Linkovi

Susan B. Anthony: “Muškarcima, njihova prava i – ništa više; ženama, njihova prava i – ništa manje!”


Original pisma o muskoj represiji zenskih prava tijekom Spansko-americkog rata, napisano rukom Susan B. Anthony, 1898. godine.
Original pisma o muskoj represiji zenskih prava tijekom Spansko-americkog rata, napisano rukom Susan B. Anthony, 1898. godine.

19. Amandman: “Pravo glasa građanima Sjedinjenih Država neće biti uskraćeno ili ograničeno od strane Sjedinjenih Država... na temelju spola.”

Uz Mjesec ženske povijesti, podsjećamo na jednu od vodećih pobornica 19. stoljeća za prava žena, ključnu predstavnicu pokreta sufražetkinja.

Godine 1776., tadašnjih je trinaest kolonija, na Drugom kontinentalnom kongresu, koji je počeo godinu ranije, prekinulo sve veze s Velikom Britanijom i jednoglasno proglasilo sebe slobodnima i nezavisnima. Razloge koji su ih naveli na odcjepljenje objavili su u dokumentu nazvanom Deklaracija nezavisnosti: “Svi su ljudi stvoreni jednakima... obdareni određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom.”

Jedno važno pravo, međutim, nije bilo priznato svakom građaninu novih Sjedinjenih Američkih Država - pravo glasovanja! Ono je prvo dato muškarcima bijelcima, a Petnaestim amandmanom, 1870., i muškarcima crncima (Četrnaestim amandmanom zajamčeno je bilo tek državljanstvo svakome tko je rođen u Sjedinjenim Državama). Do Devetnaestog amandmana, koji će reći: “Pravo glasa građana Sjedinjenih Država neće biti uskraćeno ili ograničeno od strane Sjedinjenih Država... na temelju spola,” žene, i bjelkinje i crnkinje, morat će pričekati još nekoliko desetljeća (ratificiran je 1920. godine). No, to američke sufražetkinje - pobornice pokreta za ravnopravnost s muškarcima - nije spriječavalo da se, još sredinom 19. stoljeća, organiziraju i započnu kampanju koja će, do konačne pobjede, trajati više od 70 godina. Jedna od glavnih u pokretu bila je Susan B. Anthony, iz Massachusettsa.

Petog studenog 1872., Susan B. Anthony pisala je Elizabeth Cady Stanton, društvenoj aktivistici, abolicionistici, vodećoj ličnosti ranog pokreta žena u Americi: “Bila, obavila! U sedam jutros glasovala, za republikanca.” Republikanska je stranka, naime, obećala da će posvetiti dužnu pažnju zahtjevima žena.

Za republikanca Ulyssesa Granta i protivničkog kandidata - osnivača stranke liberalnih republikanaca Horacea Greeleyja, koji je imao podršku demokrata, te je godine, na predsjedničkim izborima, svoje glasove dalo 6,431.149 Amerikanaca. U jednoj brijačnici u Rochesteru, u saveznoj državi New York, jedan od tih glasova dala je i Susan B. Anthony. Ulysses Grant pobijedio je uvjerljivo na tim izborima.

Na Dan zahvalnosti, tri tjedna kasnije, 52-godišnja Susan B. Anthony bila je uhićena pod optužbom da je “svijesno, bez zakonskog prava, glasovala.” Tijekom suđenja, sudac joj je uskratio pravo iskaza, a muškoj poroti naredio da je proglasi krivom, bez raspravljanja. Ali Susan B. Anthony, učiteljica iz Massachusettsa, koja je čvrsto vjerovala da društvenog napretka neće biti u Sjedinjenim Državama sve dok i ženama ne budu data ista prava, dobila je svojih pet minuta kad je na sučevo pitanje ima li što reći protiv presude, ovako odgovorila:”Yes, your honor, imam puno toga za reći, jer svojom ste naredbom da se mene proglasi krivom, pogazili svako vitalno načelo naše vlade. Moja prirodna prava, moja građanska prava, moja politička prava... pogazili ste ih i ignorirali sva. Oduzeli mi fundamentalni privilegij državljanstva, degradirali me iz statusa građanina u status podanika. I ne samo mene osobno već i sve koje pripadaju mojem spolu, svojom ste odlukom osudili na političku podjarmljenost.”

Anthony je odbila platiti novčanu kaznu od sto dolara; sudac je njoj odbio izreći kaznu zatvora i time joj oduzeo mogućnost ulaganja žalbe Vrhovnom sudu. Ali našla je ona dovoljno drugih načina da se dalje bori za prava žena.

Odrasla u kvekerskoj obitelji – kvekeri su bili prva vjerska skupina u kojoj su žene vodeća mjesta jednako dijelile s muškarcima - Susan je zarana shvatila da političari žene neće slušati sve dok i one ne budu imale pravo glasa. Više od 50 godina neumorno će zakonodavce poticati da ga daju i “drugoj polovici” američkog stanovništva. “Je li pravo glasa važno za svakog građanina?”, pitala bi ona. I odgovarala: “Po mojem mišljenju – najvažnije! Bez njega, sva druga prava ne znače ništa.”

Godine 1852., Anthony, tada stara 32 godine, bila je pozvana da govori na trećoj godišnjoj konvenciji za ženska prava, u mjestu Syracuse, savezna država New York, i sudjelovat će otada na svakoj idućoj. Četrnaest godina kasnije, zajedno s Elizabeth Cady Stanton, osnovala je American Equal Rights Association. Dvije su žene nastavile zajedno raditi, objavljivanjem časopisa Revolution, pod sloganom “Muškarcima, njihova prava i – ništa više; ženama, njihova prava i – ništa manje.”

U razdoblju od 1869. do 1906. godine, Susan B. Anthony je lobirala kod svakog Kongresa, od svakog Kongresa tražila da usvoji amandman kojim bi se ženama priznalo pravo glasa. Borbeni ton njenih govora nije postajao ništa blaži s godinama. Kad joj je predsjednik Theodore Roosevelt, 1906., za njen 86. rođendan, uputio čestitke, njen komentar je, na jednom skupu te večeri, bio: “Kad bi se muškarci barem nečim drugim bavili umjesto slanjem čestitki... radije bih da je Kongresu rekao koju važnu riječ nego meni tolike riječi pohvale.” Govor je, te večeri, završila proročanskim riječima: “Osim mene, mnogo je još drugih, istinski predanih našoj stvari... S njima svima, uspjeh neće izostati!”

Nedugo nakon tog govora, Susan B. Anthony je umrla, 13. ožujka 1906. godine. Prava za koji se čitavog života borila, bit će zajamčena 4. lipnja 1919., usvajanjem Devetnaestog amandmana. Službeno, on će na snagu stupiti godinu kasnije, gotovo pola stoljeća nakon što je Susan B. Anthony ilegalno glasovala za Ulyssesa Granta.

XS
SM
MD
LG