Prošle su već gotovo dvije godine od eksplozije na naftnoj platformi u Meksičkom zaljevu, u kojoj je poginulo 11 osoba, a blizu pet milijuna barela nafte isteklo u vode zaljeva. Bila je to najveća ekološka katastrofa u povijesti Sjedinjenih Država.
Najteže pogođeni biznis u području zaljeva – uzgoj kamenica – nije se oporavio ni do današnjeg dana. Kamenice su i dalje rijetke, potrošači se i dalje boje konzumirati ih.
Havarija naftne platforme Deepwater Horizon, prije blizu dvije godine, promijenila je živote braće Collins, koji žive u mjestu Golden Meadow, u Louisianinoj župi Lafourche.
“Nismo bili tako bogati da smo mogli bezbrižno putovati svijetom,” kaže Nick Collins, “ali nismo morali ni brinuti zbog plaćanja računa – hipoteke, benzina i slično, a nismo morali razmišljati ni o tome što iznijeti na stol za jelo. Sada su to zabrinjavajuće stavke.”
Nick i njegov brat Paul četvrta su generacija Collinsovih koja se bavi uzgojem i izlovom ostriga.
U 90% područja pogođenog izljevom nafte sve što nalazimo mrtve su školjke, samo njihove ljušture, žali se Nick.
Baš kao i njegov 12-godišnji sin i Nick je u obiteljskom biznisu od svojih dječačkih dana. Sada... nije siguran da on svojem sinu može osigurati posao kao što je njegov otac njemu.
“Moj je tata želio da idem na koledž,” priča Nick. “Ali ja nisam. Znao sam da je moja budućnost u ostrigama, to je naše nasljeđe.”
Ubrzo nakon nesreće u Meksičkom zaljevu, fond od 20 milijardi dolara bio je ustanovljen za pružanje pomoći onima koji su bili pogođeni izljevom nafte. Collins Oyster Company primila je $44.000, a Nick 14.000 dolara. To, kaže on, nije bilo dovoljno:
“Korporacija British Petroleum mora se bolje isprsiti i priznati ‘uništili smo Louisianinu industriju kamenica.’ Jer jesu! Od ukupne količine kamenica u Sjedinjenim Državama, Louisiana je proizvodila 80%. Sada više ne. Oni ne žive ovdje, ne vide i ne znaju što se događa.”
BP i administracija predsjednika Obame imenovali su washingtonskog odvjetnika Kennetha Feinberga za vođenje i implementaciju sredstava iz fonda. Nick Collins i mnogi drugi u području kritiziraju ad-hoc distribuciju novca. Feinberg kaže – kritike idu u paketu, sastavni su dio priče.
“Morate razumjeti da su ljudi teško propatili. Smrt, fizičke ozljede, ekonomski gubitak. Vrlo emocionalno za sve. Suosjećate s njima, ne možete biti neosjetljivi na njihove gubitke i stradanja, ali u konačnici morate svoj posao odrađivati profesionalno. To i činite, kad je to od vas traženo.”
Prije izljeva nafte, Collins Oyster Company imala je prosjek od 60 do 80 vreća ostriga dnevno – između 2.700 i 3.600 kilograma. Prošle godine, situacija je bila tako teška da je kompanija na neko vrijeme morala zatvoriti vrata.
A kompanija kojoj su braća Collins desetljećima prodavala svoje kamenice više od njih ne kupuje.
Al Surseri, koji vodi P & J Oyster Processors and Distributors, kompaniju za preradu i distribuciju ostriga, kaže da u ovom trenutku ima samo dvoje honorarnih uposlenika. Priznaje da je otpuštanje ljudi koje dobro poznaje, s kojima je odrastao, za njega bila najteža stvar.
“Nisu to bili samo uposlenici, oni su bili članovi obitelji. Poznajemo se oduvijek, poznajemo njihovu djecu. Oni poznaju našu. Bila je to, u emocionalnom smislu, jedna od najtežih stvari koje sam ikada morao učiniti.”
“Ja ne mogu ljude oporaviti financijski,” kaže Kenneth Feinberg, “ako oni gube sedam generacija institucionaliziranog pamćenja. Novcem se to ne može postići. Mogu samo činiti ono najbolje što je moguće da ljudi dobiju neku financijsku pomoć, da mogu preživjeti u prijelaznom periodu i onda se otisnuti dalje.”
“Vidim neke druge biznise koji slave 100 godina poslovanja. I mi smo sto godina stari, ali nemamo razloga za slavlje,” jada se Nick Collins. “No još uvijek gajimo nadu.”
Nickov brat dodaje: To je i sve što imamo, sve što nam je ostalo.
British Petroleum, BP, nedavno je izdao priopćenje u kojemu je rečeno da je korporacija sada sve izravnala sa žrtvama katastrofe. Ali Nick Collins kaže da od njih još nije dobio ništa. I dok ne dobije, dodaje, morat će kraj s krajem spajati kako god zna i umije i nadati se da će moći preživjeti, da će se moći održati... za iduću generaciju također.