Linkovi

Mitovi o vakcinama


Postoji nekoliko oblika dezinformacija na temu vakcina kojim se služe pripadnici antivakcinalnog pokreta („antivekseri“). Svaki od ovih mitova sam za sebe djeluje zastrašujuće, pogotovo za mlade roditelje. Naime, antivakcinalni pokret koristi slabosti sistema, kakve su nedostatak zdravstvenih radnika, preopterećenost zdravstvenog sistema, nepovjerenje u institucije države te nedostatke obrazovnog sistema, kako bi ljude bombardovali poluinformacijama i, još češće, potpunim dezinformacijama.

Pokušajmo sagledati neke od najčešćih mitova o vakcinama i imunizaciji te razumjeti objektivnu i naučnu stvarnost vezanu za svaki od specifičnih mitova.

#1 Vakcine izazivaju autizam

Ovo je jedan od najčešćih mitova, ali, premda potiče iz kasnih devedesetih, vrlo brzo je uzeo maha i vrlo ga je teško iskorijeniti. Ovaj mit je baziran na metodološki lošoj i namještenoj studiji britanskog gastroenterologa Andrewa Wakefielda, studiji koju je časopis Lancet naposlijetku povukao. Međutim, Wakefield je nastavio sa antivakcinalnom propagandom, dobivši podršku nekoliko poznatih osoba te se njegova studija i dalje u antivakcinalnim krugovima citira kao dokaz. Prema izvještavanju tabloida, Andrew Wakefield je trenutačno u vezi sa bivšim modelom Elle „The Body“ Macpherson te nije isključeno da će i ona učestovati u promociji Wakefieldovih ideja.

Zbog tvrdnji kako postoji veza između vakcina, naročito MPR vakcine (vakcina protiv morbila, zaušnjaka i rubeole), sprovedeno je nekoliko studija koje su istraživale da li postoji neka veza između vakcina i autizma. Oko 100-tinjak studija je zapravo potvrdilo da je Wakefieldova studija namještaljka te da nema razlika u zastupljenosti autizma kod vakcinisane i nevakcinisane djece. Ili, kako bi to naučnici rekli, nema statistički signifikantne korelacije. Sam Wakefield je izgubio ljekarsku licencu zbog ove prevare.

#2 Tiomersal (timerozal) i aluminijum u vakcinama uzrokuju autizam

Kada je postalo jasno kako ne postoji veza između MPR vakcine i autizma, „antivekseri“ su potražili novog krivca. I našli su ga, u obliku molekule koja sadrži jedan metal za koji nam od malena govore da je otrovan: živu. Molekula zvana tiomersal je izgledala kao idealan kandidat za krivca i vrlo brzo tiomerzal i živa su postali najveći „adut“ antivakcinalnog pokreta u borbi protiv vakcinacije. Složićemo se da je živa veoma otrovna i vrlo nepoželjna. Međutim, čiste tvari imaju drugačija svojstva od svojih spojeva: natrijum i hlor su veoma otrovni elementi, ali u jedinjenju čine natrijum hlorid, koju mi svakodnevno unosimo kao kuhinjsku so, a u našem organizmu ovo jedinjenje se rastvara na jone hlora i jone natrijuma koji ne djeluju toksično. Tako je i sa živom: većina jedinjenja žive jeste toksična, poput metil-žive, ali tiomersal je etil-živa, koja ima nešto drugačija svojstva, antiseptik je i djeluje antigljivično. No, od 1999. ovaj spoj se više ne dodaje u vakcine za djecu, kako bi se otklonile sumnje u štetnost vakcina. Nalazi se još uvijek u vakcinama protiv sezonske gripe. Ipak, i dalje se može naići na komentare u kojima neko „dokazuje“ kako su vakcine „štetne“ jer sadrže tiomersal.

Sama MPR vakcina, oko koje se širi najviše dezinformacija, ne sadrži ni tiomerzal ni aluminijum. Aluminijum se nalazi u vakcinama koje ne sadrže živog uzročnika i služi da „potakne“ imunološki sistem na reakciju. Također, nema dokaza da je aluminijum štetan: brzo se izlučuje putem bubrega, a koncentracije u kojima se nalazi u vakcinama znatno su niže nego u nekim prehrambenim artiklima.

#3 Većina ljudi koja oboli su vakcinisani

Ne. Prema podacima nakon nedavnih epidemija u Rumuniji i Srbiji, preko 90% oboljelih čine osobe koje su nevakcinisane. Međutim, istina je da ponekad i vakcinisani mogu oboljeti iz niza razloga: bili su izloženi velikoj količini patogena npr. to se može desiti vakcinisanim zdravstvenim radnicima u toku epidemije, ukoliko mnogo rade se oboljelima. Također, može se desiti da organizam ipak ne razvije odgovarajuću reakciju na vakcinu, ali se to događa u malom procentu. Naime, vakcine nisu savršene, ali ipak su najbolje od svega što imamo da se zaštitimo od bolesti.

#4 Bolesti na koje se vakcinišemo zapravo nisu strašne

Nažalost, jesu. Tetanus i difterija nisu ni „dječije“ ni bezopasne bolesti, klinička slika im je izuzetno teška, a prognoze nimalo ohrabrujuće za one koji ih dobiju. Tuberkuloza u našem regionu još uvijek postoji i ne možemo sebi dozvoliti luksuz da se ne vakcinišemo protiv nje. Ova bolest traje dugo, simptomi se često ne prepoznaju na vrijeme, a bakterija koja je izaziva postoji i u obliku sojeva koji su otporni na antibiotike te je ove oblike tuberkuloze praktično nemoguće liječiti. BCG vakcina protiv tuberkuloze se daje unutar prva 24h nakon rođenja i fatalna greška je odbiti ovu vakcinu. Također, bolesti koje ponekad nazivamo „dječijim“ poput krzamaka (morbili), rubeole i zaušnjaka mogu biti veoma neugodne sa teškim komplikacijama ili sa dugoročnim posljedicama. Ove bolesti, kao i dječija paraliza, mogu inficirati i odrasle, dok su zaraze Haemophilusom tip b te virusom hepatitisa b veliki zdravstveni rizik.

#5 Nisu vakcine iskorijenile bolesti, nego higijena i dobri sanitarni uslovi.

Ovo je djelimično tačno, ali antivekseri često manipuliraju ovim te tvrde kako su vakcine apsolutno nepotrebne. Naime, istina je da su poboljšanje higijenskih uslova, uvođenje tekuće vode u domaćinstva i kanalizacione mreže te kultura održavanja čistoće tijela od iznimne važnosti te da neke bolesti, poput difterije, tifusa, kolere, dizenterije te niza drugih parazitskih i infektivnih bolesti možemo spriječiti dobrim dijelom i na ovaj način. Međutim, ništa nam neće pomoći ako ipak dođemo u dodir sa uzročnikom bolesti. Nažalost, BiH je zemlja u kojoj još postoje domaćinstva bez tekuće vode i kanalizacije te ove bolesti nisu daleko od nas. Način na koji je riješena kanalizaciona mreža u glavnom gradu BiH, također ne doprinosi osjećaju sigurnosti od zaraznih bolesti.

#6 Farmakomafija

Ovo je jedna od najčeščih riječi koje koriste pripadnici antivakcinalnog pokreta, aludirajući na to da korporacije poput Sanofi Pasteur, Novartis, GlaxoSmithKline i drugih, koje proizvode vakcine, imaju tajni plan bogaćenja na račun proturanje nepotrebnih vakcina, te da čak plaćaju medicinske radnike da lobiraju za vakcine. Nažalost, događaju se situacije, pogotovo sa suplementima i lijekovima koji nisu na listi esencijalnih da postoje ovakvi „dealovi“. Međutim, u oblasti esenijalnih lijekova i vakcina, ovakvi tajni sporazumi su strogo kažnjivi. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) čak ima i ugovore takve da bilo kakav sukob interesa uklanja potencijalne kandidate za neke pozicije sa liste poželjnih. Drugim, riječima, ne možete biti, primjerice, uposlenik Novaritsa i istovremeno biti konsultant SZO za pitanja komunikacije o imunizaciji i problema opadanja stope vakcinisanih. Također, često se govori o ogromnim novcima koji se obrću oko vakcina, međutim i to je daleko od istine. Istina je da farmaceutska industrija, kao i svaka druga, želi zaraditi ali da postoji set zakonskih i etičkih okvira koji reguliraju ovu oblast, sprječavaju zloupotrebe, monopol i neetiču zaradu, ali istovremeno i obezbjeđuju visok nivo kvaliteta. Ipak, ponekad ovi etički okviri podbace i takvi skandali podrivaju i zdravstvene sisteme i povjerenje u nauku i industriju lijekova. No, najviše manipulacija se događa u sivoj zoni industrije suplemenata, homeopatskih i naturopatskih pripravaka jer ta oblast ne podliježe strogoj regulaciji kao lijekovi i vakcine. Korištenje termina „farmakomafija“ karakteristično je za antivakcinalni pokret onda kada ostanu bez argumenata ili budu suočeni a argumentom koji im se ne sviđa.

#7 Organizam djeteta je nezreo i ne može se nositi sa vakcinama

Zapravo, mi dolazimo na svijet za veoma razvijenim imunološkim sistemom i svaki dan, od rođenja, naše tijelo je izloženo stotinama i hiljadama različitih antigena-stranih molekula i patogena. Da nije tako, morali bismo živjeti pod staklenim zvonom. Slike lutaka izbodenih svim vakcinama i dozama vakcina koje dijete primi do prve godine više utiče na primordijalne strahove i emotivne reakcije, nego što stvarne vakcine djeluju na organizam djeteta. Takva slika je nerealna, izmanipulisana i daleko od istine. A istina je da čak i kada bismo sve te vakcine dali odjednom – dječiji organizam bi se mogao izboriti. No to se ne radi jer bi to bila prevelika trauma, osim u slučaju da neko izumi „all in one“ vakcinu te postoje razlozi, bazirani na nauci i dokazima, zašto je određene vakcine bolje davati prije ili poslije drugih vakcina i u određenim razmacima. Sam kalendar imunizacije je veoma pažljivo sastavljen spisak mjera, zasnovan na velikom broju istraživanja i iskustvu te bi ga trebalo poštovati.

#8 Prirodni imunitet je bolji o vještačkog

Ako vam neko ovo kaže, prvo ga pitajte da li razumije razliku između prirodnog i vještačkog imuniteta. Ako se termin „prirodni imunitet“ odnosi na jačanje i tzv. detoksikaciju organizma sokovima i klistirima, onda možete biti sigurni da osoba koja je to rekla apsolutno ništa ne zna o temi. Prirodni imunitet je ili imunitet koji dijete dobija sa antitijelima majke, preko posteljice i majčinog mlijeka (pasivni prirodni imunitet) ili imunitet koji stičemo nakon zaraze (prirodni aktivni imunitet). Recimo, ako jednom obolimo od varičela, više ih nećemo dobiti. Međutim, jednostavno, neke bolesti su isuviše opasne da se preleže. Ne možete preležati dječiju paralizu. Od difterije se umire, ako ne dobijete antitoksin na vrijeme, dok su komplikacije morbila isuviše velik rizik u odnosu na vakcinu. Vakcina, pogotovo živa vakcina, je kontrolisan način unošenja antigena u tijelo i "provociranja" imunološke reakcije našeg organizma. Vakcinacija znači manje dana odsustva iz škole, manje propuštenog gradiva, manje moljakanja za bolovanje kod poslodavca.

#9 Vakcina može uzrokovati bolest

I ovdje je u pitanju poluistina kojom antivakcinalni pokret manipuliše javnost. Naime, postoji mogućnost da dođe do pojave temperature nakon davanja određenih vakcina, pogotovo onih koje sadrže živi, oslabljeni virus. Sedam do dvadesetak dana nakon davanja MPR vakcine dolazi do povećanje tjelesne temperature, ali to je znak imunološke reakcije, a ne simptom bolesti. Samo je za stari oblik oralne vakcine protiv dječije paralize dokazano da, u veoma malom broju slučajeva, može biti uzrok bolesti. Oko 40% slučajeva dječije paralize je bilo izazvano vakcinom koja sadrži živi virus (VAPP - vaccine-associated paralytic polio). Međutim, dobra vijest je to što se od aprila 2016. ne daje trovaletna OPV vakcina (sojevi 1,2 i 3), nego bivalentna (bOPV) koja ne sadrži soj 2, ponajviše odgovoran za slučajeve VAPP.

#10 Naučnici nisu sigurni da li su vakcine sigurne

Ovaj argument izbija kada su svi drugi antivakcinalni argumenti pobijeni. Međutim, naučnici prilično dobro znaju mehanizam djelovanja vakcina, kao i koliko su vakcine sigurne. Naime ništa u životu nije baš 100% sigurno – kontraceptivna pilula, uže za bungee, naša veza sa partnerom, dječija hrana, zgrada u kojoj živimo...pa, ipak, koristimo te stvari. Niko ne može reći da su vakcine 100% sigurne i nažalost niko ne može 100% tvrditi da neće biti nikakvih reakcija na vakcinu. Svi smo mi drugačiji i naši imuni sistemi malo drugačije reaguju. Ipak, ozbiljne komplikacije nakon vakcinacije su veoma rijetke i postoji načini da ih pedijatri anticipiraju. Ako u porodici djeteta postoje slučajevi epilepsije, određeni simptomi ili je utvrđena neka autoimuna bolest, a za neke vakcine i ako je osoba imunokompromitovana iz različitih razloga, zatim ako postoji jaka alergija na neki sastojak vakcine, naročito na antibiotike te proteine jaja – vakcina se ne daje ili daje uz praćenje reakcije. Recimo, ako je utvrđena alergija na jaje, dijete ostaje u ordinaciji da se prati i sačeka eventualna reakcija.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG