Linkovi

Kurspahić za RSE: Zemlja na autopilotiranju


Konferencija za medije uoči sastanka članova Predsjedništva BiH sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel

BiH je za bilo kakav napredak ka evropskim integracijama i dalje kritično potrebna međunarodna pomoć i savjet, piše Kemal Kurspahić

Piše: Kemal Kurspahić

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Ove nedjelje Bosna i Hercegovina se u dva uticajna centra svjetske politike, Njujorku i Berlinu, uz umjerene pohvala za prohodavanje na evropskom putu – ispunjavanje upitnika za članstvo u EU; usvajanje zakona o akcizama kao uslova za odobravanje sredstava Međunarodnog monetarnog fonda; trilateralni sastanak članova državnog Predsjedništva s predsjednicima Srbije i Hrvatske ... – predstavila i kao zemlja koju u odsustvu ujedinjujuće politike i vizije usmjerava neka vrsta autopilota. I kojoj je, za bilo kakav napredak ka evropskim integracijama, i dalje kritično potrebna međunarodna pomoć i savjet.

U Njujorku je međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko uspio da i od nečega što bi, kao 53. ritualni polugodišnji izvještaj Savjetu bezbjednosti, moglo postati dosadno, napravi politički horror dokument citirajuću u footnotama autentične ratnohuškačke ili bar ratom zastrašujuće ili ratom prijeteće izjave najodgovornijih za očuvanje mirne Bosne.

Valentin Inzko, Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH
Valentin Inzko, Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH

Predsjednik Republike Srpske već je odavno šampion u najavama raspada države i otcjepljenja Republike Srpske. Ovom prilikom citirane su, pored ostalih, njegove sljedeće izjave:

"Garantujem da će nam nezavisnost Republike Srpske pasti u krilo kao zrela jabuka. Bosna i Hercegovina je neodrživa."

"Srpski narod danas ima dvije države – Srbiju i Republiku Srpsku."

"Mislim da bi treći entitet, koji bi imao ista prava kakva sada imaju Republika Srpska i Federacija, znatno ojačao hrvatsku poziciju."

Ovog puta mu se – u prizivanju trećeg entiteta ili nekog drugog načina koji će osigurati da Hrvati "sami biraju svog predstavnika" – pridružuju i visoki hrvatski zvaničnici:

"Ja sam siguran da ćemo mi ostvariti jednakopravnost. Hoće li to biti osigurano putem tri federalne jedinice ili šest, to je pitanje umjetnosti. Mora biti sporazum. Ja mogu sanjati o trećem entitetu. Mogu sanjati o nekoj drugoj organizaciji..." (Dragan Čović).

"Budite sigurni da ako ne bude izmjena izbornog zakona i ako Hrvati ne budu u mogućnosti da biraju svoje vlastite predstavnike, to će biti kraj Bosne i Hercegovine."

Kao primjer zapaljive retorike navode se i izjave kojima se veličaju osuđeni ratni zločinci.

"Presuda nije iznenađenje ali će ojačati uvjerenje srpskog naroda da je general Mladić heroj i patriota. U nemogućoj situaciji, on je organizovao vojsku Republike Srpske i spasio srpski narod od genocida." (Dodik).

"Presuda je zločin protiv svakog oficira HVO i cijelog hrvatskog naroda i kao takva neće doprinijeti pomirenju u BiH, koje je sada najpotrebnije." (Čović).

Ovu kolekciju zlih slutnji moguće obnove sukoba upotpunjavaju i novije izjave više bošnjačkih čelnika (Bakira Izetbegovića, Fadila Novalića i Fahrudina Radončića) među kojima se – s obzirom na njegov status "prvoga u Bošnjaka" – izdvaja Izetbegovićeva izjava:

"Proizvodićemo mobilne haubice, već proizvodimo puške, proizvodićemo dronove, konsolidovaćemo proizvodnju svih vrsta municije i raketnih sistema itd. To je namijenjeno tržištu ali i za 'ne-daj-Bože'."

U kontekstu tako suprotstavljenih politika, u kojima se obnavlja neposredno predratno miloševićevsko-tuđmansko razumijevanje o podmirivanju velikodržavnih apetita na račun Bosne i Hercegovine, jasno je zašto ni od koga traženi "izvještaj Republike Srpske" generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija ima samo jednog promotora i čitaoca: Rusiju.

Taj izvještaj u znatnoj mjeri se bavi dokazivanjem kako nema nikakvih nepoželjnih ruskih uticaja na srpski entitet i kako je najveća prijetnja bezbjednosti regiona i čak Evrope to što Bosna i Hercegovina postaje "sigurno utočište džihadista" uz pozivanje i na izvještaje hrvatske tajne službe predsjednici Hrvatske kako se islamske radikalne grupe "sve više koncentrišu u BiH neposredno uz granicu sa Hrvatskom i da u BiH živi između 5.000 i 10.000 islamskih radikala".

Predstavljajući stanje u Bosni i Hercegovini u tako mračnim tonovima entitetska vlada, nasuprot zahtjevima za ukidanje funkcije i uloge Visokog predstavnika i zamjenu stranih sudija u državnom Ustavnom sudu domaćim sudijama, samo doprinosi uvjerenju međunarodnih faktora da ni približno nisu ispunjeni uslovi za ukidanje kancelarije Visokog predstavnika, među kojima je i nalaz da je politička situacija u Bosni i Hercegovini stabilna a zemlja nepovratno na putu evropskih – ili, još bolje: euroatlantskih – integracija.

Isto tako, insistiranje kako Republika Srpska dosljedno poštuje "izvorni Dejtonski sporazum" moralo bi početi od poštovanja člana 1 Dejtonskog Ustava u kojem se kaže: "Republika Bosna i Hercegovina, čije će zvanično ime od sada biti Bosna i Hercegovina, nastaviće svoje zakonsko postojanje po međunarodnom pravu kao država čija je unutrašnja struktura modifikovana kako je ovdje predviđeno i u svojim današnjim međunarodno priznatim granicama".

Po "izvornom Dejtonu", dakle, jasno je kako je i Republika Srpska kao entitet unutar Bosne i Hercegovine ozakonjena tek u Dejtonu i kako neustavno obilježavanje 9. januara kao datuma nastanka Republike Srpske predstavlja i nepoštovanje Dejtonskog sporazuma.

Troglavo Predsjedništvo države je, izgleda, uspjelo da se za radnom večerom s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu uzdrži od licitiranja katalogom uzajamnih sumnjičenja, optužbi i napetosti i da se vrati kući zabavljeno slaganjem Rubikove kugle i rješavanjem kvadrature kruga kako je proces sporazumijevanja o Izbornom zakonu – nakon što su izbori već raspisani za 7. oktobra – opisao Izetbegović.

Vaše mišljenje:

Prikažite komentare

XS
SM
MD
LG