Aung San Suu Kyi, liderki burmanske opozicije, sutra će biti uručena Zlatna medalja Kongresa Sjedinjenih Američkih Država. Ona je posljednja u nizu dobitnika tog najvišeg američkog građanskog, civilnog odličja. Kongres joj tim činom odaje priznanje za hrabrost i istrajnost u borbi za demokratiju i poštivanje ljudskih prava.
Donald Ritchie, specijalista za povijest američkog Kongresa ističe:
„Zlatna medalja je čin odavanja počasti za izuzetna ostvarenja Amerikancima, ali i onim pojedincima iz cijelog svijeta kojima se Amerikanci dive i koje poštuju.“
Prva Zlatna medalja dodijeljena je 1776. godine generalu George Washingtonu. Tom medaljom Kongres je odao priznanje i prionirima američke avijacije Orvillu i Wilburu Wrightu, glumcu Johnu Waynu, kompozitoru Aaronu Coplandu čije su "Fanfare za običnog čovjeka" postale jedna od najpoznatijih kompozicija američke klasične muzike.
Dobitnici su i američki predsjednici Harry Truman, Ronald Reagan i Gerald Ford, pronalazač Thomas Edison, pjevač Frank Sinatra, slikar Andrew Wyeth, sportisti Jesse Owens i Jackie Robinson, pjesnik Robert Frost, generali George Marshall i Douglas MacArthur, kompozitor George Gershwin i Walt Disney, tvorac nezaboravnih crtanih filmova.
Dobitnici Zlatne medalje ne-Amerikanci su Britanci Winston Churchill i Tony Blair, Južnoafrikanac Nelson Mandela, papa Ivan Pavao Drugi, preživjeli holokausta Elie Wiesel i Majka Tereza.
Zlatne medalje Kongresa su unikatne, specijalno dizajnirane i iskovane u američkoj kovnici novca, naglašava gospodin Rithcie i dodaje da oduvijek nije bilo tako:
„Prve medalje, one dodijeljene u 18. stoljeću, bile su iskovane u Parizu, jer u tadašnjim Sjedinjenim Državama nije bilo mogućnosti za kreiranje tako visokog odličja. Medalje su prava umjetnička djela, kreirana prema ličnosti kojoj se odaje počast i priznanje.“
Zlatna medalja Kongresa dodjeluje se na svečanosti u okrugloj dvorani kongresnog zdanja na Capitol Hillu. No, to nije pravilo bez izuzetka.
Kanadskom ambasadoru Kennethu Tayloru Medalja je 1981. godine uručena u Bijeloj kući kao počast za izuzetnu diplomatsku hrabrost.
„U ovom slučaju riječ je o neobičnim okolnostima. U to vrijeme u Iranu mnogi američki diplomati su uzeti kao taoci. Kanadska ambasada pružila je utočište za više Amerikanaca i time ugrozila vlastitu sigurnost. Kongres je dodjelom Zlatne medalje, koju je kanadskom ambasadoru Kenethu Tayloru uručio predsjednik Reagan, iskazao zahvalnost za taj čin“ – objašnjava gospodin Ritchie
I za kraj još jedna bitna sitnica koja ilustruje izuzetnost Zlatne medalje kao priznanja. Članovi američkog Kongresa tu medalju dodjeluju samo onda kada ocijene da je to odgovarajuće, a ne po nekom ustaljenom, svakogodišnjem, protokolu.