Film koji je početkom godine dobio Oskara za najbolji film godine, 12 godina rob, zasnovan je na priči iz istoimene knjige čiji je autor crnac iz New Yorka, Solomon Northup, koji je kidnapiran i kao rob odveden u Louisianu sredinom 19-og vijeka. Nedavno su se njegovi potomci, potomci robovlasnika, kao i onih koji su imali ulogu u Northupovom oslobađanju okupili kako bi promovirali rasno pomirenje na istom onom mjestu gdje je on nekada živio kao rob.
Stanovnici Marksville-a su organizirali proslavu u znak obilježavanja posjete pet potomaka Solomona Northup-a, autora knjige "12 godina ropstva." .
Kada bi samo Solomon sada mogao ovo vidjeti, nema mržnje, toliko ljudi me grli i čestita mi, oduševljena sam, kaže Evelyn Jackson, jedna od Solomovih potomaka.
Njihovo okupljanje bilo je veliko iznenađenje za Evelyn:
Nisam ni znala da imam rođake bijelce. Kako više saznajemo jedni o drugima, tako se više ujedinjujemo, kaže Evelyn.
Ona i drugi potomci su ovdje došli na predstavljanje nove aplikacije za pametne telefone koja omogućava posjetiteljima da pronađu različite lokacije na stazi nazvanoj Solomon Northup u Louisiani. Jedna od tih lokacija je staro groblje gdje su sahranjeni neki od robova.
Rodney White je potomak jedne velike lokalne obitelji koja je nekada imala robove. On je detalje koje je pronašao tokom istraživanja porijekla svoje obitelji podijelio sa Evelyn Jackson i drugim Northupovim potomcima.
U Louisiani su i danas vidljive posljedice ropstva i rasne diskriminacije koja je kasnije slijedila. Stopa siromaštva među crnačkim zajednicama je visoka. Još uvijek ima i podjela po rasnim linijama. Ali neki ljudi, među njima i potomci robovlasnika, nastoje premostiti te linije i barijere.
U sudnici u Marksvillu, gdje je sudskom odlukom Solomonu Northupu 1853. godine vraćema sloboda, lokalni zvaničnici su dočarali taj događaj. Dizajner mobitel aplikacije Frank Eakin, čija je majka, aktivistkinja za ljudska prava, Sue Eakin pomogla pisanju knjige "12 godina ropstva" je rekao da bi volio da i njegova majka može vidjeti tu proslavu međurasnog razumijevanja.
Moja majka je živjela ovdje u ovoj oblasti, tu sam živio i ja i, iskreno govoreći, nikad nisam ovako nešto vidio. Nisam ni mislio da je nešto ovako moguće dok danas ovdje nisam došao, kaže Frank Eakin.
On dodaje da je njegova majka znala da neće biti lako zacijeliti rane otvorene tokom dugog perioda u kojem su crnci držani u ropstvu. Frank Eakin vjeruje, kao što je vjerovala i njegova majka, da se barem treba pokušati učiniti korak ka ostvarenju tog cilja.
