Linkovi

Nepovjerenje u vakcine i novi mediji - socijalne mreže


Pakistan April 9, 2018.

Prema podacima statista.com za 2017. godinu , 84.2% domaćinstava u Evropi ima internet, kao i 70.4% domaćinstava u republikama nastalim raspadom Sovjetskog saveza te 65.3% u području Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. Internet je dostigao 3 milijarde korisnika 2014. godine ​ a vrlo brzo će taj broj dostići i 4 milijarde, što znači da će toga oko polovine stanovnika na Zemlji biti korisnik interneta.

Uz sve koristi interneta za one željne znanja i one kojima treba brzo i efikasno sredstvo komuniciranja, to znači da se povećava i negativni uticaj interneta kao načina širenja različitih oblika demagogije i propagande, antinaučnih stavova i trivijalnosti. Jedna studija, sprovedena nedavno u Italiji , pokazala je kako postoji negativna korelacija između aktivnosti pretraživanja internetom i pokrivenosti određene regije zemlje MPR vakcinom (vakcina koja štiti od morbila, zaušnjaka i rubeole). Analiza preko 200 000 tvitova koji su bili vezani za HPV vakcinu, napisanih u toku dvije godine, pokazala je kako su negativni prikazi i mišljenja o toj vakcini znatno uticali na mjeru prihvatanja vakcine. Kada su naučnici proučavali 153 Youtube videa o vakcinama, pokazalo se da su oni videi koji su negativno prikazivali vakcine, bili senzacionalistički i antinaučni, dobivali veći broj pregleda, i više rejtinge.

Dr Nina Rodić Vukmir, specijalista epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske kaže kako moć i uticaj današnjeg antivakcinalnog pokreta leže u brzini i obimu protoka informacija, internetu a posebno u postojanju društvenih mreža. „Uključivanje javnih ličnosti i popularnih predstavnika alternativne medicine u ovu problematiku prožima popularnu kulturu sa brojnim pogrešno protumačenim podacima“, dodala je Rodić Vukmir.

Sa ovom konstatacijom složio se i dr Jovan Raičević, specijalista pedijatar, dodavši kako je roditeljima bez ikakvog formalnog medicinskog obrazovanja izuzetno teško da razluče istinu od neistine, što dodatno povećava njihov strah. „Cijenu takvih stavova plaćaju najosjetljivije kategorije, poput djece koja zaista ne mogu biti vakcinisana usljed postojanja neke autoimune bolesti“, ističe Raičević.

U još nekoliko istraživanja sugerirano je kako upravo društvene mreže te lak pristup internetu pogoduju širenju antivakcinalne retorike. Međutim, u članku objavljenom potkraj 2017. godine u časopisu Information, Communication & Society pod naslovom Mapping the anti-vaccination movement on Facebook“ kaže se kako većinu online antivakcinalnog korpusa čine žene. Takav zaključak nije iznenađenje s obzirom na to da se uglavnom žene brinu od bebama i njihovom zdravlju. No, u komentarima ispod tekstova u kojima se spominju vakcine, često se možeo vidjeti mnogo muškaraca koji zagovaraju različite teorije zavjere o vakcinama. Ipak, činjenica je da se antivakcinalna propaganda širi upravo preko nekih grupa za međusobno savjetovanje majki. Naime, prije su žene savjete o bebama uglavnom tražile od svojih majki, ali, u moderno doba, dešava se da žene žive daleko od ljudi u koje imaju povjerenje (recimo, majka i kćerka žive u različitim gradovima ili državama) te se novopočene neiskusne mame nemaju kome obratiti. Zato se okreću grupama u kojima se daju savjeti o trudnoći, zdravlju djeteta i dojenju. I dok bi u načelu ovakve grupe trebale biti i jesu suportivnog karaktera, događa se da one ponekad postaju mjesto promocije antinauke i sumnjivih metoda liječenje. Tu se dijele savjeti o skidanju temperature djeteta tako što se bebine noge mažu senfom, a nerijetko će se desiti da majke postavljaju sliku djeteta sa teškim osipom, čiji izgleg odgovara kliničkoj slici infekcije morbilima i tražiće savjet šta da urade po pitanju onoga što one misle da je „alergija“. Prateći takve scenarije u ovim grupama, vrlo rijetko vidimo da neko uputi roditelja na dom zdravlja.

Zapravo, ponekad grupe ovakvog karaktera mogu biti veoma opasne, jer se protivljenje praksi imunizacije obično nadopunjuje sklonošću prema različitim nedjelotvornim i opasnim alternativnim praksama, poput korištenja MMS kapi (rastvor izbljeljivača) za „liječenje“ i „detoksikaciju“. Istovremeno, tu je i primjetno i potpuno protivljenje medicini baziranoj na dokazima, koja je, prema teoretičarima zavjere, još jedan oblik sprege moći u cilju „kontrole stanovništva“ i „smanjenja broja stanovnika“. Naravno, na internetu se mogu naći grupe za podršku koje ne promovišu ovakvne načine razmišljanja i ne smijemo ostati na dojmu kako su sve grupe u kojima se dijele savjeti za roditeljstvo legla pseudonauke i nepovjerenja prema vakcinama. Zapravo, one grupe koje su se otele tom trendu bi mogle biti da pomoći da se roditelji, koji su u nedoumici jer čuju niz vrlo alarmantnih priča, vrate na put povjerenja u vakcine.

Zbog čega postoje ovakve grupe i stranice te kako su za kratko vrijeme, od svega jedne decenije, uspjele napraviti ovoliko štete?

Treba imati na umu da je otvoriti profil na Facebooku, te stranicu ili grupu jednostavno i besplatno, odnosno, košta samo koliko košta pristup internetu. Također, treba primijetiti i kako je diskurs ovih grupa minimalistički i sveden obično na jedan zastrašujući „meme“ (mim) ili kratki video-klip. To je forma koja ne zahtijeva naročito poznavanje metoda editovanje, dizajna niti se radi o dugim i iscrpnim tekstovima, poput ovog, kojima treba mnogo energije da bi nastali, a još više energije da bi se pročitali. Ukratko, materijali sa kojima barata antivakcinalni pokret su visoko-produktivni, troše malo energije za stvaranje i razumijevanje, treba malo vremena da informacija dođe do korisnika i da se korisnik „primi“ za tu informaciju. Pored mima, tu su i kratki komentari i rasprave, koje upravo pogoduju uključivanju ciljane grupe: neduge rečenice, osjećaj da vas neko sluša, da je neko tu i komunicira sa vama podstiču ljude da se uključuju i ostaju u ovakvim grupama te su sve više i više izloženi udaru antivakcinalne propagande. Gotovo da sve to funkcioniše nalik na scenario „Rozmarine bebe“: mladi roditelji, neiskusne majke se „uvlače“ u krugove propagande i vrlo brzo se dešava obrt, da od osobe koja je samo tražila više informacija o problemu koji je brine postanu propagatori antivakcinalnih stavova, potpuno zanemarujući naučnu istinu. Kako bi to bilo moguće, naučna istina i činjenice se proglašavaju konspiracijom i efikasno udaljuju iz svijesti.

Sve ovo je moguće zato što je lako svarljiva i senzacionalistička laž mnogo prihvatljivija od duge, nezanimljive i teško shvatljive istine. Također, ovdje je na djelu i ljudska psihologije i to na više nivoa: iz istog razloga zašto ljudi vole gledati „trash“ emisije, druge ljude kako se tuku, tuđu nesreću – iz tog razloga vole gledati i Youtube videe koji operiraju teorijama zavjere i antinaukom. Naime, takvi sadržaji su privlačni prosječnom korisniku. A prosječni korisnik je dovoljno obrazovan da zna koristiti pretraživač, a nedovoljno obrazovan da shvata naučnu metodologiju.

Kada jednom odbace naučne činjenice i nauku kao sistem, ljudi postaju dijelom antinaučne zajednice, a da bi ostali u tom miljeu, stekavši digitalne prijatelje i digitalno razumijevanje, toliko potrebne nekome koje usamljen, moraju biti konformisti. I upravo tu vidimo povezanost između toga što majke, koje često ostaju same kod kuće sa bebom, u nekim slučajevima i u neizvjesnosti da li će se vratiti na posao ili će ga izgubiti, nalaze ove digitalne „prijatelje“ i „podršku“. Zapravo je želja za komunikacijom i podrškom možda jedan od osnovnih motiva posjećivanja ovakvih grupa, prvo iz radoznalosti, a onda i da se ne bi osjećali sami.

Ključna stvar u cijelom problemu jeste kako zadržati ove ljude, koji imaju nedoumice o vakcinama? Ne ulazeći u problematiku zdravstvenog sistema, nedostatka ljekara specijalista i odnosa ljekar-pacijent, iako je i to jedan od značajnih faktora koji utiču na procenat imunizacije u nekom regionu, treba pogledati još jednom nastupe antivakcinalnih grupa. Dakle, treba pružiti podršku roditeljima koji su dobili bebu i imati sistem pružanja kredibilnih informacija, koje su istovremeno lako razumljive. Grupe podrške majkama i trudnicama u kojima žene rade vježbe ili se uče kako da doje bile bi krucijalan partner takvih akcija. Potrebno je da ljudi osjete da je nekome stalo i da neko brine te da je taj neko tu i da pruži odgovore na njihova pitanja. Takvih grupa, udruženje, FB stranica već ima širom svijeta. Postoje i provakcinalni web-sajtovi koji pružaju informacije o vakcinama, njihovoj sigurnosti i važnosti. Također, postoje i grupe koje se proaktivno bore sa antivakcinalnim pokretom te su nedavna privođenja na saslušanje osoba koje šire paniku o vakcinama u Srbiji rezultat upravo napora ovakvih grupa. Nažalost, borba sa antinaučnim stavovima znači i da oni koji se bore za naučne činjenice moraju uprljati rukave: često je jezik diskusija u komentarima neugodan. Ipak, tu bi trebalo odvojiti dva nivoa borbe: diskurs namijenjen roditeljima koji su u nedoumici i vagaju različite informacije i diskurs prema onima koji šire antinaučni sentiment i pozivaju na nevakcinisanje. Naime, ako se roditelju koji se pita da li vakcine zaista sadrže toksične materije i u kojoj mjeri obratite na način na koji biste se obratili nekome ko govori da je ožiljak nakon vakcinacije „znak Sotone“, takvog roditelja možete izgubiti jer ga omalovažavate. Uplašeni roditelji trebaju razumijevanje i strpljivo objašnjenu činjenicu, dok za one koji šire dezinformacije, strah i paniku te dovode čitave regione u opasnost od epidemija treba agresivniji nastup.

Borba za smanjenje epidemija bolesti od kojih se možemo zaštititi vakcinama treba da se vodi kako u domovima zdravlja, privatnim praksama tako i tamo gdje su dezinformacije započele: u sredstvima javnog informisanja, na internetu, na društvenim mrežama. Sveobuhvatna i kontinuirana reakcija je ključna – naime imunizacija je postala žrtva vlastitog uspjeha i to što ne vidimo epidemije bolesti od kojih nas vakcine štite jednim je dijelom doprinijelo da se uljuljkamo u lažni osjećaj sigurnosti. Svako zavaravanje da smo uspjeli – bilo pobijediti bolesti, bilo antinaučnu propagandu – dovešće do toga da i jedno i drugo uzme maha. Treba uložiti energiju kako nas epidemije u budućnosti ne bi učile važnosti vakcinacije.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG