilaženja. Neke od njih će doći do medija, ali mnoge neće biti objelodanjene, kaže Tony Cordesman.

Obamina administracija se do sada protivila punom pomirenju, navodeći da je u redu to uraditi sa borcima na nižem nivou, ali su i od toga odustali nakon najnovije ofanzive u Kandaharu.

Operacija u Kandaharu neće biti jedna konvencionalna ofanziva. To je niz preciznih operacija, kaže američki general David Petreaus.

Obamina administracija se nada da bi ofanziva mogla oslabiti Taliban u narednih 6-12 mjeseci. Ali Gilles Dorronsoro iz Zaklade Carnegie, koji se tek vratio iz Afganistana, se ne slaže.

Nema govora da možemo ugušiti pobunjeništvo Talibana u Kandaharu, bilo u gradu ili pokrajini. Tu uopšte nema govora, kaže gospodin Dorronsoro.

Predsjednik Karzai i mnogi Afganistanci strahuju da bi, ukoliko Washington bude isuviše dugo čekao da razgovara sa Talibanom, pakistanska vojska i obavještajna služba mogli preuzeti kontrolu, kao što se to desilo 90-tih godina nakon što su se sovjetske snage povukle i Washington napustio Afganistan. Mnogi Afganistanci se protive bilo kakvoj većoj ulozi Pakistana u njihovoj zemlji, a to je stav i najvećeg broja regionalnih sila, kao što su Indija, Rusija, Iran, i pet centralno-azijskih republika.

Fats Waller, “clown prince” jazza

Fats Waller, “clown prince” jazza

S kompozicijama “Ain’t Misbehaving,” “Honeysuckle Rose,” “Jitterbug Waltz”, “Black & Blue,” “Squeeze Me” i još niz drugih, Fats Waller je beskrajno obogatio cjelokupni repertoar jazza

Jedan od najznamenitijih umjetnika u povijesti jazza - skladatelj, aranžer, vokalist, bandleader, orguljaš, jedan od njegovih najznačajnijih pijanista!

Majstor stride stila, Fats Waller je i bio učenik, a onda i prijatelj i kolega jednog od najvećih stride-pijanista - Jamesa P. Johnsona. On sâm postat će jedan od najpopularnijih i najuspješnijih glazbenika svog vremena; cijenila ga je i kritika i publika, u Americi i u mnogim evropskim zemljama. “Crni Horowitz,” nadimak koji će Walleru dati jedan drugi američki pijanist i skladatelj, Oscar Levant.

Thomas Wright “Fats” Waller rođen je u njujorškom Harlemu, 21. svibnja 1904. godine. Fatsov otac bio je pastor lokalne baptističke crkve, majka je svirala orgulje i Fats će se, zahvaljujući majci, prvo upoznati s tim glazbenim instrumentom i crkvenim himnama, ali i djelima Johanna Sebastiana Bacha. Osim što će postati jednim od najznačajnijih jazz pijanista, Fats Waller će biti i prvi orguljaš u jazzu.

Kad je Fatsu bilo oko pet godina, pokazao je veliki interes za glasovir i počeo svirati na onom kod susjeda. Majka mu je našla učitelja i Fats će dobiti formalno obrazovanje, ali uvijek je više volio svirati “po sluhu.”

Kad mu je bilo 14 godina, osvojio je prvo mjesto u natjecanju mladih talenata, odsviravši “Carolina Shout,” svog kasnijeg mentora Jamesa P. Johnsona. Waller postaje profesionalni pijanist sa 15 godina, svira u cabaretima, uskoro prati Bessie Smith, Albertu Hunter i druge blues vokaliste, svira na glasoviru, a i na orguljama.

Otac se nadao da će Fats poći njegovim stopama, ali religija nije bila Fatsova strast, to je bila glazba. I 1920. godine, nakon majčine smrti, a i zbog razilaženja s ocem, Fats Waller seli u kuću pijanista Rusella Brooksa gdje će i upoznati Jamesa P. Johnsona. Johnson mladog Wallera uzima “pod svoje,” uči ga stride-stilu i obogaćuje njegovo opće glazbeno obrazovanje. Od 1923., Waller snima za nekoliko etiketa, bilo kao solist bilo kao pratnja blues vokalistima, ali gradi i reputaciju skladatelja i vokalista i bit će sve to - skladatelj, pjevač i solist - do kraja života.

Jedne večeri, u Chicagu, nakon nastupa, Fatsa je kidnapirala naoružana četvorka, strpala ga u auto i pod prijetnjom revolvera odvela u Hawthorne Inn čiji je vlasnik bio Al Capone. Čim su ušli u zgradu, Fats je shvatio da se nešto veliko slavi, a brzo shvatio i da je on bio odabran kao “posebni gost” partyja. Slavio se Caponeov rođendan; s revolverom pritisnutim na njegova leđa, Fats je morao sjesti za glasovir i prisutne zabavljati. Tri je puna dana, navodno, svirao. Završio i sâm mrtav pijan, iscrpljen, ali s nekoliko tisuća dolara casha, od zadovoljnog Caponea i njegovih prijatelja.

Fats Waller se uskoro pojavljuje na boljim mjestima i boljim pozornicama – 1927. godine snima s orkestrom Fletchera Hendersona, a iduće debitira na pozornici Carnegie Halla. I upoznaje pjesnika i tekstopisca Andyja Razafa. Njihova suradnja dat će nekoliko musicala. Najviše uspjeha doživio je onaj pod imenom “Hot Chocolates,” iz njega je i dobro poznata Fatsova “Ain’t Misbehaving.” Slušamo je u izvedbi Fats Waller and His Rhythm, njegovog malog combo sastava, od šest glazbenika, koji je Fats osnovao po povratku u New York iz Pariza, kamo je otišao 1932. godine i proveo u njemu par godina. S njima će, za RCA Victor, početi snimati u svibnju 1934. godine i s njima ostati, kao i s etiketom Victor, do kraja svog života – umro je 1943., od upale pluća, negdje blizu Kansas Cityja, putujući vlakom do New Yorka, iz Los Angelesa, gdje je upravo bio završio rad na filmu “Stormy Weather,” s Lenom Horne, najuspješnijem i najutjecajnijem filmu s isključivo crnačkom postavom glumaca. Walleru je bilo samo 38 godina.

Od sredine 30-ih nekoliko je puta išao na evropske turneje – London, Berlin, Beč, Kopenhagen... i ponovno Pariz. U povijest jazza Fats Waller ulazi i sviranjem na orguljama u katedrali Notre-Dame. Snimke na crkvenim orguljama već je imao, a u razdoblju od 1940. do 1942. godine načinio je i snimke na Hammond orguljama.

Sa svojim kompozicijama “Ain’t Misbehaving,” “Honeysuckle Rose,” “Jitterbug Waltz” (na Hammond orguljama), “Black & Blue,” “Squeeze Me” i još niz drugih, Fats Waller je beskrajno obogatio cjelokupni repertoar jazza i odavno je već sastavni dio američkog glazbenog kanona. Njegov zabavljački talent, međutim, njegova spremnost da publiku uvijek nasmijava, bacio je možda u sjenu njegove vještine pijanista kao i one skladatelja i vokalista, ali Fats Waller je bio jedan od vrhunskih umjetnika na svom glazbalu, dao značajan doprinos stride-stilu Harlema, utjecao na mnoge druge pijaniste u razdoblju prije be-bopa. Njegovi vjerojatno najslavniji dužnici: Art Tatum, Teddy Wilson, Count Basie (učio je kod Wallera), Thelonious Monk, Erroll Garner, Bud Powell, Joe Zawinul. Godine 1993., Walleru je dodijeljen posthumni Grammy, za njegov životni doprinos umjetnosti jazza.

Sâm Waller izašao je iz škole James P. Johnson stride stila, ali svome je dodao istančanost, obogatio ga ritmičkom snagom, žarom i brzinom, zadivljujućom lakoćom sviranja. Prošlo je već blizu 70 godina od smrti Fatsa Wallera, a njegove “Ain’t Misbehavin’” i “I’m Going to Sit Right Down and Write Myself a Letter” još uvijek se često čuju na radiju, još uvijek zvuče svježe, još uvijek su pune humora.

http://www.voanews.com/MediaAssets2/croatian/dalet/waller.Mp3

please wait

No media source currently available

0:00 0:00:00 0:00
Link

Učitajte još

XS
SM
MD
LG