Linkovi

Aktuelno

Palestinski premijer izjavio da samit s izraelskim premijerom nije ispunio očekivanja

Palestinski premijer Ahmed Qureia je izjavio da samit s izraelskim premijerom Arielom Sharonom nije ispunio očekivanja.

Govoreći nakon današnjeg susreta, gospodin Qureia je rekao da su on i palestinski predsjednik Mahmoud Abas očekivali pozitivne odgovore na neka pitanja, ali da nisu primili nijedan.

Izrael još nije dao svoj komentar na te razgovore. Susret između izraelskog premijera Sharona i palestinskih lidera je bio prvi takve vrste otkako je uspostavljeno bilateralno primirje prije četiri mjeseca.

Cilj susreta u Jerusalemu, koji je trajao više od dva sata, je prvobitno bio koordiniranje predstojećeg izraelskog povlačenja iz Gaze. Međutim očekivalo se da nedavno povećanje izraelsko-palestinskog nasilja, i sinoćnja hapšenja više od 50 osumnjičenih militanata od strane Izraela budu visoko na dnevnom redu.

”Sjećanje na Srebrenicu“

Više od 40 posto vojnika holandskog bataljona u Srebrenici tražilo je nakon tragičnih zbivanja psihološku pomoć, a značajan broj njih i danas je pod redovnim nadzorom ljekara, tvrdi danas objavljena kniga "Sjećanje na Srebrenicu".

Autor knjige, Hendrina Praamsma, skupila je ispovjesti 171 holandskog vojnika, od njih 400 koji su ljeta 1995. godine pod zastavom UN-a, čuvali zaštićenu zonu Srebrenice.

Vojnici u knjizi naglašavaju da je ovo, 10 godina nakon srebreničkog masakra i neslavne uloge Holandjana u njemu, prvi put da neko od njih traži mišljenje i da ih detaljno ispituje o zbivanjima u zaštićenoj zoni UN-a.

Sami Holandjani koji su pod plavim šljemovima učestvovali u toj misiji, i medju kojima značajan broj više nije u vojnoj službi, priznaju da su nakon Srebrenice promijenili ponašanje- mnogi od njih su postali agresivni, odaju se piću i drogama.

Takvo je i svjedočenje Svena Uldersa, koji je napustio vojnu službu, nakon čega je imao problema sa tučama i drogom, noseći sve ove godine ima post-tarumatski sindrom. Njegov nekadašnji "ratni drug" iz Srebrenice, Ton de Haan, još uvijek je vojnik ali je nakon srebreničke tragedije, kako kaže, "izgubio volju za životom".

Prema službenim podacima, iz Srebrenice se vratilo barem 10 procenata vojnika sa post traumatskim sindromom, a očita posljedica iskustva koje su ponijeli sa sobom je činjenica da ih je čak 65 posto potpuno napustilo vojnu službu.

Autor knjige ukazuje da je misteriji oko stvarne uloge Holandjana u srebreničkom masakru doprinijelo i nestajanje dokaznog materijala o počinjenim zločinima. Direktno se optužuje holandsko ministarstvo odbrane, što je potkrijepljeno svjedočenjima bivših vojnika. Tako jedan od njih, Ron Geval, tvrdi da je lično na razvijanje, "redovnim putem", uputio 14 rolni filma, medju kojima je jedna sadržavala nerazvijene fotografije ubijanja bošnjačkih civila, od strane srpskih snaga koje su zauzele srebreničku enklavu.

Sa razvijanja se vratilo 13 rolni filma- jedna, ona sporna, je nestala i niko nije bio u stanju da joj udje u trag. Prema službenicima ministarstva, niko nikada nije zvanično prijavio nestanak pomenutog filma.

"Sjećanje na Srebrenicu" koje se, ne slučajno, objavljuje pred desetu godišnjicu masakra, primjeti da su holandski vojnici, nakon Srebrenice, dočekani od strane domaće javnosti sa oštrim kritikama. Prva od njih je uslijedila nakon što su, po izvlačenju iz Srebrenice, Holandjani u vojnoj bazi UN-a u Zagrebu teškom pijankom proslavili "uspješnu" vojnu misiju, dok su snage bosanskih Srba masovno ubijale Bošnjake Srebrenice.

Kritike su se nastavile i po njihovom povratku, a nisu bili poštedjeni i najviši predstavnici ministarstva odbrane i holandske vlade. Zbog njih je, svojevremeno, cijela vlada premijera Wima Koka podnijela ostavku, priznajući posredno neslavnu ulogu u srebreničkoj tragediji.

A. Terzić: Niko pametan u BiH ne bi trebao insistirati na promjeni Daytona

Tri godine nakon prijema BiH u Vijeće Evrope, Parlamentarnoj skupštini u Strazburu se obratio bh premijer, Adnan Terzić, naglašavajući daje zemlja na najboljem putu do prosperitetne, moderne evropske demokratije.

Deset godine od Srebrenice i ratnog razaranja, te tri godine nakon što je , kao punopravna članica, primljena u društvo Vijeća Evrope, BiH je, prema njenom premijeru, dostigla jedinstven ekonomski prostor, kontrolu granica po uzoru na evropske standarde, nezavisno sudstvo, te, najvažnije od svega, "funkcionalne demokratske institucije".

"Ono što je sigurno, BiH nema alternativu evropskom putu. Dakle, procesi koji su u posljednjih deset godina bili u BiH, su procesi koji jasno govore o potrebama da se u BiH stvori društvo koje će biti apsolutno demokratsko, koje će uvažavati najpozitivnije evropske standarde i omogućiti apsolutnu ravnopravnost svim njenim gradjanima".

Premijer Terzić je, osvrćući se na postojeće probleme, prije svih na nedovršenu reformu policije, primjetio da je, iz iskustva ostalih država u tranziciji i kontakata sa njihovim čelnicima, shvatio da se takve ferome ne mogu provesti za kratko vrijeme- on smatra da je to proces koji treba vrijeme- u nekim slučajevima i do tri godine, ali, u svakom slučaju, proces koji će se uspješno okončati.

Osvrčući se na pozive za promjenu Daytona, kakve su pominjali i neki od članova parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, Terzić tvrdi da takvo nešto nije realno:

"Barem niko pametan u BiH ne bi trebao insistirati na promjeni Daytonskog mirovnog sporazuma. Zašto? Zato što je Dayton potpisan od strane tri potpisnika i pet svjedoka. Dakle, osam je zainteresovanih oko potpisivanja Daytonskog sporazuma. BiH je samo jedna osmina u toj kombinaciji. Svaki narod i BiH je, znači, jedna trećina te jedne osmine i niko normalan u BiH ne treba da govori o promjeni Daytonskog sporazuma. Dayton je uradio što je trebao- zaustavio je rat, donio je mir na ove prostore i Daytonski sporazum je sam po sebi ostavio prostor političarima u BiH, narodima u BiH da budu trećina te odluke: kako da promijenimo svoje uslove i kako da napravimo državu koja će biti prosperitetna za sve njene gradjane i sve njene narode".


Do 17. juna identificirano 2.032 žrtve iz Srebrenice

Šef Odjeljenja za odnose s javnošću Međunarodne komisije za traženje nestalih lica (ICMP) Doun Porter saopštila je danas da su zaključno sa 17. junom identifikovane 2.032 žrtve iz Srebrenice.

Gospođa Porter je na pres-konferenciji međunarodnih organizacija u Sarajevu izjavila da ICMP očekuje da će 550 tijela biti spremno za dženazu 11. jula u Potočarima, na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici.

Porterova je saopćila da je od ukupnog broja identificiranih žrtava iz Srebrenice, sahranjeno 1 441, uglavnom na mezarju u Potočarima.

350 tijela već je premješteno u Visoko iz Centra za identifikaciju u Tuzli, a uskoro će biti prebačena i ostala tijela radi pripreme za pokop.

"Postoji još blizu 60 identificiranih posmrtnih ostataka, ali su porodice odlučile da sačekaju sa sahranom jer nisu kompletirani ostaci, ili se čeka na pronalazak drugih nestalih članova porodice radi zajedničke sahrane" - izjavila je Porterova.


Partnerstvo za učenje, razmjenu omladine i studije

Tokom prošle godine, 454 srednjoškolaca iz skoro dvadeset zemlja sa velikim muslimanskim stanovništvom, pohadjali su američke srednje škole i živjeli su u američkim porodicama. To je program State Department-a koji je počeo sa radom 2002-e, a zove se Partnerstvo za učenje, razmjenu omladine i studije. Polovina te grupe je u Washington

Tokom prošle godine, 454 srednjoškolaca iz skoro dvadeset zemlja sa velikim muslimanskim stanovništvom, pohadjali su američke srednje škole i živjeli su u američkim porodicama. To je program State Department-a koji je počeo sa radom 2002-e, a zove se Partnerstvo za učenje, razmjenu omladine i studije. Polovina te grupe je u Washingtonu gdje se bave raznim aktivnostima sedmicu dana prije povratka kući. Carolyn Weaver se sastala sa njih troje da bi čula njihova iskustva.

Ključni dogadjaj za studente goste, ove sedmice, je bilo obraćanje predsjedika Bush-a u Bijeloj kući.

Zbog vešeg dolaska u našu zemlje, hiljade Amerikanaca bolje razumiju vašu vjeru i vašu baštinu, to je izrazito važno. Za to vam želim zahvaliti, rekao je predsjednik Bush.

Jedan od učenika u publici je bio šesnaestogodišnjak koji je iskoristio nekoliko minuta prilikom posjete State Department-u. Govorili su o godini provedenoj u američkim srednjim školama, i kako je to iskustvo promijenilo njihovo mišljenje o Sjedinjenim državama i njihove planove za budućnost. Abdulrahman je iz Sirije i proveo je godinu dana u Grayling-u, gradu u sjevernom Michigen-u. Fatma iz Jemena je živjela sa konzervativnom hrišćanskom porodicom u San Antonio-u u Texas-u, i Kaotar iz Maroka je pohađao školu u Ashland-u u Oregon-u.

Kaoutar: Amerikanci su tako prijateljski raspoloženi. Samo sjednete do njih i oni odmah počnu pričati i razgovarati s vama. To je divno. Zaista sam bio iznenadjen.

Abdulrahman: Znata, sve što sam ranije znao o Americi je bilo ono što smo vidjeli u medijima, što smo slušali na vijestima, što smo vidjeli na filmovima - ali sada se moje mišljenje o Americi potpuno promijenilo. Ljudi u Americi nisu onakvi, kao što smo mi vidjeli i čuli. Ima ljudi u Sjedinjenim državama koji su jako prijatni, širokih vidika, imaju razumijevanje za druge kulture i religije.

Kaoutar: Bio sam jako iznenadjen kako je porodica kod koje sam bio imala potpuno razumijevanja za moju religiju. Oni su već imali dobru predstavu o Islamu. I nije im smetalo da se molim, imali su potpuno poštovanje moje religije, porodica kod koje sam bio me je podržavala tokom Ramazana, njihova kćerka je dva dana postila sa mnom.

Abdulrahman: Nakon ove godine, vjerovatno ću biti jako zauzet kada se vratim kući. Moraću prenijeti sva iskustva koja sam stekao, u svoju zemlju. I moraću pokazati ljudima da je slika američkog naroda koju mi imamo, drugačija od realne.

Kaoutar: Naučio sam mnogo toga, osjećam se zrelijim i odgovornijim ovdje, i tako sam samostalan. Zbog toga što sam u Maroku živio sa roditeljima i nikada ranije nisam sam putovao, čak ne ni u obližnji manji gradić. Ovdje se osjećam mnogo odgovornijim i bolje upoznatim sa zbivanjima u svijetu.

Fatma: Ja sada imam mnogo planova o tome kako da pomažem raznim dijelovima društva, kao na primjer ženama u zatvoru u Jemenu. To mi nikada nije ni palo na pamet dok nisam došla ovdje. Bila sm uključena u mnoge dobrotvorne akcije, i sada znam šta mi je činiti kada se vratim kući.

U avgustu će Partnerstvo za učenje, razmjenu omladine i studije uključiti 650 učenika iz više od dvadeset zemalja. Što se tiče Fatme, Kaoutara i Abdulrahmana, oni svi kažu da bi se željeli vratiti u Sjedinjene države na studije.

u gdje se bave raznim aktivnostima sedmicu dana prije povratka kući. Carolyn Weaver se sastala sa njih troje da bi čula njihova iskustva.

Ključni dogadjaj za studente goste, ove sedmice, je bilo obraćanje predsjedika Bush-a u Bijeloj kući.

Zbog vešeg dolaska u našu zemlje, hiljade Amerikanaca bolje razumiju vašu vjeru i vašu baštinu, to je izrazito važno. Za to vam želim zahvaliti, rekao je predsjednik Bush.

Jedan od učenika u publici je bio šesnaestogodišnjak koji je iskoristio nekoliko minuta prilikom posjete State Department-u. Govorili su o godini provedenoj u američkim srednjim školama, i kako je to iskustvo promijenilo njihovo mišljenje o Sjedinjenim državama i njihove planove za budućnost. Abdulrahman je iz Sirije i proveo je godinu dana u Grayling-u, gradu u sjevernom Michigen-u. Fatma iz Jemena je živjela sa konzervativnom hrišćanskom porodicom u San Antonio-u u Texas-u, i Kaotar iz Maroka je pohađao školu u Ashland-u u Oregon-u.

Kaoutar: Amerikanci su tako prijateljski raspoloženi. Samo sjednete do njih i oni odmah počnu pričati i razgovarati s vama. To je divno. Zaista sam bio iznenadjen.

Abdulrahman: Znata, sve što sam ranije znao o Americi je bilo ono što smo vidjeli u medijima, što smo slušali na vijestima, što smo vidjeli na filmovima - ali sada se moje mišljenje o Americi potpuno promijenilo. Ljudi u Americi nisu onakvi, kao što smo mi vidjeli i čuli. Ima ljudi u Sjedinjenim državama koji su jako prijatni, širokih vidika, imaju razumijevanje za druge kulture i religije.

Kaoutar: Bio sam jako iznenadjen kako je porodica kod koje sam bio imala potpuno razumijevanja za moju religiju. Oni su već imali dobru predstavu o Islamu. I nije im smetalo da se molim, imali su potpuno poštovanje moje religije, porodica kod koje sam bio me je podržavala tokom Ramazana, njihova kćerka je dva dana postila sa mnom.

Abdulrahman: Nakon ove godine, vjerovatno ću biti jako zauzet kada se vratim kući. Moraću prenijeti sva iskustva koja sam stekao, u svoju zemlju. I moraću pokazati ljudima da je slika američkog naroda koju mi imamo, drugačija od realne.

Kaoutar: Naučio sam mnogo toga, osjećam se zrelijim i odgovornijim ovdje, i tako sam samostalan. Zbog toga što sam u Maroku živio sa roditeljima i nikada ranije nisam sam putovao, čak ne ni u obližnji manji gradić. Ovdje se osjećam mnogo odgovornijim i bolje upoznatim sa zbivanjima u svijetu.

Fatma: Ja sada imam mnogo planova o tome kako da pomažem raznim dijelovima društva, kao na primjer ženama u zatvoru u Jemenu. To mi nikada nije ni palo na pamet dok nisam došla ovdje. Bila sm uključena u mnoge dobrotvorne akcije, i sada znam šta mi je činiti kada se vratim kući.

U avgustu će Partnerstvo za učenje, razmjenu omladine i studije uključiti 650 učenika iz više od dvadeset zemalja. Što se tiče Fatme, Kaoutara i Abdulrahmana, oni svi kažu da bi se željeli vratiti u Sjedinjene države na studije.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG