Linkovi

Znanstvenici u Parizu predstavljaju nalaze eksperimenata 'Big Bang' stroja

  • Sonja Pace

Znanstvenici prate rezultate eksperimenata

Ovih dana se u Parizu održava skup vrlo specijaliziranih znanstvenika – onih koji se bave fizikom visoke energije

Ovih dana se u Parizu održava skup vrlo specijaliziranih znanstvenika – onih koji se bave fizikom visoke energije. Među temama koje privlače najviše pažnje su prva dostignuća 'Big Bang stroja', odnosno Velikog Hadron ubrzivača čestica. Vrlo komplicirana pitanja, ali možda ne preezoterična da bi zanimala širu javnost.

To je vrlo probrano društvo – tek nešto više od 10 tisuća znanstvenika ukupno bavi se poljem fizike čestica, proučavajući najsitnije djeliće tvari i energije u svemiru, od čega su sačinjene i kako djeluju jedne na druge. Na ovogodišnjoj bijenalnoj konferenciji u Parizu, znanstvenici iz Europskog centra za nuklearna istraživanja – CERN - predstavit će nalaze eksperimenata koji su dosad izvedeni na Velikom ubrzivaču Hadron. Ovaj divovski znanstveni instrument, smješten na dubini od stotinu metara, ispod Ženeve, šalje zrake protona koje se putujući kroz tunele sve više ubrzavaju, dok se neki od njih ne sudare. Profesor Joe Incandela, zamjenik voditelja jednog od glavnih eksperimenata, objašnjava:

"Ono što pokušavamo učiniti jest da – dovodeći do sudara čestica ogromne brzine, dakle i energije – dio te energije pretvorimo u nove čestice. Želimo proučiti te nove čestice jer – čak i ako ih mi ne možemo vidjeti u realnom svijetu – one možda postoje i utječu na zbivanja u čitavom svemiru."

Veliki ubrzivač Hadron često se naziva 'Big Bang stroj', jer pokušava ponovno stvoriti uvjete kakvi su postojali u sićušnom djeliću sekunde nakon Velikog praska, trenutka kada je, kako vjeruju znanstvenici, nastao svemir. Može se shvatiti da je to pitanje za znanstvenike potpuno fascinantno, no zanima li ono samo nekolicinu probranih, ali ne i širu javnost? Fizičar William Murray, iz britanskog Laboratorija Rutherford Appleton, vjeruje da to nije slučaj.

"Čini mi se da to prikazujete mnogo udaljenijim i ezoteričnijim pitanjem nego što je ono u stvarnosti. U stvarnosti, bavimo se time kako funkcionira svijet oko nas, ovdje, svaki dan."

Murray kaže da to nije prvi put da se znanstveni eksperimenti smatraju previše teoretskima, udaljenim od stvarnosti.

"Ista se rasprava vodila i oko elektromagnetizma, prije 150 godina. Ljudi su govorili da to nema smisla, čemu voditi laboratorijske eksperimente za nešto što je polje. Ali, kako danas znamo, elektromagnetizam je središnja točka ogromnog dijela naših života – svjetiljke, kompjuteri, električni motori i svašta drugo radi na temelju tog fenomena.

Znanstvenici također tvrde da je istraživanje novih granica i traganje za odgovorima staro koliko i ljudska civilizacija, kako ističe profesor Incandela.

"Sve to isto zbiva se, barem u zapadnoj civilizaciji, već najmanje 3500 godina, otkad su Grci počeli postavljati pitanja o fizičkom svijetu. Upravo je takva misao vodila do razumijevanja gravitacije s Galilejem i Newtonom; Newtonove jednadžbe dovele su do mehaničkih mogućnosti inžinjerstva koje je rezultiralo industrijskom revolucijom. Ista tragalačka misao dovela je do inovacija s elektricitetom, poput žarulje. S kvantnom mehanikom, pak, dizajnirate stvari poput tranzistora, što je dovelo do kompjutera."

Incandela opisuje sebe i svoje kolege kao izvidnicu koja traga za informacijama koje će 'hraniti' buduću tehnologiju. Možda je upravo dio ljudskosti, kaže on, želja za razumijevanjem svijeta oko nas, za shvaćanjem našeg vlastitog položaja u svemiru. A, eksperimentiranje je, ističe Incandela, zaista neodvojivi dio ljudske naravi.

XS
SM
MD
LG